Profesor Stawasz s arhitektonskog fakulteta u Bostonu: Moguće je projektirati zgradu ili kuću otpornu na potres

M li nam za početak reći koji je razlog vašeg dolaska u Zagreb i što je vaša specijalnost na području arhitekture?

Veoma mi je drago što sam u Zagrebu, a došao sam na poziv američkog veleposlanstva. Radim kao regionalni voditelj otpornosti za Gensler Europe, jednu od najvećih arhitektonskih firmi na svijetu. Posebno smo fokusirani na djelovanje u području klime. Većinom proučavam djelovanje u području klime na urbanim područjima i kako se gradovi nose s klimatskim promjenama i njihovim posljedicama.

U Hrvatskoj ste sudjelovali na jednoj konferenciji, zar ne?

Jesam. Imao sam privilegij održati uvodno predavanje, većinom sam govorio o trendovima u industriji: činjenici da će se arhitektura diljem svijeta morati pozabaviti klimatskim promjenama, zakonima vezanim za bioraznolikost, priljevom izbjeglica iz svih dijelova svijeta te nadolazećim novim tehnologijama poput umjetne inteligencije i drugima koje će se pojaviti u budućnosti.

Prema onome što ste vidjeli i čuli na toj konferenciji i u Hrvatskoj, razumijemo li promjenu paradigme u pogledu potrebe za prilagodbom te izgradnjom zelenih i otpornih građevina i društava?

Mislim da se općenito svijet budi i veliku pozornost pridaje okolišnom, društvenom i korporativnom upravljanju. Općenito gledano, Hrvatska ima veoma agresivan pristup, barem sam tome jutros svjedočio. Traži se više certifikata za održivu gradnju i donošenje regulative za buduće projekte s certifikatom DGNB. Imao sam privilegij proći edukaciju o DGNB certifikatu preko Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju početkom ove godine. Doista me impresioniralo koliko je Hrvatska čvrsto predana smanjivanju potrošnje energije i ugljičnih emisija, ulaganju u ekološke materijale i općenito pozitivnom učinku na zajednicu. Dakle, mislim da je Hrvatska na pravom putu, nadajmo se da će buduća zakonodavna potpora tomu dati dodatan vjetar u leđa.

Pitam vas zato što kada govorimo o ovim problemima u Hrvatskoj, recimo, kada dođe do poplava, znam da je i to vaša specijalnost, obično govorimo o tome kako se to rješava nasipima i branama, uvijek vodimo razgovor o tome kako zadržati vodu i izgraditi više struktura. A barem se u medijima ne govori o tome da moramo razmisliti u čemu griješimo i kako se trebamo prilagoditi zbog klimatskih promjena.

Većina gradova i država diljem svijeta nose se s toliko posljedica klimatskih promjena da će shvaćanje klimatskih projekcija biti ključno za razumijevanje budućnosti. U Hrvatskoj možemo očekivati više padalina, poplave zbog oluja, bilo da je riječ o Jadranskom moru ili riječnim poplavama, ekstremne vrućine, a katkad i suše. Ako oni koji se bave planiranjem doista ovomu posvećuju pozornost, građevinske propise tomu doista treba prilagoditi. Oni koji se bave upravljanjem vodama vjerojatno obavljaju fantastičan posao, no povećana količina padalina i buduće bujične poplave u cijeloj regiji imaju učinak na njihov rad pa ga konstantno trebaju prilagođavati. U Nizozemskoj sam zapravo vidio neke od najuspješnijih projekata, ondje imaju projekt "Načinimo prostor za rijeku". U principu su na razini države shvatili da izgradnjom nasipa, brana i ostale infrastrukture gube bitku i da zapravo trebaju načiniti prostor za padaline i vodu koja dolazi s Alpa. Mislim da globalno moramo promijeniti svoj odnos prema vodi i ako pronađemo rješenje da načinimo prostor za vodu i ostvarimo suživot s njom, bit će manje gubitaka, manje posljedica za naše gradove i općenito ćemo povećati bioraznolikost ako načinimo prostor za rijeke.

Kad govorimo o tome, u kolovozu ove godine Sloveniju su pogodile razorne poplave, svjedočili smo potresnim prizorima. Mnogi su ostali bez domova. Na snimci koju smo vam pokazali vidimo kuću koju je voda potpuno uništila. Radi se o dvokatnici u kojoj su živjele dvije obitelji. Vodena bujica prvo je srušila most pa su jedan dan sa svih strana bili u vodenom okruženju, a spašeni su helikopterom. Kada gledate ovaj krajobraz, koje je rješenje za ove ljude? Moraju li se ovi objekti ponovno izgraditi ili ih je moguće prilagoditi ovoj vrsti izazova?

Kao prvo, radi se o vrlo potresnoj snimci. Kad je riječ o ovom tipu kuća, navodim primjere iz različitih dijelova SAD-a i jugoistočne Azije gdje su objekti projektirani tako da budu otporni na poplave. Dakle, ako prizemlje može biti projektirano tako da voda može ući, potencijalno možemo svesti učinak na minimum. Dakle, podizanje ključnog stambenog prostora na višu razinu moglo bi biti potencijalno rješenje za izbjegavanje opasnosti, ovisno o lokaciji na kojoj se objekt nalazi. Za svaku lokaciju postoji vrlo specifično rješenje, ali kombinacija dopuštanja vodi ili sprečavanja vode da uđe u objekt veoma je dobro rješenje za poplave. Ako objekt možemo projektirati tako da izdrži nalet olujnog nevremena, strukturno prilagoditi i omogućiti sigurnost te izlaz ljudima u njemu, to bi moglo biti održivo rješenje.

