Gost Pressinga bio je predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić.

Govorilo se da je za vas svaki vaš javni nastup vrsta investicije.

“U što?”

Vi recite?

“Ne mogu proniknuti u um autora citati, ali slutim što je htjela reći, da imam skrivenu ambiciju, ali nemam. Vrijeme je dokazalo da nije u pravu.”

Ako dođe do slučaja Agrokor, je li moguće da vi budete sudac?

“Ako bi se dogodila pravosudna priča, to je moguće. Županijski je nadležan za takve predmeta. Teoreteski je to moguće.”

Još dvojite hoće li doći do sudskog postupka u slučaju Agrokor?

“Nije počeo nikakav postupak, nikakva istraga još nije pokrenuta. Mediji i dio neukih političara neka postupanja DORH-a nazivaju istragom, a to nije istina. Istraga još nije počela.”

A što je s prijavom Bože Petrova?

“Provjerava se, rade se izvidi.”

Očekujete da će to završiti u sudnici?

“Ništa ne očekujem. Prevažna je stvar – htio bih na to upozoriti – presumpcija nevinosti. To je jedna od najvažnijih stvari. Tu radimo velike pogreške. Pstoji odluka Europskog suda, u slučaju Maestro, gdje su visoki državni dužnosnici to prekršili i Hrvatska je platila novčanu kaznu.”

Mislite da netko iz političke sfere već to radi?

“Mislim da da. Mahom to rade. Izjave gdje se samo čeka neki klik da dođe do zatvora. Hoće li doći, ne znam, ali nije dobro da se najavljuje i da najavljuju to ljudi koji to ni ne bi trebal iznati. Ja o tome stvarno ništa ne znam, te ljude ne znam. Todorića nikad u životu nisam vidio. Možda smo se negdje mimoišli, ali nisam ga nikad pozdravio”

Stječe se dojam da ste na neki način vi “jedini” sudac u državi, da dobivate sve velike slučajeve u zemlji?

“Pogrešan je dojam. Stječen je jer sam već dugo sudac, 20 godina sam na Zrinjevcu i može se steći. Ali pogrešan je. Spisi se dijele automatski. Već par godina to radi računalo, to je čisti loto. Prije je išlo po abecednom redu.”

Vas su tako onda ulovili slučaj Petrač, Polančec, Sanader?

“To su tri predmeta u 12 godina, to nije neka velika brojka. Tako je Pleše sudio u slučaju Podravka, to je bio najveći slučaj, sutkinja Čalić… Svi suci su sudili neki veliki predmet.”

Znači vi si kao predsjednik Suda niste mogli dodijeliti slučaj?

“Ne, uvijek su postojala pravila koja su se morala poštivati.”

Ukoliko se dogodi slučaj Agrokor, biste li voljeli sudjelovati u njemu?

“Potpuno sam neutralan. Sudio bih ga kao i svaki drugi predmet.”

Je li moguće da vam dođe?

“Sigurno bih na neki način sudjelovao u tome: kao predsjednik Suda, predsjednik Vijeća…”

Je li vam izazov raditi takvu stvar koja se tiče cijelog društva? Kakav je osjećaj bio suditi bivšem premijeru?

“Osjećao sam odgovornost, težinu tog predmeta, složenost, važnost predmeta. Osjećao sam svakojaki pritisak.”

Od koga?

“Pritisak je bio u zraku. Od medija, od ulice, od ljudi koji se gurkaju kad prolaziš…”

U tom slučaju niste polučili neki uspjeh.

“Kako ne?”

Ustavni sud je proces vratio na početak.

“Što ja imam s tim?”

Osjećali pritisak da morate osuditi bivšeg premijera?

“Apsolutno ne. Prva presuda u slučaju INA-MOL bila je 10 godina pa je Vrhovni sud to to preinačio na osam i pol godina. Onda je Ustavni sud to vratio na početak.”

Doživaljvate li to kao poraz?

“Ne.”

Zašto?

