Hrabro podijelila svoju priču: "Prošla sam veliki rad na sebi i shvatila što se dogodi kada žena prijavi nasilje"

U zagrebačkom kazalištu Knapu 29.1. odigrava se predstava "Perkusije ljubavi" koja govori o femicidu i nasilju nad ženama, a rađena je po istinitim događajima. Kako kroz umjetnost artikulirati društvene probleme? S čime se suoči žena koja trpi nasilje kada pokušava prijaviti – u sustavu socijalne skrbi, u policiji, među obitelji i prijateljima? I kakav efekt na osvještavanje nasilja i potiskivanja užasa u kojem živi može imati – kada svoju priču vidi na kazališnim daskama? O svemu tome Nataša Božić u emisiji N1 Studio uživo razgovarala je s jednom od autorica predstave “Perkusije ljubavi” i glavnom glumicom Karmen Sunčanom Lovrić ali i ženom koja joj je bila inspiracija – Monikom, koja je odlučila svoju priču o nasilju podijeliti s kazališnim ljudima – glumcima i publikom.

Oglas

"U Hrvatskoj je strašno puno femicide i ja sam počela prvo kroz medije pratiti te slučajeve, a onda me strašno uznemirilo kad sam vidjela kakvi se komentari javljaju pod tim medijskim objavama. Primijetila sam da je nasilje sveprisutno i prihvaćeno u našem društvu, zašto je tako, otkuda to dolazi i može li se to promijeniti. Prekipjelo mi je nakon slučaja Nizame Hećimović čije je ubojstvo njen ubojica prenosio preko društvenih mreža. Pozvala sam žene žrtve nasilja da mi se jave, podjele svoju priču i prepoznala Moniku kojoj sam se javila i ona je pristala podijeliti svoj slučaj – opisuje Karmen Sunčana Lovrić proces kako je nastala ova predstava Teatra Studio 9.

Sama Monika objasnila je kako je svoju priču odlučila podijeliti jer se – nakon što je prijavila nasilje u obitelji – sudarila sa zidom opravdavanja nasilja i nasilnika u institucijama. Roditeljsko pravo nasilnika, kaže, tretiralo se kao pravo višeg reda u odnosu na ono nje – da ne trpi nasilje, i maloljetnog djeteta – na odrastanje u sigurnosti.

"Prošla sam veliki rad na sebi i shvatila što se dogodi kada žena ide prijaviti nasilje. Najčešće se nasilje relativizira ili ignorira, a kad je u toj priči i dijete – adekvatna podrška još više izostaje. Onda smo prisiljene slušati da su prava roditelja, koji je nasilnik, važna, a to što je nasilnik postaje nešto sekundarno...Sustav vam objašnjava da je ispred prava vas i vašeg djeteta - pravo roditelja na kontakt, vi neminovno počnete prihvaćati taj obrazac relativiziranja nasilja i to dovodi do toga da puno duže ostajete zatočeni u nasilju.

Da bi to uopće preživjeli, stvaramo sami sebi iluziju da to nasilje opravdavamo. Tu je iluziju strašno teško razbiti. Meni je pomoglo kad sam svoj život pogledala izvana, kad sam svoju priču vidjela kako ju glume glumci u kazališnoj predstavi – kaže Monika koja ističe i to da joj je predstava “spasila život”.

Cijeli razgovor o ovoj zanimljivoj predstavi I svjedočanstvo hrabre majke, žrtve nasilja čiji je bivši muž osuđen na zatvorsku kaznu zbog zlostavljanja – pogledajte u VIDEU.