Dakle, nije nužno izgraditi kuću ispočetka, moguće je prilagoditi je?

Možda, doista bi trebalo procijeniti štetu na toj konkretnoj kući, ali treba pogledati kakav je bio rizik i kako je to utjecalo na poplavu. Snaga vodene bujice može biti sasvim različita ovisno o količini vode. Ako se objekt može projektirati da mu struktura izdrži takvu katastrofu, to potencijalno može imati efekt na tamošnje stanovanje.

Imate mnogo iskustva i mnogo ste vidjeli putujući po svijetu radi vaših projekata. Koja su najrazvijenija društva usmjerena na vodu, a koji su dijelovi svijeta najugroženiji zbog vode?

Imao sam privilegij dobiti nekoliko potpora za istraživanje koje su mi omogućile da iz prve ruke vidim zajednice koje se već stoljećima nose s poplavama. Među njima su i zajednice u različitim dijelovima Nizozemske. Brzo sam doznao da se Nizozemska stoljećima nosi s poplavama. Čak su i razvili obrambene mehanizme od napadača s pomoću nasipa i brana. Jer je razina vode bila previsoka da dopusti prolaz konjima, ali preniska za brodove. Nizozemci ovomu pristupaju na vrlo zanimljiv način. Općenito gledano, razvili su cijelu platformu pod nazivom "Projekt Delta", program upravljanja vodom u nadležnosti ministarstva infrastrukture i zaštite okoliša, koji se bavi zdravljem, sigurnošću i dobrobiti javnosti u pogledu vode. Imaju niz brana, nasipa i drugih struktura duž cijele obale koje štite oko dvije trećine zemlje. Osim toga, u okviru spomenutog projekta "Načinimo prostor za rijeku" zajednice uz rijeku preselili su na povišeni teren. Dogodio se sljedeći proces: vlasti su rekle ljudima da su njihove kuće izložene riziku i da osiguravanjem više prostora za rijeku na toj lokaciji od budućih poplava mogu spasiti brojne kuće koje se nalaze uzvodno te su pitale ljude bi li pristali preseliti se. To se moralo obaviti vrlo delikatno i oprezno. Osim toga, u Nizozemskoj se zbivaju neke fascinantne stvari, ondje imaju više od četiri tisuće plutajućih objekata, uključujući kuće, škole, mostove, mislim da imaju čak i zatvor. Dakle, razina njihova razvoja astronomska je, a većina je posljedica jedne oluje tijekom 1960-ih. Ako uzmete za primjer Bangladeš, 1970. godine pogodio ga je ciklon Bhola i poginulo je gotovo 500.000 ljudi. Posljedice za zemlju i svijet bile su razorne i to je dovelo do velikog broja klimatskih izbjeglica koji su se preselili dalje od obale. Mislim da je trenutačno sedam milijuna beskućnika u Dhaki, glavnom gradu Bangladeša, a očekuje se da će ih do 2030. biti gotovo 25 milijuna. Dakle, radi se o astronomskim brojkama. Nažalost, u ovom je slučaju došlo do migracije stanovništva. Oni nemaju resurse kao Nizozemska da razviju cijelu ekonomiju i osiguraju više od 20.000 radnih mjesta te da doslovno troše više od 7,5 milijarda eura na godinu da spriječe nadiranje vode. Moraju raditi s onim što imaju, moraju početi od najširih slojeva i raditi na obrazovanju. Ali ono najzanimljivije što sam ondje naučio bilo je to da iako počinju od dna, ulažu u mnoga prirodna rješenja, odnosno hortikulturne elemente za zaštitu od poplava.

U Hrvatskoj smo osim poplava imali i dva velika potresa nakon kojih se nije mnogo toga promijenilo, iako je to bila velika prilika. Što su prema vašem mišljenju glavne prepreke u glavama ljudi kada govorimo o zelenoj i otpornoj obnovi? Je li doista skuplje graditi zelene i samoodržive objekte?

Kada govorimo o potresu ili bujičnoj poplavi, radi se o akutnom šoku, nečem što se dogodi vrlo brzo pa ljudi nemaju dovoljno vremena za reakciju. A kada je riječ o zelenoj arhitekturi i zelenoj, klimatski otpornoj infrastrukturi, pri projektiranju takvih objekata treba razmišljati dugoročno. Dakle, moguće je projektirati zgradu ili kuću otpornu na potres, vidjeli smo to u raznim gradovima svijeta koje često pogađaju potresi. Ali držim da je to teško postići ako nema građevinskih zakona i propisa. Mislim da se primjenjuju za novije zgrade, ali vjerojatno je mnogo teže za starije koje su izgrađene prije nego što su doneseni protupotresni propisi. Stoga mislim da postoji velik potencijal da se ostvari učinak razvojem infrastrukture temeljene na dugoročnom razmišljanju.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.