“Ja sam donio presudu, nju je potvrdio najviši sud u Hrvatskoj – Vrhovni. Ustavni je temeljem svojih ovlasti donio odluku da se ona ukida. Ustavni sud nije sud koji je na vrhu piramide, on je takozvana četvrta vlast.”

Ali je slučaj opet na početku?

“Dojam je točan da je sve opet krenulo od nule. Prve stvari počele su 2008. sad je 2017. To dugo traje, to nije dobro – za samog okrivljenika, za državu, ni za koga. Stvar nije doživjela epilog i to je najgora stvar koja se mogla dogoditi. To je poraz države i vladavine prava. Da taj i niz velikih slučajeva traju po desetak i više godina.”

Suđenje Sanaderu je poraz vladavine prava?

“Da, radi dugotrajnosti. A najgore je ako ode u zastaru jer ništa nije dobilo u zaključak.”

Jeste li kao osobni poraz doživjeli činjenicu da u novom slučaju niste sudac?

“To mi je teško palo, ne radi povrijeđene taštine, nego što je ta odluka o mom izuzeću donesena protuzakonito. To je bivši predsjednik Vrhovnog suda dosudio po zakonu koji nije vrijedio u to vrijeme. On uopće nije bio ovlašten odlučivati o mom izuzeću. On je sam to naveo, da zakon sam ne važi, ali ga primijenjuje. Ustavni sud uzeo je ovlasti instancijskog suda. Oni su sugerirali da se razmotri o tome treba li biti izuzeto Vijeće Županijskog suda. Oni na to nemaju pravo.”

Smatrate da Ustavni sud, kako sad funkcionira, nije odbro ustrojen?

“Izbor sudaca sasvim sigurno nije dobar. Može se javiti bilo tko, nema poziva… Vidite što se događa, to su političke odluke. Dođu ljudi koji u životu nisu nijednu sudsku odluku, presudu napisali. A oni upravo to propituju.”

Govorilo se i da je rješenje Ustavnog suda utjecalo na arbitražu Hrvatske i MOL-a. Tu ste bili jako kritični.

“Ja sam rekao da je DORH imao mogućnosti da sanira štetu i posljedice nastale odlukom Ustavnog suda. Oni su namjeravali to učiniti pa su odustali. Imali su godinu dana, nisu. Kao što su godinu dana imali da oduzmu famoznih pet milijuna eura od Roberta Ježića. Oni su imali te dokumente.”

Glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan rekao je da je to što govorite “van svake pameti”?

“To su argumenti kao da kažemo da Hrv nije mogla van arbitražnog sporazuma sa Slovenijom. To je otprilike to. Godinu dana je valja tvrđena istina da je do kupnje INA-e došlo koruptivnim potezima. Mogli su ugovor proglasiti ništetnim. Namjeravali su to učiniti, ali nisu.”

Zašto je to onda obustavljeno?

“Ne znam. Mislim da su trebali dobiti punomoć Vlade, a da ju nisu dobili. A to što je Cvitan rekao je pogrešno, to je i uvredljivo, ali nije mu to prvi put.”

Je li normalno da tako komunicirate sa šefom DORH-a?

“Nije on meni šef. Ja govorim o činjenicama, a on mi sipa kvalifikacije da je to van svake pameti. To nije fer, ali nije prvi put od strane DORH-a.”

Danas je Vrhovni sud ukinuo odluku kojom se ukinulo suđenje za Sanadera i Hernadija. Kako to komentirate?

“Vrhovni sud se na izvjestan način ustupio na mjesto Suda Europske unije u Luksemburgu koji je po zaprimljenom zahtjevu za odluku za taj postupak uzeo to u proceduru. Ugovor iz Portugala definira to prethodno pitanje. Preporuka Suda EU nacionalnom pravosuđu je da se mora suspendirati postupak ako se pokrene procedura.”

Čija je jača odluka? Suda u Luksemburgu ili Vrhovnog?

“U svakom slučaju Luksemburga. To je notorno. Prijeti zastara.”

Postoji li realna opasnost od zastare?

“Da. Za jedan i drugi proces. Ja upozoravam na opasnost. Malo je nevinih u cijelom to posutpanju.