Peter Galbraith za N1: Hrvatska demokracija u meni budi optimizam, a američka s Trumpom pesimizam

Svjedočili smo predivnoj donaciji hrvatskoj Vladi, kojoj je američka donirala više od 6000 fotografija. Možete li reći odakle ova zamisao?
"Te su fotografije od 1990-ih bile u američkom veleposlanstvu. Prošlo je 30 godina od ključnih događaja na tim fotografijama. Uvijek sam se pitao što je bilo s njima. Srećom, sačuvane su, ali ne bi trebale biti u veleposlanstvu jer ljudi tamo konstantno dolaze i odlaze pa možda nitko ne želi stare fotografije. Postavilo se pitanje što s njima, o tome sam razgovarao s veleposlanstvom. Jedan je prijedlog bio da ih se vrati u SAD i uvrsti među moje dokumente na Nacionalnom sveučilištu za obranu ili u arhiv Kongresne knjižnice. Ali budući da su na ovim fotografijama zabilježeni događaji koji su mnogo važniji za povijest Hrvatske nego SAD-a, smatrao sam da im je mjesto u Hrvatskoj. To su fotografski zapisi o pregovorima koji su doveli do triju mirovnih sporazuma za okončanje rata u Hrvatskoj i BiH - Washingtonskog sporazuma koji je 1994. okončao bošnjačko-hrvatski sukob, Erdutskog sporazuma koji je okončao rat u Hrvatskoj i omogućio mirnu reintegraciju istočne Slavonije i Baranje... A tu je, dakako, i šatl-diplomacija koja je dovela do Daytonskog sporazuma. Tu su i brojni drugi diplomatski događaji u kojima sam sudjelovao, poput Splitske deklaracije kada su predsjednici Alija Izetbegović i Franjo Tuđman dogovorili da će hrvatska vojska ući u BiH i preko Livna krenuti prema Bihaću. Dakako, to je pripremilo teren za operaciju Oluja. Tu su i fotografije na kojima su veoma važni posjetitelji. Tijekom 12 mjeseci nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma Hrvatsku je posjetilo stotinu kongresnika, predsjednik Bill Clinton, nekoliko državnih tajnika i veleposlanika pri UN-u, ministar obrane i ministar trgovine koji je ovdje poginuo u zrakoplovnoj nesreći kod Dubrovnika. Tu su i fotografije mojih susreta s običnim Hrvatima i Bošnjacima. Odlazio bih do zida oko sjedišta UNPROFOR-a, fotografirao sam se s dužnosnicima UN-a, ali razgovarao sam i s ljudima vani, imena čijih su nestalih članova obitelji bila na opekama. Mislim da ima jedna fotografija na kojoj držim svijeću. Tu su i fotografije izbjeglica u Gašincima, s ljudima na prvim crtama u Osijeku i Vukovaru, u Dubrovniku kada su na grad padale granate... Sve je to dio američko-hrvatske povijesti i svjedočanstva o prvim godinama hrvatske samostalnosti. Dakako, neovisnost Hrvatske osigurao je hrvatski narod. Zasluge idu državnom vodstvu, narodu, vojnicima, diplomatima itd. Ali uključenost SAD-a u to vrijeme bila je od odlučujuće važnosti, bez nje ne bismo postigli Erdutski sporazum i mirnu reintegraciju. Hrvatska bi možda završila u velikoj izolaciji da nismo riješili bošnjačko-hrvatski sukob. Dakle, ove fotografije o tome svjedoče, posrijedi je golem dio hrvatske povijesti i zato mislim da im je ovdje mjesto."

