Neta Nrec Brajša, zaštićena najmoprimka u stanu u širem centru Zagreba koji je promijenio nekoliko vlasnika, završila je nakon potresa u privremenom gradskom smještaju, u stan redovno provaljuje "nepoznat netko", a policija piše zapisnike i nakon anonimne prijave zove je da se žurno očituje gdje zapravo živi.
Neta Nrec Brajša, sedamdesetogodišnja umirovljenica, oprezno otključava lokot na metalnim rešetkastim vratima na posljednjem katu zgrade u centru Zagreba, nedaleko od hotela Westin, u Kršnjavoga 13. Onda razgrće plastičnu ceradu i uvodi nas u stan u kojem je godinama živjela: to mjesto smatra svojim domom, to je adresa koju nosi na osobnoj iskaznici. Stan danas izgleda kao ruševina, usred dnevnog boravka je miješalica za cement, parketi su razvaljeni, njezine stvari, knjige, odjeća, namještaj, prekriveni prašinom zgurani su u kutu.
Ona je u tom stanu zaštićena najmoprimka, a vrata sa stana su odnijeli, dok je ona bila u privremenom smještaju u kojem je završila zbog potresa i korone, u studenom 2021. godine radnici po nalogu vlasnika stana, jednog u nizu onih koji su kupovali stan zajedno sa stanarkama, Netom Nrec Brajša i njezinom kćerkom. Skinuta su vrata, provaljena je brava, a u stan su ušli radnici, unijeli miješalicu i po nalogu vlasnika stana počeli razvaljivati stan kao da u njemu nitko ne živi. Nakon što je stanarka Brajša zatekla krš i lom u stanu, pozvala je policiju, promijenila je lokot na metalnim rešetkastim vratima, ali nakon toga je uslijedilo još nekoliko provala i svaki put se mijenja lokot. Stan je ostao neupotrebljiv za život i takav, ruševan – ostaje iza rešetki i plastične cerade.
Neta Nrec Brajša je postala “nevidljiva” za sustav, smještena je nakon potresa s drugim stradalnicima, prvo u Studentskom domu Cvjetno naselje, a onda u hostelu Arena, nema nikakvih ovlasti oko sređivanja stana, jer je “samo” zaštićena stanarka, ne može pokrenuti obnovu stana oštećenog u potresu, ne može ni zatražiti zamjenski stan – jer na njih imaju pravo oni koji su bili vlasnici nekretnina koje su oštećene u potresu. A istovremeno svoju adresu, svoj dom u Kršnjavoga 13 svaki put obilazi sa strahom – možda je ponovno promijenjen lokot, možda je ponovno provaljeno.
“Naravno da sam zahvalna Gradu da su mi dali smještaj nakon potresa, ali hostel nije rješenje, mogu sama o sebi brinuti, želim sama sebi kuhati jer imam dvije komplicirane autoimune bolesti. Nemam ja nikakvih nerealnih očekivanja, samo se nadam dostojanstvenom životu. Znam da je mnogima teško, ali nadam se da neću biti posve izigrana, posve izbrisana i uništena. Imam prava kao svi zaštićeni najmoprimci i ne želim vjerovati da nema rješenja za nas. Neću odustati sada, kada sam tako dugo trpjela zlostavljanje”, govori Neta Nrec Brajša u razgovoru za N1.
Sve je započelo – stanarskim pravom
Obitelj Brajša, Zoran, dugogodišnji urednik u glazbenom programu Hrvatskog radija, Neta i trogodišnja kći, nakon desetogodišnjeg podstanarstva, 1987. godine dobila je stanarsko pravo na stan od 53,59 četvornih metara u Kršnjavoga 13 – tada u vlasništvu Grada Zagreba. Nakon što je početkom devedesetih donesen zakon kojim se dopustio otkup stanarskih prava i obitelj Brajša podnosi zahtjeve, ali tada saznaju da je njihova zgrada konfiscirana i da ne ispunjavaju uvjete za otkup. Obitelj Brajša nastavlja živjeti u stanu sa stanarskim pravom, a 1997. godine Zoran i Neta se razvode: ona s kćerkom nastavlja živjeti u stanu, a on odlazi u podstanarstvo.
A u to vrijeme se mijenja i zakonodavni okvir za stanove u konfisciranim zgradama. Prvo je donesen Zakon o naknadi štete za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine – kojim su stanovi koji su konfiscirani vraćaju bivšim vlasnicima, osim onih koji imaju upisano terećenje u zemljišnim knjigama, a 1999. godine Ustavni sud donosi odluku kojom je utvrđeno da su vlasnici kojima je oduzeta imovina danom oduzimanja prestali biti vlasnici, odnosno, ne mogu tu imovinu prodavati, nasljeđivati itd., a stanari koji do tada nisu mogli otkupiti stan – sada ga mogu otkupljivati pod istim uvjetima kao stanari u onom prvom valu otkupa stanarskih prava.
