Gost Dnevnika N1 bio je novinar, pisac i glazbeni kritičar Zlatko Gall koji se osvrnuo na karijeru, talent i važnost umjetničkog opusa kojeg je iza sebe ostavio jučer preminuli Arsen Dedić.
Govorimo o pola stoljeća umjetničkog rada, napisali ste dosad mnoge tekstove. Po čemu je Arsen bio jedinstven autor na našoj glazbenoj sceni?
VEZANE VIJESTI
Arsen je sam svojim stihovima pokazao po čemu je drugačiji od drugih. Arsen je bio vraški talentiran čovjek. Imao je talenta i za ešalon drugih umjetničkih sposobnosti. Njegovi će crteži tek doći na naplatu. Bio je briljantan pjesnik. Odlaskom Arsena, to nije fraza, domaća kultura je pretrpjela golemi gubitak . U ova digitalna vremena mislim da će Arsenova baština biti prisutna i u narednim godinama.
Arsen je imao sasvim osobit stil i evo čitajući in memoriam poruke diljem regije, opisuju ga kao šansonjera široke duše, ali i karakternog cinika oštra pera. Pamtite li neku situaciju koja tu njegovu slojevitu osobnost opisuje?
Pa u jednom od zadnjih razgovora za novine kazao je da mu ne trebaju ni mladi ni stari nego publika koja misli. Iako je radio na estradi na kojoj je bilo ”niskih vrhunaca” kako je on to rekao, on je bio neobična osoba. U vrijeme kada je estrada bila tapecirana on je obukao crninu, kada su drugi galamili on je šaptao, ali je bio glasniji od njih. On je jedna od rijetkih osoba koja se može mjeriti s najvećima poput Boba Dylana i Leonarda Cohena.
Koliko je Arsen bio na svjetskoj sceni hendikepiran jer je ipak dolazio iz, uvjetno rečeno, male kulture i pjevao na malom jeziku?
Pa naravno da jest. Hendikepiran je svatko koga ne prevode na svjetske jezike. Postoji i blagodat rubnosti. On je u rubnom prostoru pokazao da je moguće preskočiti sve hendikepe. Biti i zavičajan i internacionalan.
