Nova školska godina počinje u ponedjeljak za nešto manje od pola milijuna učenika hrvatskih osnovnih i srednjih škola, od kojih 40 tisuća prvašića. Osnovaca će u školskoj godini 2017./2018. biti više od 323 tisuće, dok će srednje škole pohađati oko 160 tisuća učenika.

Prema privremenim podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja iz kolovoza, u prvi razred osnovne škole upisano je 40.115 djece, no kako napominju iz Ministarstva, prvašića će biti još nešto više jer se dio djece upisuje kasnije, a točni podaci o broju učenika znat će se nakon 30. rujna do kada su škole dužne upisati podatke u e-Maticu.

Školska godina trajat će do 15. lipnja, osim za maturante, koji nastavu imaju do 22. svibnja. Prvo polugodište traje do 22. prosinca 2017. godine, a drugo polugodište počinje 15. siječnja.

Početak školske godine za mnoge roditelje predstavlja pravu noćnu moru, pogotovo kada dijete prvi put kreće u školu. Osim nabave potrebnih knjiga i bilježnica, potrebno ga je pripremiti na novo okruženje, a što sve roditelji trebaju paziti te kako pripremiti dijete za povratak u školske klupe, otkriva socijalna pedagoginja Dora Kralj.

Povratak u školske klupe mnogim roditeljima i djeci zadaje glavobolje. Osim toga, tu su i prvašići na koje promjena okoline nerijetko djeluje zbunjujuće, u nekim situacijama i traumatično. O tome kako da početak škole ne postane noćna mora za djecu i roditelje savjetuje stručnjakinja Dora Kralj, socijalna pedagoginja iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, koja je za tportal otkrila sve što trebate znati ne biste li sebi i djeci olakšali svakodnevicu.

Prvašićima je najteže

Prvašiće koji tek započinju svoje školske dane potrebno je pripremiti na polazak u školu. To ne znači da ih treba zastrašivati školom i zadaćama, već ih pripremiti na realnost. Za dijete škola predstavlja veliku promjenu u njegovom životu, ali i za ostatak obitelji. Roditelji su ti koji imaju najveći utjecaj na dijete, zbog čega je važno da se ono prije svega osjeća prihvaćenim kako bi lakše svladalo nepoznate situacije. ‘Priprema djeteta odvija se dulji period prije samog polaska djeteta u školu, pri čemu roditelji postupno, kroz igru, jačaju vještine potrebne za djetetovu samostalnost, funkcioniranje u školskoj sredini i razrednom kolektivu, kao što su naprimjer briga o svojim stvarima, prelazak ceste, crtanje, brojanje, slova i brojke, socijalne vještine, uvažavanje jasnih pravila ponašanja i ograničenja itd.’, ističe socijalna pedagoginja Dora Kralj.

No vještine čitanja i pisanja nisu najvažnije. Djeca ih u pravilu brzo usvajaju. Iz Poliklinike za zaštitu djece poručuju kako je važnije prilagoditi se, biti discipliniran i uporan. Djeca čiji roditelji vjeruju u njihove sposobnosti te im pružaju podršku, ohrabruju ih i podržavaju puno će se brže i lakše prilagoditi novom okruženju.

‘Sam polazak u školu roditelji mogu olakšati djetetu tako da on bude praćen pozitivnim ozračjem, njihovim pozitivnim stavom o školi, da pozitivno govore o njoj, povezujući igru i učenje, poručuju djetetu da vjeruju u njega i da su tu za njega ako nešto zatreba. Također je dobro prošetati se s djetetom do škole, upoznati prostor, uključiti dijete u nabavku školskog pribora, omatanje i obilježavanje knjiga i bilježnica, kao i s njime odrediti prostor za rad kod kuće te ga poticati na razgovor o školi. Poželjno je, ako je moguće, ostaviti slobodne dane kako bi prvih dana škole mogli biti uz njega, otpratiti ga u školu i dočekati po povratku iz škole te razgovarati s njime o dojmovima’, dodaje pedagoginja.

Nije teško samo djeci, i roditelji su pod stresom

Škola često zna biti stresna i za same roditelje. Školarci koji tek kreću u školu često odbijaju ići u nju, plaču ili odbijaju sudjelovati na nastavi. Dora Kralj tvrdi kako djeca strah od škole često iskazuju prikriveno, žaleći se na trbobolju i glavobolju, dok se druga djeca teže prilagođavaju na strukturiranu školsku sredinu i rad u školi, zbog čega dolazi do nezadovoljstva s djetetove te frustracija s roditeljske strane.

‘Roditelji u tim situacijama mogu pomoći strpljivim, toplim razgovorom s djetetom, uvažavanjem razloga zbog kojih se boji ići u školu, pokazivanjem da vjeruju u njega i pohvalama kako bi razvilo osjećaj sigurnosti i samopouzdanja. Važno je da roditelji i dalje pokazuju pozitivan stav o školi, potiču djetetova druženja i prijateljstva, kao i izvanškolske aktivnosti u kojima je uspješno te ne počnu gledati dijete samo kao učenika, već nastave i dalje kao osobu. Svakako je u navedenom korisna suradnja i s nastavnikom’, tvrdi Kralj, dodajući kako je, ako se navedena ponašanja prolongiraju, potrebno potražiti stručnu pomoć.