No, stanovi se sada, prema odluci nadležnih županijskih ureda, otkupljuju od bivših vlasnika. U slučaju zgrade u Kršnjavoga 13 vlasnici su bili nasljednici obitelji Barac – kojoj je zgrada oduzeta 1945. godine – a u Zagrebu ih je zastupao odvjetnik koji je kontaktirao obitelj Brajša i tražio cijenu višu od procijenjene. Neta Nrec Brajša nije se složila s ponuđenom cijenom, ali kao kupac se pojavljuje njezin bivši suprug – i kupuje stan za 30 tisuća DEM iako više ne živi u njemu. Tako je on postao prvi vlasnik stana, a njegova bivša supruga s kćerkom – zaštićene stanarke.
Zbog narušenih odnosa, bilo je to prvo razdoblje prijetnji i nesigurnosti. 2008. godine bivši suprug prodaje stan J.K. “na sumnjiv način i ispod polovice tržišne vrijednosti nekretnine” – kako je upisano u dokumentaciji Ureda pučke pravobraniteljice – a ubrzo nakon te prodaje stana suprug Zoran Brajša umire. Da je J.K. postala vlasnica stana u kojem ona živi Neta Nrec Brajša saznala je nakon što je dobila dopis J.K. u kojem ona zahtijeva da se iseli iz stana, a pošto se ona oglušila na to – J.K. provaljuje u stan.
“Bili su to dani čistog užasa. Bojite se svaki put kad otključavate vrata stana jer ne znate što ćete zateći. Kći se tada na neko vrijeme odselila u podstanarstvo jer nije imala snage za taj neprestani pritisak. Morate imate čelične živce da biste to izdržali. Pitate se “zašto baš ja”, ali opet, morala sam to istjerati na čistac”, prisjeća se gospođa Brajša tih vremena. Tada je pokrenula tužbu protiv J.K. i dobila je sudski spor u kojem je utvrđeno da ima „pravni položaj zaštićenog najmoprimca na dvosobni stan“ u Kršnjavoga 13, te se utvrđuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Ali mir nije dugo trajao.
Stan prodan za 100 tisuća kuna
Krajem prosinca 2013. godine J.P. prodaje stan u kojem žive Neta i Petra, “pod fiktivnim teretom stana kao nekretnine (pravo zaštićenog najmoprimca) po cijeni od samo sto tisuća kuna, što je dva puta ispod tržišne cijene stana“ osobi D.B. Ni ovog “novog vlasnika” stanarka nije upoznala, niti je on došao vidjeti stan koji kupuje, niti je itko obavijestio stanarku o novom manevru. Ona saznaje da se nešto dogodilo kada je dolaze s Elektre jer žele promijeniti brojilo, žele struju – prenijeti na novog vlasnika. “Žele vas izbrisati. To je modus operandi. Žele da prestanete postojati”, komentira Nrec Brajša.
A onda je Zagreb prodrmao potres. Zgrada je oštećena, a Neta Nrec Brajša odlazi u privremeni smještaj s mnogim drugim stradalnicima. “Stan je oštećen i ovlašteni statičari su utvrdili da postoji opasnost za stanovanje, pa čak i povremeni boravak u njemu”, zabilježeno je u dokumentaciji Pučke pravobraniteljice. Onda dolazi povremeno u stan, ali evidentno je i da i netko drugi smatra da je ovo sjajna prilika za “preuzimanje” stana. Slijede provale, rasturanje stana, skidaju ulazna vrata… Neta Nrec Brajša obraća se udruzi “Hrvatski savez stanara – građana EU”, a onda i Uredu pučke pravobraniteljce.
Nakon tri provale, nakon što su odnesena ulazna vrata, plinsko i električno brojilo, ali i mnogi drugi predmeti – svaki put je pozvana policija i postoje policijski zapisnici – Neta Nrec Brajša je pozvana u Policijsku upravu Zagrebačku, jer je policija primila “anonimnu prijavu” da ne stanuje na adresi u Kršnjavoga 13 – te je bila i pozvana na razgovor u policiju, u Službu za upravne poslove.
“Simptomatično je to da Policijska uprava Zagrebačka nije do danas utvrdila postojanje kaznenog djela nasilne i nezakonite provale u predmetni stan, nije nikoga osumnjičila za provalu, a što je neobično i čudno za policiju s obzirom da se radi o kaznenom djelu. Međutim, za navodno neprijavljivanje boravišta, odnosno prebivališta, Policijska uprava Zagrebačka, Služba za upravne poslove je žurno (u roku od tri dana, od dana primanja poziva) pozvala na osobni razgovor gđu Netu Nrec Brajša i to, prema iskazu policijskog službenika, po anonimnoj prijavi”, stoji u dopisu koji je Ured pučke pravobraniteljice uputio Policijskoj upravi Zagrebačkoj u studenom prošle godine.
No, provale su se nastavile, a Neta Nrec Brajša svaki put i dalje zove policiju, unatoč tome što oni nikako ne mogu otkriti tko to zapravo provaljuje. Pišu zapisnike, i onda – nikome ništa. Bila je provala 14. siječnja ove godine, a posljednja, 4. ožujka 2023. godine.
