Baš slatko

Mnoge građane to je s razlogom, tužnim doduše, obradovalo, dok je druge, mahom ekonomske analitičare i protivnike guranja državnih prstiju u mehanizam tržišta, osupnulo.

U trenutku kada su svi skupa pretpostavljali da će Vlada srezati dosadašnju, već ionako poveću listu proizvoda s ograničenim cijenama, ona ju je odlučila proširiti. Sa sedamdeset na stotinu.

Trpaj!

Da je u Vladi manje konvencionalna ekipa i ležernija u komunikaciji, možda bi se dosjetili angažirati nekog marketinškog stručnjaka ili, bolje, tiktokičnog influencera da im osmisli kampanju. Može i pomoću AI-ja. Recimo, video u kojem premijer Plenković i ministar gospodarstva Šušnjar šeću samoposluživanjem gurajući kolica. Pa dok se Šušnjar saginje da s donje police dohvati tristogramsku čokoladu za kuhanje ili iz ledene škrinje vadi vrećicu smrznutog špinata pitajući "Jel može ovo?", šef mu lagano kimajući glavom kratko kaže: "Trpaj!"

I tako, artikl po artikl, od listova za pite i savijače i kompota od breskve, jabučnog nektara i staklenke kiselih krastavaca preko papirnatih ručnika i vlažnih maramica pa sve do blagajne kolica već bivaju prepuna. A kad na izlazu njihov sadržaj pretovare u još veća kolica u kojima čeka sedamdeset artikala otprije ograničenih cijena, ministar opet pogleda premijera i namignuvši kaže: "Puno, ha?", a ovaj mu uzvrati: "Bogme je."

I tako zajedno gurajući pretovarena kolica izlaze iz trgovine dok se za njima zatvaraju pomična vrata na čijem svakom krilu stoji logo Vlade Republike Hrvatske. Ili HDZ-a i DP-a, svejedno.

Sve duža lista

Kada je sad već ona prošla Plenkovićeva vlada u rujnu 2022. godine - dok se još plaćalo kunama, a zbog rata u Ukrajini se rasplamsavala energetska kriza - donosila jesenski paket mjera za zaštitu kućanstava i gospodarstva od rasta cijena, u nj je po prvi put bio ubačen i paket namirnica zamrznutih cijena. Vlada je tada ograničila cijene devet osnovnih namirnica: mlijeka, suncokretovog ulja, glatkog i oštrog brašna. šećera, cijelog pileta, svinjskog vrata i svinjske lopatica bez kosti te svinjskog mljevenog mesa.

Bilo je to turbulentno vrijeme. Em rat na istočnom obodu Europe, em energetski šok izazvan prekidom isporuke ruskog plina, em neizvjesnost skorog uvođenja eura... Ne može se reći da ta državna intervencija u cijene nekoliko prehrambenih proizvoda nije imala opravdanje.

Godinu dana kasnije, u rujnu 2023. godine, kada je dobrim dijelom prebrođeni energetski šok zamijenio šok konverzije kuna u eure i prateće metode zaokruživanja cijena naviše, Vlada je onaj omanji paket artikala zamrznutih cijena, dovoljan da stane u ručnu košaru, odlučila podebljati s još dvadesetak artikala pa su za 30 njih tada već trebala kolica. Ona manja. Preko noći su u društvo mlijeka, ulja, brašna i šećera dospjeli i pileći parizer, jogurt, hrenovke, gauda, svježa jaja, riža, higijenski ulošci… Uglavnom, još ponešto osnovnih prehrambenih i higijenskih proizvoda, ali i ponešto 'neosnovnih'.

Prsti države u mehanizmu tržišta

No ni na tome nije stalo.

Početkom ove godine, kada je inflacija rasla, ali i plaće - čiji je rast navodno potpalio inflaciju - usprkos tvrdnjama premijera i ministara da se u Hrvatskoj živi bolje nego ikad, ona manja trgovačka kolica postala su pretijesna za proizvode s ograničenim cijenama. U Vladi su očito bili svjesni da većina ipak ne živi na napumpanim državnim plaćama te da je velika gužva na najstrmijoj litici u Hrvatskoj, poznatoj kao Rub siromaštva, pa je lista proširena s još, slovima i brojkom - četrdeset (40) proizvoda. Sveukupno sedamdeset.

Uzalud su ekonomisti, naspram onih koji su paket neminovno dočekali objeručke, upozoravali da takvo, tada već ustaljeno uplitanje države neće donijeti dobroga, nego samo poremećaje tržišta i poticanje potrošača na prekomjernu potrošnju. Zamrzavanje cijena nije bila ciljano socijalna, nego široka, horizontalna mjera, mazeći mnoštvo onih kojima nije bila nužna, koje inflatorni udari tek miluju po licu.

Što je sljedeće? Pjenušac?

Premda se već zimus činilo da je lista sa 70 proizvoda preduga i da je nema smisla dalje širiti, u Vladi su ovoga tjedna odlučili nakrcati i ona najveća trgovačka kolica pa će u njima od 1. prosinca biti i koječega što se ne može svesti pod osnovne namirnice i potrepštine. Smrznute lignje, primjerice. Ili majoneza. Ili krema za ruke i kukuruz šećerac.

A pogotovo ne čokoladni namaz s dodatkom orašastih plodova koji na toj sada već impozantnoj listi(ni) sa stotinu proizvoda groteskno strši kao politički poklon narodu "da se osladi". Sladak i nezdrav. Ni po čemu osnovna namirnica za koju bi se našlo socijalno opravdanje.

Što bi onda sljedeće moglo biti na popisu? Pjenušac?

Namaz u kojemu je većina odmah vidjela onaj najčuveniji, talijanski, iako može biti bilo koji od desetaka sličnih, u toj se megakošari doima kao simbolična kompenzacija za prethodno kresanje subvencija na struju i plin ili za predstojeće poskupljenje dopunskog zdravstvenog osiguranja.

Jer šećer, znate već, popravlja raspoloženje.

Baš slatko.

Da se zatomi gorčina.