Roditelji bi trebali uskladiti svoja očekivanja s djetetovim mogućnostima

Djecu je potrebno naučiti da je za uspjeh potrebno uložiti određeni trud. Djeca su po prirodi uporna i ne odustaju lako, bez obzira na neuspjele pokušaje. U dobi kada su spremna za školu, kod djece se razvija svijest o tome da je deficit nekih sposobnosti moguće kompenzirati trudom i upornošću. Prihvaćanje neuspjeha, pravo na greške i strpljivost su kvalitete koje će djetetu pomoći u savladavanju školskih obaveza. Obitelj koja dijete potiče da ispituje i istražuje, usvaja nova znanja i svladava prepreke djeluje motivirajuće na djetetove radne navike.

Roditelji često griješe kada su u pitanju školske obaveze i ocjene školaraca, koje predstavljaju najčešći razlog svađa između roditelja i djeteta. Problemi oko učenja i pisanja zadaća najčešće se javljaju u višim razredima, kada djeca počinju imati druga zanimanja, a škola pada u drugi plan, ali i kod manje djece koja brzo izgube koncentraciju.

‘Važno je da roditelji usklade svoja očekivanja s djetetovim mogućnostima i ne ulove se u zamku da dijete vrednuju samo kroz postignuće u školi, da ne gledaju djetetov uspjeh samo kroz ocjenu, već i trud koji je uložio, pohvaljuju ga i podržavaju, pokažu da vjeruju u njega te jačaju njegovu samostalnost u izvršavanju školskih obaveza, ali i pokažu da su tu za njega ako mu zatreba pomoć’, tvrdi pedagoginja.

Pomagati kod zadaća ili ne?

Vječna dvojba roditelja je treba li djetetu pomagati u izvršavanju školskih obaveza poput pisanja zadaća i učenja kako bi bilo uspješnije ili pustiti dijete da se uči samostalnosti i odgovornosti tako da mu se usade radne navike. ‘Roditelji djetetove radne navike razvijaju i prije nego što ono krene u školu, potičući ga recimo da samo pospremi svoje igračke nakon igre, na što se potom nadograđuju one vezano uz školske obaveze. Dobro je u početku djetetu pomoći u organizaciji dana, odnosno vremena za učenje, ali i za odmor i igru, biti uz njega dok piše domaću zadaću, ali ne radeći umjesto njega, no isto tako je važno poticati samostalnost, odnosno da samo radi ono što već tada može, kao npr. spremanje knjiga u torbu, šiljenje, pospremanje radnog kutka’, ističe Kralj.

Socijalna pedagoginja dodaje kako je dijete važno poučiti i ‘organizaciji učenja, raspodjeli potrebnog vremena za učenje, razlikovanju bitnih informacija od nebitnih te razumijevanju gradiva potičući ga da pita ono što ne razumije jer se gradivo koje se razumije puno lakše i brže nauči. Roditelji slanjem poruke djetetu da im se uvijek može obratiti za pomoć te da se sami ne nameću u aktivnostima u kojima mu to nije potrebno, razvijaju djetetovu samostalnost i odgovornost u izvršavanju svojih obaveza’.

Olakšajte im povratak u školske klupe

Djeca kojima ovo nije prva školska godina preko ljeta se obično opuste, imaju više slobode i vremena za igranje i slobodne aktivnosti. Mnogi roditelji muku muče kako dijete vratiti u svakodnevnu rutinu učenja jednom kada se ponovno vrate u školske klupe. ‘Znamo da je za sam proces učenja i pisanja zadaća važna pažnja i koncentracija, stoga je važno prepoznati eventualne ometajuće faktore i stvoriti okolnosti u kojima je sam proces učenja uspješniji i brži te time ostavlja poslije više vremena za druge djetetove interese, zabavu i odmor. Važno je da prostor u kojem dijete uči bude s dovoljno svjetla i zaštićen od buke te je poželjno da u njemu nema sadržaja, igračaka i zvukova koje odvlače djetetovu pažnju’, ističe pedagoginja.

Roditelji su danas više uključeni u obrazovanje djece, vjerojatno zbog veće svjesnosti o samoj važnosti obrazovanja, zbog čega su često opterećeni djetetovim uspjehom. Evo što socijalna pedagoginja Dora Kralj savjetuje roditeljima ne bi li djetetovo školovanje proteklo ugodno i za njih i za dijete. ‘Važno je da roditelji zadrže dotadašnje vrijednosti i aktivnosti koje su voljeli i kojima su se kao obitelj bavili, da izbjegavaju da se interakcija s djetetom odnosi samo na ocjene i učenje, da provode kvalitetno zajedničko vrijeme s djecom i u zabavnim i opuštajućim aktivnostima te ne zaborave da polaskom u školu djeca ne postaju samo učenici, već ostaju i djeca kakva su bila sa svim svojim dotadašnjim lijepim osobinama, vještinama i postignućima i izvan škole. Korisno je razgovarati s prijateljima, partnerom o svojim očekivanjima i osjećajima vezano uz djetetov polazak u školu, kako iste ne biste prenosili na dijete i time mu otežali prilagodbu’, poručuje pedagoginja, piše tportal.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.