Vladimir Šeks (HDZ) u Lisinskom je optužio međunarodnu zajednicu za brojne žrtve rata, budući da je predugo čekala s priznanjem Hrvatske.
On je na dan priznanja bio sam u Istočnoj Slavoniji. Kad je došla vijest “prostrujalo mi je kroz glavu koji je značaj priznanja, da smo konačno pobijedili”.
Ono je, po njemu, značilo da je Hrvatska, “zaštićena od daljnje agresije Srbije i JNA, zato što se razbio plan o komadanju Hrvatske i stvaranja Velike Srbije na dvije trećine hrvatskog teritorija”.
Građani su, smatra on, osjetili “ponos i da su stvorene pretpostavke da će prestati rat i nastupiti mir. Nastupilo je olakšanje i stvoren je osjećaj da je svijet stao iza Hrvatske.”
Ne slaže se s tezom, koja se često ponavlja, da je Hrvatska žrtvovala Vukovar da bi ubrzala priznanje, uskraćujući mu pomoć u oružju i vojsci.
“To je neistina koja se pokušava reciklirati. Vukovar je borbom Vukovaraca, ali i drugih Hrvata, dao predah konsolidaciji, ali nema govora da je bio izdan i prodan. To je ogromna laž da je to napravljeno zbog priznanja”, kazao je.
Komentirao je i kritike na račun međunarodne zajednice.
“Međunarodna zajednica sa svojom politikom oklijevanja, koja je bila potpuno slaba je u ogromnoj mjeri odgovorna za razaranja i žrtve u Hrvatskoj i BiH. Da je bilo političkog razuma, već se početkom ’91. bi se priznale i druge republike i ne bi bilo rata. Međunarodna zajednica snosi ogromnu odgovornost za krvavi rat i žrtve”, kazao je.
Pitao je je li itko od političara relevantnih u to doba izrazio žaljenje.
“Neki da, ali nakndano u svojim sjećanjima i memoarima. Dugo godina poslije toga javljale su se razne teorije kod dužnosnika međunarodne zajednice da je priznanje došlo prerano i da je odgovorno za nastavak rata u BiH. To su sulude političke teorije i šteta što, posebno SAD – zaokupljene Zaljevskim ratom, kao i Sovjetski savez koji se raspadao, nije učinio više. Bilo je veliko lutanje zapadnih zemalja Europe. Amerika nije imala sluha i dali su šansu Miloševiću da pacifizira Jugoslaviju”, kazao je Šeks.
Izravna posljedica priznanja, po njemu, je bila ta da je Hrvatska mogla osloboditi okupirani teritorij, te je u razdoblju koje je uslijedilo mirnom reintegracijom Podunavlja zaokružila svoj teritorij i u sljedećim godinama ušla u EU i NATO.
