Fonetičarka i komunikacijska stručnjakinja Gabrijela Kišiček komentirala je komunikacijske sposobnosti hrvatskih političara.

“Političari su zaposlenici javnosti i moraju odgovarati na pitanja”, kaže Kišiček koja smatra da je neprihvatljivo da političari odbijaju odgovarati na pitanja.

Na pitanje što je obilježilo posljednju kampanju, Kišiček kaže kako “imamo vrlo šarolik spektar različitih retoričkih profila”.

“To je dobro. Loše je što se često koriste osobni napadi, diskreditiranje oponenta na niskoj razini. Za očekivati je da se političari međusobno napadaju, ali treba zadržati jednu razinu kulture komunikacije. Kultura komunikacije političara je dobra slika kulture komunikacije jedne zemlje”, smatra ona.

Milanović i Plenković

O komunikaciji i verbalnom nadmudrivanju premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića kaže: “Kad su predsjednik i premijer u pitanju, oni su slični jer su obojica retorički vrlo vješti. Međutim, problem je što je njihovo natjecanje u retoričkoj spretnosti postalo samo sebi svrha. Natjecanje je tko će kome više spustiti.”

Na pitanje koliko tu ostaje prostora za sadržaj, kaže kako, kad jednom krene, diskreditiranje postaje sadržaj.

“Brzo se zaboravi tema i to postane svojevrsni sukob dva velika ega koja su okarakterizirana retoričkim vještinama. Tu nema pobjednika, a gubitnici su svi koji to moraju slušati”, govori Kišiček.

Tomašević i Škoro

Za Tomislava Tomaševića kaže kako on sadržajno nudi neke nove ideje i nema puno ideološki obojenih mamaca, ali da se primjećuje da mu nedostaje iskustvo političke retorike.

“Vidi se to izvedbeno, a i sadržajno, u posezanju za nekim klišeiziranim floskulama koje pripadaju nešto nižem stilu komunikacije. Mislim da su on i Miroslav Škoro dijametralno suprotni. Dok se Tomašević ne snalazi za govornicom, vidi se da je Škori to prirodno stanište. Itekako se razlikuju u sadržaju”, govori.

Što se tiče Miroslava Škore, Kišiček smatra da je kod njega problematičan sadržaj.

“To pozivanje na raskrinkavanje Možemo!, da će se vratiti strašna prošla vremena… To je apeliranje na strah od nečega. To je populisitčka taktika. On nabraja opasnosti koje prijete, a sebe predstavlja kao zaštitnika od tih imaginarnih opasnosti. Želi potaknuti ljude da glasaju za njega kao spasitelja”, govori.

Na pitanje treba li očekivati još takve komunikacije, kaže kako je Škoro najavio raskrinkavanje. “To zvuči kao da bi moglo biti ideologiziranih rasprava, ad hominem napada, da se neće raspravljati o konkretnim projektima”, govori.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram