Mirovina, polumirovina, nemirovina

Zateklo me to što je rekao. Ne shvaćajući odmah na što je mislio, replicirao sam mu otrcanim pitanjem: "Pa kad će ako ne dok su mladi?"

Onda mi je objasnio svoju gorkošaljivu opasku: "Ma nisam mislio na njih, nego na ove moje penziće, juniore, koji rade. Sreo sam jučer jednu poznanicu, u dućanu radi. Mislila je da će u penziji odmoriti, a kaže da nikad nije bila umornija. Treba joj novac, male su mirovine."

Raditi više i sve duže

Svijet je star i umoran, barem ovaj zapadni kojemu su desetljeća mira i blagostanja donijela i zdravlje i sreću, a s njima i dulji život. Zemlje su bogatije, a njihovo stanovništvo sve starije pa polako na naplatu stižu bogate berbe ranijih desetljeća. Sa sve starijim stanovništvom, mirovinski sustavi pucaju po šavovima čak i u bogatim državama. Ovih dana mediji pišu o prijetećem kolapsu njemačkog mirovinskog sustava zbog starenja stanovništva te citiraju tamošnju ministricu gospodarstva koja poručuje da se "mora raditi više i duže".

U Danskoj primjerice, gdje granicu odlaska u mirovinu pomiču malo pomalo svakih pet godina, do 2035. planiraju je pomaknuti na 70.

Svojedobno je Svjetska banka od Hrvatske tražila da se dobna granica umirovljenja podigne na 72 godine, a pokušaj Vlade 2019. godine da tu granicu za početak pomakne na 67 zaustavili su sindikati referendumskom akcijom "67 je previše". No u dogledno vrijeme i ovdje će dobna granica neminovno biti pomaknuta jer drugačije neće ići jer neće biti (i već odavno nema) dovoljno zaposlenih da zarade mirovine. I to ne pristojne mirovine, dostojne 'jeseni' života, nego one 'nepristojne', granične ili ispod granice dostojanstvene starosti.

Umor umjesto odmora

U takvim okolnostima, za mnoge neće biti mira u mirovini jer trebat će raditi i kad završi ono što se sada smatra 'radnim vijekom'. I sve više će 'mladih' penzionera, poput poznanice moga susjeda, umjesto odmora u mirovini imati samo još više umora radeći pola radnog vremena zasad, a odskora i puno radno vrijeme. Ako budu mogli izdržati toliko.

Rad umirovljenika kod nas je novonormalni fenomen, nedugo prisutan. Mnogi još živo pamte ne tako davna vremena kada su roditelji ili bake i djedovi odlazili u mirovinu i kada je 'to bilo to', kada se 'od sutra' više nije išlo ujutro na posao, nego ostajalo kod kuće, a život preslagivao po drugačijem rasporedu.

Danas se taj red stvari polako,ali iz temelja mijenja. Svježeg umirovljenika iznad širom otvorene kapije mirovine umjesto natpisa dobrodošlice "Uđi i odmori, zaslužio si" dočekuju blješteći pojmovi: fleksibilnost, aktivnost, cjeloživotno učenje...

Čestitam, prešli ste igricu!

Svijet rada otvara se pred njima tek nakon što su iz njega iskoračili. Čitav jedan radni vijek ispada kao razina videoigrice koju je čovjek prešao i našao se na novom 'levelu' gdje ga dočekuje mladi agent za zapošljavanje, srdačno mu steže ruku i čestita: "Bravo, prešli ste igricu! Evo nove."

Stvaranje ugodnijeg okruženja za taj prelazak na ne viši, nego na isti samo presloženi nivo, treba poslužiti ublažavanju osjećaja da se odlaskom u mirovinu ostaje u svijetu rada ili barem u čekaonici. A i mirovina, sada kada umirovljenici mogu raditi pola radnog vremena, nije nego polumirovina. A za one koji budu odabrali puno radno vrijeme neće je ni biti. Bit će nemirovina.

Što je mirovina i kada počinje?

Na stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u rubrici Zapošljavanje umirovljenika uz generičke fotografije vedrih starijih ljudi koji radeći nešto pršte od zdravlja i dobrog raspoloženja (vidiš da ih ne bole križa kao onu poznanicu moga susjeda) stoje sugestivne parole.

"Mirovina je samo još jedna etapa u životu, ona ne predstavlja kraj." Ili: "Umirovljenici doprinose iskustvom i žele raditi!"

Te poruke, naravno, nisu upućene svima. U Hrvatskoj je milijun i dvjesto tisuća umirovljenika, a radi ih svega 36 tisuća, što je tek 3 posto. No procjenjuje se da će ih uskoro biti 100 tisuća. Ogromna većina ostalih živi 'mirovinu kakva je nekad bila' i izvan su političkih pripetavanja oko toga je li pravedno i legalno uzeti pola mirovine onima koji će od iduće godine raditi puno radno vrijeme.

Još uvijek je, u cjelini, zanemariv broj zaposlenih umirovljenika, ali polako se, postupno i oprezno stvara ambijent za što bezbolniji prelazak iz radničkog u umirovljenički svijet rada, svijet bez dobnih granica u kojemu neće raditi jedino bolesni, nemoćni, stogodišnjaci oni malobrojni s visokodužnosničkim mirovinama.

Svi ostali jednoga dana možda će se upitati što je to mirovina i kada ona uopće počinje.