Ugledni znanstvenik prof. dr. sc. Ivan Đikić, s Medicinskoga fakulteta Sveučilišta Goethe u Frankfurtu, gostovao je u Novom danu i komentirao probleme u Vukovaru.
Vi ste u Hrvatskoj prisutni i zbog programa za znanost za mlade u Vukovaru. Što očekujete da će taj program donijeti?
VEZANE VIJESTI
Prije svega, prošle godine zajedno s gospođom Marom Majstorović pokrenuo sam program koji se zove Znanost za mlade u Vukovaru, sa željom da se potakne, motivira talent koji postoji u Vukovaru. Mi smo svi svjesni da je prvi nobelovac Hrvatske rođen, odrastao i školovao se u Vukovaru, profesor Ružička. Ja kroz cijeli svoj život gledam koliko se talenata izgubi u školama, na fakultetima, jer ne posvećujemo dovoljno pažnje mladima koji su pored nas, ne vidimo ih. I zato smo pokrenuli taj program, održao sam predavanje prošle godine, ove godine sam bio zajedno s profesorom, dobitnikom Nobelove nagrade i iskustva su nevjerojatno impresivna, vrlo dirljiva. Ti mladi su puni energije, puni talenata i voljni surađivati i učiti iz nečega. Ono što je najvažnije, ja tamo nisam vidio razlike između djece po nacionalnosti. Čak sam napravio mali eksperiment, tako da sam pozvao dvoje najboljih gimnazijalaca hrvatske nacionalnosti i dvoje najboljih srpske nacionalnosti i poveli smo ih u Dubrovnik na kongres i u tih sedam dana mi smo išli na noćno plivanje, bili smo na skupu, nikada nisam primijetio tko je tko. I to je budućnost Vukovara.
Nažalost, realnost Vukovara je potpuna nacionalna podijeljenost škola, tako da djeca srpske nacionalnosti ne komuniciraju i ne vide nikada djecu hrvatske nacionalnosti u istoj školi. Oni imaju isti vrt, gdje se ne igraju nikad skupa. To nije problem djece, to je problem roditelja, koji to rade, to motiviraju i uništavaju budućnost Vukovara. Djeca u Vukovaru moraju imati slobodu od roditeljskih frustracija i svega onoga što je bilo u prošlosti.
Zato je moja jedna od velikih želja, umjesto da se raspravlja o političkim stvarima u Vukovaru, da se dođe od strane ministarstva, SNV-a, Grada Vukovara u školu i da se objasni djeci da je njihova budućnost u zajedničkom obrazovanju, zajedničkom radu i suradnji kroz male projekte u školi.
Uoči obljetnice ponovno je tema prošlosti koja opterećuje i koja je uteg da se krene dalje.
Vukovar je stvarno jedna od vrlo, vrlo žalosnih priča svega što se dogodilo u prošlosti. Mislim da smo imali dovoljno vremena da kroz te priče prođemo kroz jedan zakonit način. Ja shvaćam i frustraciju gradonačelnika, ja shvaćam i frustraciju građana i hrvatske i srpske nacionalnosti, koji žive u Vukovaru, ali shvaćam i odgovornost ljudi koji su trebali neke stvari bolje napraviti. Ali sve to se ne smije događati jedan dan u Vukovaru i ne smije se politizirati na nacionalnom nivou, nego se mora shvatiti, plusevi i minusi, i onda se rješavati kroz utvrđene procedure, a posebno se iz toga moraju izdvojiti djeca. Djeca ne smiju biti žrtve sukoba, neriješenih problema institucija i odraslih. Kad bi se to shvatilo, onda bismo sad kad se dolazi u Vukovar, sjećali se žrtava, svih koji su nepravedno ubijeni, ali se u isto vrijeme radilo na budućnosti kroz cijelu godinu. Prema tome, nakon Dana sjećanja bi sutradan odmah trebao biti sastanak u školi, pozvati roditelje da im se objasni zašto je budućnost Vukovara u njihovoj djeci, a ne u jednom danu u godini.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