Upravo tako, posrijedi je veoma važan dio povijesti. Pretpostavljam da ste se vratili u prošlost gledajući te fotografije. Možete li nam reći što je tada bio odlučujući trenutak za Hrvatsku da postane neovisna država u obliku u kojem danas postoji? Znam da je pitanje teško.
"Mnogo je odlučujućih trenutaka, ali mislim da se ključni dogodio 1994., kada su predsjednik Tuđman, Mate Granić i Gojko Šušak prihvatili naš prijedlog o okončanju hrvatsko-bošnjačkog sukoba u BiH i formiranju Federacije s uspostavom odnosa s Hrvatskom. Jer dotad je to izgledalo kao rat s tri zaraćene strane. Situaciju u Bosni bih usporedio s onom u Libanonu, s mnogo različitih frakcija, uz Cipar, trajno podijeljenu zemlju poput Hrvatske. To je vjerojatno bio povijesni događaj koji je sve promijenio. Ali bilo je i mnogo drugih prekretnica. Dakako, operacija Oluja, koja je utrla put za Daytonski, ali i Erdutski sporazum. Pokušali smo odvojeni mirovni proces s Planom Z-4, koji su odbacili pobunjeni Srbi, iako bi za njih zapravo bio sjajan. I želim reći nešto doista važno: povijest se ispisuje gledajući unatrag, ali proživljava se dok idete naprijed. Nikad ne znate jeste li donijeli ispravnu odluku, pokušavate je donijeti na temelju informacija koje imate. Znam da nismo sve savršeno odradili, bilo je mnogo pogrešaka, ni Hrvatska nije sve savršeno odradila. Osobno bih neke stvari učinio drukčije, bila su to vrlo emotivna vremena, katkad sam bio malčice ljutit i preslobodno sam govorio što mi je na pameti za jednog veleposlanika. Ali, u konačnici treba pogledati rezultate, mislim da je to razdoblje bilo velik uspjeh za Hrvatsku, ponosim se ključnim doprinosom SAD-a i upravo je to zabilježeno na ovim fotografijama."

Kada 2025. promatrate Hrvatsku, 30 godina poslije, i ono što je postala, što možete reći o preobrazbi koju je prošla?

"Kada razgovaram s prijateljima iz Hrvatske, puno mi se žale na korupciju i činjenicu da mladi odlaze iz zemlje. I shvaćam to. Ako ste proživjeli posljednjih 30 godina, vidite sve to, ali ja, koji se povremeno vraćam, vidim golem napredak u posljednjih 30 godina. U siječnju 1995. Hrvatska je bila u ratu, primirje u BiH se raspadalo... Nismo znali što će se dogoditi, hoće li se Srbija uplesti i hoće li se rat nastaviti... Situacija je izgledala veoma turobno. A pogledajte gdje je sada Hrvatska! Članica je EU-a, Schengena, eurozone, NATO-a... Normalna je demokratska zemlja, a kao i sve takve zemlje ima određene probleme... Ljudima bih govorio da sanjam o tome da Hrvatska postane dosadna zemlja u međunarodnom smislu. Nitko ne želi da mu zemlja bude na naslovnicama, osobito ako ste malena država, to je uvijek loše."

Kad su posrijedi članstva EU i NATO, nažalost, u odnosu na Hrvatsku ne možemo reći isto i za BiH, Srbiju, ali i druge države regije. Kako vidite budućnost tih zemalja i previranja u regiji?
"Kada je predsjednik Izetbegović stavio potpis na Daytonski sporazum 21. studenog 1995., rekao je: "Ovo nije pravedan mir, ali pravedniji je od nastavka rata." Mislim da je to i dalje istina. Daytonski Ustav nije pravi način za vođenje države, ali mnogo je bolji od nastavka rata ili ponovnog početka rata. Smatram da je pravo rješenje za BiH članstvo u Europskoj uniji. Jednom kada uđete u EU, sve povezano s time da ste država počne nestajati. Zapravo ne kontrolirate svoje odluke u pogledu gospodarstva, nemate vlastitu valutu, ne kontrolirate svoje granice... Pa je li onda zapravo važno koji je dio srpski, bošnjački ili hrvatski? A Europa pruža brojne mogućnosti svojim građanima. Ljudi govore da je tužno što su toliki mladi otišli iz Hrvatske. E, pa otišli su jer im se nude bolje prilike! Naposljetku će se vratiti. Dobro je da mladi imaju takve prilike i držim da je to jedino pravo rješenje za BiH. Isto se vidi i u slučaju Irske. Članstvo Britanije i Irske u EU-u te uklanjanje granice između Sjeverne Irske i Republike Irske dovelo je do mira koji traje već više od 25 godina. Postalo je nešto teže zbog Brexita, ali taj uspjeh ostaje."

I pitanje za kraj... Dakako, situacija s druge strane Atlantika. U ponedjeljak će se održati inauguracija novog predsjednika. Što očekujete od američko-europskih odnosa tijekom drugog mandata predsjednika Trumpa i mislite li da će ova regija biti u nekom posebnom fokusu?

"Ne znam što će učiniti Trumpova administracija. Iskreno, izrazito sam pesimističan. Mnogo sam optimističniji glede demokracije u Hrvatskoj nego u SAD-u. U demokraciji morate prihvatiti rezultat izbora i imati nepristrano pravosuđe. Imam dojam da je Hrvatska mnogo postigla, a brinem se zbog vlastite zemlje."

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.