Grad nema rješenje za ovakve slučajeve
“Žele me iscrpiti. Žele da odustanem. Ali ja neću”, komentira te daljnje operacije naša sugovornica. Problem je da je ona sada ostala u kobnom međuprostoru. U privremenom je smještaju, ali kao osoba koja ne posjeduje, koja nije vlasnica nekretnine koja je razorena u potresu, a kao “zaštićenu stanarku” je – nitko ne vidi, nema nikakva prava. Nitko nije definirao rješenja za tu kategoriju građana. S druge strane vlasnici jeftino kupljene nekretnine očigledno smatraju da je ovo idealna prilika da uđu u posjed, da “eliminiraju” stanarku koja ne može živjeti u stanu koji je razoren i potresom, a onda i provalama s ubacivanjem miješalice za beton.
Neta Nrec Brajša javila se na gradski poziv za dodjelu zamjenskih stanova, nije prošla, a potom se i žalila i detaljno opisivala da je u statusu zaštićenog najmoprimca ali da vlasniku stana “nije u interesu adaptacija stana sve dok je ona u njemu”, no prigovor joj je odbijen, a iz obrazloženja koje potpisuje gradonačelnik Tomislav Tomašević evidentno je da se uopće nije razmatrala specifičnost slučaja. Navedeno je da je stan registriran kao U2, odnosno “uporabljivo s preporukom” – a nije se razmatralo to da stanarka zapravo nema nikakve ovlasti da stan doista dovede do stanja upotrebljivosti.
Beskrupulozni prekupci
Neta Nrec Brajša je, zapravo, jedna od mnogih. Ali njezina situacija se još dodatno zakomplicirala zahvaljujući potresu u Zagrebu. “Na žalost, velika većina zaštićenih najmoprimaca trpi zlostavljanje vlasnika stanova, ali ne samo njih. Imaju protiv sebe često vlasnike nekretnina, stanova, a onda i sustav, policiju, skidaju im se električna brojila, želi ih se izbrisati”, komentira situaciju Nete Nrec Brajša Gordana Vojković, predsjednica udruge Hrvatski savez stanara – građana EU. Ona posebno upozorava na prekupce, one koji su odlučili ušićariti na nevolji onih koji su se zatekli u stanovima sa stanarskim pravima koje nisu mogli ili uspjeli otkupiti.
“Mislim da mogu na temelju dugogodišnjeg iskustva rada sa stanarima reći da su nasljednici vlasnika oduzete imovine najčešće bili pristojni i imali su razumijevanja za stanare zatečene u stanovima, ali prekupci… To je zastrašujuća kategorija. Na žalost, mnogi od njih su odvjetnici, umreženi u sustav, imaju i veze u gruntovnicama, na policiji, na sve strane. To su ljudi koji skupljaju nekretnine i znaju biti iznimno nemilosrdni prema stanarima, najmoprimcima koji su zatečeni u stanovima koje su jeftino kupili. A jedina institucija kojoj se stanari u Hrvatskoj mogu obratiti i očekivati zaštitu jest Ured pučke pravobraniteljice. Svi ostali kao da se unaprijed stavljaju na stranu vlasnika, i uopće ih ne zanima kako su stekli tu nekretninu”, govori Gordana Vojković u razgovoru za N1.
Ona naglašava da se već dugi niz godina suočava s okretanjem leđa svih nadležnih iz sustava koji bi mogli riješiti sudbinu ljudi koji su završili u ovako nedostojanstvenom statusu. Prema evidenciji iz 2002. godine status zaštićenih najmoprimaca imalo je 13095 obitelji, a 2011. 3764 obitelji, a Gordana Vojković se ne želi upuštati u procjene koliko ih danas točno ima. No, kaže da je evidentno da se u devet godina, između 2002. i 2011. dogodio egzodus, odnosno deložiranje deset tisuća obitelji. A deložirali su ih oni koji su kupovali stanove za jednu petinu tržišne vrijednosti.
“Mogu samo reći da se svi svojski trude da – izumremo”, s mnogo ironije komentira Vojković. Ona sama je članica Radne skupine za Nacrt prijedloga Izmjena i dopuna Zakona o najmu formirane pri Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u srpnju 2021. godine, u vrijeme kada je Ministarstvo vodio Darko Horvat. A posljednji sastanak je bio u studenom 2021. godine. U međuvremenu je Ministarstvo promijenilo dva ministra, ali još nema pomaka.
“Upravo pripremam dopis aktualnom ministru, Branku Bačiću, i nadam se da ću uspjeti pokrenuti proces”, optimistična je Gordana Vojković. Nada se, kaže, da će nakon desetljeća trpljenja nepravde barem oni posljednji od posljednjih zaštićenih najmoprimaca dočekati civilizirano rješenje, stan kakav zavređuju jer nipošto nije njihova krivica što su se našli u stanovima koje je vlast u kojekakvim zakonskim improvizacijama stavljala u drugu kategoriju stanarskog prava.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare