Ozren Žunec za N1: Kao da se ponavljaju kasne tridesete, to me jako zabrinjava

Sociolog ste, sudjelovali ste i u Domovinskom ratu. Imate dvije perspektive iz kojih možete danas gledati na vojno-redarstvenu akciju Oluja. Kako je promatrate prvenstveno kao netko tko se bavi društvenim događajima, a onda i kao netko tko je bio aktivni sudionik Domovinskog rata?

"O tome sam napisao knjigu od 900 stranica pa mi je teško sažeti to u nekoliko rečenica. Kao sociolog nisam bio iznenađen ishodima operacije Oluja. Bilo je jasno da će Srbi otići, dakle taj najsporniji dio operacije - odlazak srpskog stanovništva - se mogao predvidjeti", započinje Ozren Žunec.

"To je bio vrlo loš ishod politike koja je bila međusobno isključiva - "mi nikad nećemo živjeti s Hrvatima pa makar 100 godina bio rat" itd. To je bio stav koji je doveo do odlaska između 100 i 200 tisuća ljudi, što je onda uzrokovalo i depopulaciju i usložnjavanje političkog života", pojašnjava sociolog - sociološku perspektivu.

"Tako da to nije bio baš dobar rezultat."

Što se tiče vojne dimenzije, smatra da je sama vojno-redarstvena akcija Oluja, vojno gledano, dobro izvedena, iako osobno u njoj nije sudjelovao.

Nakon Oluje, koju možemo promatrati kao formalni ili neformalni kraj rata, što je bilo sa stabiliziranjem i formiranjem hrvatskog društva ujedinjeno oko nekih vrijednosti?

"Pa pitanje u kojem razdoblju. Činjenica jest da se ono nakon Oluje, da tako kažem, "stabiliziravalo", 90-e su bile još malo problematične što se tiče unutarnje - političke i ekonomske, stabilizacije društva. 2000-e su dovele do stabilizacije, a sad mi se čini da su se ponovno počele otvarati neke "stare rane" , primjećuje sociolog.

To potkrepljuje sljedećim: Drugi svjetski rat ponovno počinje ulaziti u javni diskurs, tu je i Penavina komisija. Bojim se da nismo baš na putu smirenja i stabilizacije, ali može se i to dogoditi. Pitanje je - tko će prevladati", mišljenja je Žunec.

Jedna od događaja koje primjećujemo u Hrvatskoj, ali i Europi je tendencija jačanje obrane i obrambenih kapaciteta. Neki će reći da se tu radi o militarizaciji društava. Slažete li se s tom tezom?

"Militarizacija je jedan tehnički termin koji označava organizaciju društva po načelima organizacije vojske. Da postoji hijerahija, da postoji jedinstveni cilj svih dijelova društva i tako dalje. Mislim da to nije slučaj ni u Europi ni Hrvatskoj, kao ni generalno "demokratskom svijetu", pojašnjava.

S druge strane, da se povećavaju vojni kapaciteti je očito, govori.

"Sad je bio NATO summit na kojem je dogovoreno povećanje tih troškova, tako da je to "zveckanje oružja" - počelo. Iskreno govori: "Atmosfera koja trenutačno vlada u svijetu mi nije pretjerano simpatična. Ima previše tih izvora sukoba i previše sklonosti sukobima", naglašava.

Što pod time misli?

"Države, akteri se više ne osjećaju obaveznima prema Međunarodnom ratnom pravu, a da ga ne govorimo o potrebi uspostave pravednog svijeta kao jednog svijeta koji vodi računa o svim sastavinama koje imaju pravo života.

Sve zajedno mi to izgleda kao kasne 30-godine prošloga stoljeća. Imate izraelski rat, ukrajinsko-ruski rat, neki dan je bio tajlandsko-kambodžanski sukob... Nije samo u Europi strah od Rusa - Japan se naoružava zbog neizvjesnosti oko Kine, a Kina namjerava - progutati Tajvan", kaže.

