Aktualna veleposlanica SAD-a u Hrvatskoj, Julieta Valls Noyes i prvi američki veleposlanik u Republici Hrvatskoj, Peter Galbraith za N1 su dali ekskluzivni intervju u kojemu su govorili o odnosima SAD-a i Hrvatske te o njihovu napretku u proteklih 25 godina.
Hvala vam na ovom razgovoru za N1. Čast mi je i zadovoljstvo ugostiti vas u ovom intervjuu prilikom obilježavanja 25 godina od uspostavljanja diplomatskih odnosa između Hrvatske i SAD-a. Gospođo veleposlanice, sjećate li se razdoblja od prije 25 godina? Ima li nekih detalja koje danas možete podijeliti s nama?
Valls Noyes: Prije 25 godina bila sam mlađi diplomat u našem veleposlanstvu u Ciudad de Méxicu. Bila sam fokusirana na ono što sam radila u tom dijelu svijeta, nisam obraćala previše pozornosti na ono što se zbivalo na ovoj strani Atlantika. No tamo sam stvorila vezu koja me poslije na neki način proganjala u pogledu Hrvatske. Naš ministar trgovine, Ron Brown, često je dolazio u Ciudad de México dok smo radili na pregovorima o Sjevernoameričkom sporazumu o slobodnoj trgovini (NAFTA). Dobro smo se upoznali. Nakon nekoliko godina, oči cijelog svijeta bile su uprte u ratne strahote koje su se zbivale u ovom dijelu svijeta. Zatim smo ponovno počeli osjećati nadu, a zatim smo plakali skupa s Hrvatskom kad se srušio avion Rona Browna. Prije 25 godina nisam se bavila Hrvatskom, ali tada me počelo nešto kozmički povezivati s ovom zemljom.
Gospodine Galbraith, američka politika s kraja 80-ih i početkom 90-ih podupirala je teritorijalni integritet bivše Jugoslavije, državni tajnik James Baker rekao je u lipnju 1991. da SAD poziva Jugoslavene da očuvaju jedinstvo i upozorio da SAD neće priznati Sloveniju i Hrvatsku ako proglase nezavisnost. Što je promijenilo tadašnju američku politiku?
Galbraith: SAD je u mnogim pogledima konzervativna sila i želi da svaka zemlja koja trenutačno postoji ostane na karti svijeta. Ali bila je to golema pogreška jer nije bilo moguće očuvati jedinstvo Jugoslavije, to možda nije bilo poželjno, ali svakako nije bilo moguće. Fokusirajući se na nešto što je nemoguće nismo se fokusirali na ono što je bilo moguće. A bilo je moguće izbjeći rat. Trebali smo se fokusirati na to. No nismo to učinili i uslijedili su tragični događaji. S vremenom smo se itekako uključili i pomogli smo da se rat okonča 1995., ovdje u Hrvatskoj, ali i u Bosni.
Možete li se prisjetiti tog razdoblja 1991. i 1992.? Kakva su vaša sjećanja o tom razdoblju s početka 90-ih?
Galbraith: Prvo što želim reći, tada sam se bavio Irakom i Bliskim istokom. U proljeće 1991. oči su nam svima bile uprte u taj dio svijeta zbog invazije Kuvajta, Prvog zaljevskog rata i ustanka u Iraku. Vijesti o događajima u Jugoslaviji nisu dopirale do mnogo ljudi. Sjećam se da sam bio u Damasku, večerao sam s Jugoslavenskim diplomatom iz Hrvatske i počeo sam shvaćati što se zapravo događa. Istovremeno, Bushova administracija nastojala je Gorbačova održati na vlasti i spriječiti raspad SSSR-a. Bojali su se da bi raspad Jugoslavije mogao dovesti do raspada SSSR-a. Stoga je to bilo u fokusu, a nažalost, fokus nije bio na stvarnom stanju u Jugoslaviji. Pitali ste me zašto je SAD promijenio svoju poziciju, to se dogodilo zato što je neovisnost Slovenije, Hrvatske i Bosne postala stvarnost. Priznali smo neovisnost tih zemalja u roku od 4-5 godina razvili smo veoma snažne odnose, okončali dva rata i dan-danas održavamo bliske odnose.
Sjećate li se trenutka kad ste doznali da će doći do priznanja? Tko je prva osoba u Hrvatskoj koju ste nazvali da joj kažete kako će SAD priznati Hrvatsku?
Galbraith: Njemačka je prva priznala Hrvatsku 15. prosinca 1991., a zatim i tadašnja Europska zajednica, 15. siječnja 1992. Tada sam počeo obraćati pozornost na ono što se zbiva u Jugoslaviji jer mi je kao članu Senatskog odbora za inozemne odnose posao bio baviti se kriznim područjima. Dobili smo obavijest da će Bushova administracija uspostaviti diplomatske odnose, to je učinjeno na veoma uobičajen način. State Department je poslao izjavu. A generalni konzul u Hrvatskoj je o tome obavijestio Ministarstvo vanjskih poslova RH.
Veleposlanice Valls Noyes, u zadnjih 25 godina dogodili su se mnogi snažni momenti. Već ste spomenuli tragičnu smrt Rona Browna, to je jedan od momenata koji će zasigurno biti upamćeni. Je li to značajno utjecalo na odnose između Hrvatske i SAD-a?
Valls Noyes: Mislim da jest. Jer kad izgubimo nekoga tako važnog, želimo da taj gubitak ima nekakvo značenje i želimo stvoriti naslijeđe za osobu koja nas je napustila, kao i za tu cijelu delegaciju. Ron Brown započeo je proces rada na napretku Hrvatske i drugih zemalja jugoistočne Europe na kraju rata. Ali intenzivirali smo naša nastojanja nakon njegove smrti kako bismo postigli da ta smrt ima značenje. I dan-danas se fokusiramo na zajednički napredak SAD-a i Hrvatske, što je jedan od temeljnih aspekata naše politike. Baš prošli tjedan smo osnovali Američko-hrvatsko inovacijsko vijeće Ron Brown, koje bi trebalo povezati poslovne ljude, znanstvenike i akademsku zajednicu te promovirati inovacije i poduzetništvo u Hrvatskoj. Imamo i stipendije Rona Browna, a tu je i niz drugih inicijativa na kojima SAD surađuje s Hrvatskom, bilo da je riječ o inicijativama Američke gospodarske komore u Hrvatskoj vezane uz privatni sektor ili poboljšanje poslovne klime. Naše je veleposlanstvo surađivalo s IBM-om pri njihovoj odluci da u Hrvatskoj otvore novi pozivni centar za podršku i tako otvore brojna nova radna mjesta. Imamo puno inicijativa koje doista promoviraju napredak Hrvatske i ovog dijela svijeta. Činimo to kako bismo odali počast sjećanju na Rona Browna.
Cijeli intervju s američkim veleposlanicima pogledajte danas u 17 sati na N1 televiziji i na našem portalu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.