'Živjeli smo na pogon novinarske strasti i podrške prijatelja. Sad se obraćamo vama, našim čitateljima i čitateljicama, simpatizerkama i simpatizerima, svima koji vjeruju da je važno pomoći da se na životu održi jedan slobodan medij'.

‘Portal Lupiga.Com jedan je od najstarijih neprofitnih medija u Hrvatskoj i regiji. Naša publika nije omeđena državnim granicama; pišemo za sve koji nas razumiju. Želimo preskočiti nacionalističke barijere, dobrim i poštenim novinarstvom graditi otvoreno društvo, u kojem neće biti svetih krava i kolektivne šutnje o mračnim javnim tajnama. Našu uredničku politiku ne kroje centri gospodarske i političke moći. Zato nas tretiraju kao opasnost i incident. Pomozite nam da opstanemo’, navodi se u opisu upravo pokrenute crowdfunding kampanje kojom portal Lupiga traži pomoć čitateljica i čitatelja kako bi – opstao.

“Slobodno novinarstvo može biti dobro ili loše, ali posve sigurno je da bez slobode novinarstvo ne može biti ništa drugo osim loše.” Tako je govorio Albert Camus, filozof, pisac i veliki novinar. Prije 16 godina, kad smo počinjali, velike nam riječi nisu značile ništa. Činilo nam se da svijet funkcionira baš kako treba funkcionirati. U internet klubu Lupillus napravili smo portal Lupiga.Com. Tadašnji početnici iz gradskih rubrika kod nas su napisali prve kolumne i stekli prve redovne čitatelje. Tu je Edo Maajka bacao prve zagrebačke rime, Marčelo iz Beograda slao prve literarne pokušaje. Tu su na grubom brušenju bili današnji televizijski producenti i svoje talente otkrivali sadašnji audio-vizualni stručnjaci. Neki su ubrzo lansirani među zvijezde, a Lupiga je već 2004. godine dobila nagradu VIDI Top ten u kategoriji medija.

Pred nama se otvarao jasan put ka uspjehu, možda i zaradi: pisati kratke tekstove o svemu i svačemu, s naglaskom na plitke afere i duboke dekoltee. Tako smo se mogli nadati nekoj zaradi. Ali, nismo mogli pisati kratke vijesti, naročito ne o plitkim aferama i dubokim dekolteima. Nismo tako zamišljali novinarstvo. Bila bi to uvreda svemu u što smo vjerovali: uvreda Feralu i lavovskoj novinarskoj borbi Drage Hedla, raskošnom stilu Igora Mandića, rečenici Veselka Tenžere, građanskoj hrabrosti Ankice Lepej, znatiželjnom, istraživačkom duhu Jasne Babić…

Na “pravom” poslu radili smo udarnički, u slobodno vrijeme na Lupigi – volonterski. I tako 12 godina. Lupiga je bivala sve veća i veća. I onda dolazi ta 2013. godina kada smo dobili potporu Ministarstva kulture. Naša mala neprofitna medijska scena je jačala. Sa skromnom državnom potporom izrastao je cijeli niz medija bez lažnih vijesti i dubokih dekoltea. Zanimalo nas je istraživačko novinarstvo, mukotrpno kopanje po troškovima Katoličke crkve, skandalozne privatizacije, nestale tvrtke, Todorić u vrijeme dok je u džepu imao ministre i premijere, zapostavljena kultura i umjetnost,pregaženi u ovom sistemu, rodna, nacionalna i ekonomska ravnopravnost… Čitanost je rasla. Najbolji je to dokaz da društvo ne traži samo guzice i sise.

Kada je jedna garnitura smijenila drugu, mi smo bili prvi na dnevnom redu. Novinarstvo kakvo mi želimo njegovati nije po ukusu moćnih. Ne treba istraživati, treba zabavljati; ne treba kritizirati, treba kombinirati. Ne treba zabadati nos u tuđe poslove i propitivati kakvo smo društvo stvorili i kakvim ćemo ga ostaviti za svoju djecu.

Nama se, ipak, čini da je novinarstvo “pisanje onoga što drugi ne žele objaviti”, a da su “sve drugo tek odnosi s javnošću”, kako je to rekao drugi veliki novinar, George Orwell. O da, danas vjerujemo da nam velike riječi o slobodnom novinarstvu nisu ostavljene slučajno. Ostavljene su kao upozorenje. Dobro novinarstvo jest jedan od stupova zdravog društva. Zato želimo pisati o ozbiljnim stvarima, objavljivati istraživačke serijale i prokazivati anomalije našeg društva, društva u kojem je moguće da su ratni zločinci heroji i u kojem politika i kapital nezaustavljivo nasrću na javna dobra. Samo na taj način možemo ga i znamo činiti boljim. Želimo dati prostor ljudima koji imaju što reći i pokazati.

Tijekom godine na izmaku, Lupiga ne samo da je uspjela preživjeti, nego je bila i vrlo vidljiva u javnom prostoru, otvarala teme i davala drugačiji pogled na društvene probleme. U toj su godini dvije naše novinarke – Melisa Skender i Jasna Babić – dobile godišnje nagrade Hrvatskog novinarskog društva.

Živjeli smo na pogon novinarske strasti i podrške prijatelja. Sad se obraćamo vama, našim čitateljima i čitateljicama, simpatizerkama i simpatizerima, svima koji vjeruju da je važno pomoći da se na životu održi jedan slobodan medij.

Donacije Lupigi možete uplatiti OVDJE.