"Kao da se ponavljaju kasne 30-e kad su se svi pripremali za veliki obračun računajući da će onda nešto dobiti. To me, moram priznati, jako zabrinjava", govori sociolog.

Kakav je osjećaj iz perspektive nekoga tko se bavi ovakvim i srodnim temama, kad vidi kompletnu promjenu paradigme u Njemačkoj i Japanu?

"To je neobično i ponovno kažem, povratak paradigme na 30-e godine. Kao što je rekao jedan Nijemac na društvenim mrežama:

"Čekajte, vi kažete da moramo povećati vojsku kako bismo preko Poljske napali Ruse, odnosno branili se od njih", tako da - to jesu ponavljajući obrasci i to je - zabrinjavajuće", smatra.

Što se tiče Hrvatske - neki obrasci razgovora, neke teme se ponovno vraćaju u javnost. Može li to proizvesti neke dublje prijepore u društvu?

"Može, ali i ne mora. Zavisi što će privući pozornost javnosti", kaže pa kroz smijeh dodaje "ako se inflacija nastavi, možda i neće! Sigurno da nije dobro. Meni se ne čini da je dobro priče iz prošlosti stalno revitalizirati i vraćati u središte pažnje, ali ne mislim da se to mora dogoditi", podcrtava.

Je li Vas iznenadila reakcija državnog vrha i državne politike vis-a-vis Thompsonovog koncerta i danima nakon njega - u Saboru?

"To me dosta neugodno iznenadilo. Pogotovo ono što se u Saboru dogodilo, a što se tiče koncerta, to je koncert - tak' svejedno. Neka ide tko hoće, ali što se Sabora tiče, to je zbilja zastrašujuće", mišljenja je Žunec.

Što mislite da je razlog tome, što se tiče same politike?

"Politika kao ovisna o glasovima birača se mora prilagođavati ukusima ili pretpostavljenim ukusima politike. Mislim da se to ovdje događa. Ne smatram da je vrh hrvatske politike proustaški raspoložen, ali na neki način mora biti u "skladu s trendovima", poentira.

To je opet podsjećanje na 30-e na neki način. Znamo da ni tada nitko nije aktivno glasao i "drukao" za nacionalsocijaliste, nego su izbjegavanjem nekih stvari ostavili otvorena vrata.

"S time slažem", rekao je Ozren Žunec.

A što mislite o ponovnom uvođenju vojnog roka?

"Sve najbolje i sve najgore. Ideja uvođenja je bitna za osjećaj građanina - građanin mora znati da nešto duguje državi. Zato vojni rok ima nekog smisla, ali ako se on plaća u razini prosječne plaće - to je potpuno deplasirano.

Ljudi moraju znati da je to njihov dug, a ne zarada, ne privilegija da ćete dobivati kasnije poslove neke... To nije u redu. Osim toga, dva mjeseca je prekratko za ozbiljno osposobljavanje. Tako da ideja je dobrodošla, ali provedba baš i ne izgleda najpametnije", kritičan je Žunec.

Mislite li da je Hrvatska, s aktulanim vojnim uređenjem i kapacitetima, sposobna da sama o sebi brine u vojnom pogledu?

"To sve ovisi o uvjetima. To je teško za reći. Uvjeti koje smo imali 91. su bili vrlo nepovoljni, mi nismo imali ništa pa ni vojsku. Ona je stvarana paralelno s vođenjem operacija, no mi smo se izvukli iz situacije koja je bila dosta "grda." Nismo mogli od početka računati da ćemo se uspjeti obraniti", komentira Žunec iz perspektive branitelja pa nadodaje:

"Kad smo vidjeli kolone tenkova iz Beograda, to je bilo zbilja zastrašujuće, no ipak smo uspjeli ostati na položajima, obraniti se i spasiti", govori.

Cijeli intervju pogledajte u priloženom videu.