Gost Novog dana bio je Rajko Kutlača iz Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, sindikalni povjerenik u Uljaniku.
VEZANE VIJESTI
Ima li neizvjesnosti u Uljaniku?
Čim se priča o neizvjesnom imanju budućnosti ne samo radnika, nego i cijele industrije, naravno da ima neizvjesnosti, cijela Pula je vezana – nastala je i živi uz Uljanik.
Što je najveći strah?
S ovakvim problemima valja reći da u sustav vrati 600 milijuna kuna kroz plaće, surađuje s više od 1.50 subjekata i da je riječ o jedinoj preostaloj izvozno orijentiranoj proizvodnji, a da ne govorimo koliko je važna za lokalnu zajednicu, ali važnost Uljanika i cijele brodogradnje je nacionalna jer je izvozno orijentirana.
Tko je kriv da je tvrtka u gubicima?
Treba razlikovati odgovornost i krivnju, uprava je odgovorna za poslovanje jer vodi tvrtku, a široka je tema zašto je Uljanik u problemima, nije uspostavljen financijski sustav poslovanja, koji bi pratio takvu industriju i bez prevelikih administrativnih komplikacija, a i zahtijeva puno novca – treba jako puno uložiti da bi se jako puno dobilo.
Je li problem u jamstvima?
Netko mora dati garancije, ne mora to biti država, ali ona mora uspostaviti sustav.
Što očekujete od strateškog partnera?
Da da inicijalnu injekciju brodogradnji, nas zanima njezin opstanak, jasno nam je da ona ne može biti ono što je bila jučer, ali važno je razvijanje drugih stvari koje neće po prirodi stvari biti suprotstavljene brodogradnji.
Govori se o turizmu?
Sigurno postoji prostor da se razvijaju druge komaptibilne stvari – govorilo se o izradi marine što jest kompatibilno, a onda se pojavila priča o nekoj stanogradnji što sigurno nije kompatibilno s brodogradnjom, dakle, treba vidjeti u kojem smjer to ide.
Kako vam se čini stabilizacija Brodotrogira?
I prije ulaska Končara on je imao plan da se odijeli i u okvirima poslovanja se održava oboje.
Ima puno deficitiranih zanimanja vezanih uz brodogradnju?
Teška je to industrija, ima jako puno stručnih i teških zanimanja, mladi se jako teško odlučuju za njih, a sigurno ne pomaže ni to što je brodogradnja u krizi. Ali ako se pokažemo – i država i strateški partner, i uprava i radnici, i možemo pokazati da u idućih nekoliko desetaka godina može opstati, bit ćei radnika. Treba se maknuti iz niše koja se radi na Dalekom istoku, ne možemo im biti konkurentni – ne samo zbog cijene rada, nego i jer država ih subvencionira i zakupili su gotovo cijelu prozvodnju čelika, ali možemo visoko tehnološkim razvojem i proizvodima.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
