Hrvatska je treća u Europskoj uniji po broju femicida. Ovaj neslavni rekord u N1 studiju uživo komentirala je Rada Borić, sveučilišna profesorica i poznata feministica.
Ženska mreža Hrvatske jučer je u jedanaest hrvatskih gradova organizirala akciju “Ni jedna žrtva više – ni jedna žena manje”. Tijekom 13 minuta šutnje, odale su počast 13 žena koje su ubili njihovi muževi, partneri, ali i sinovi u 2022. godini na području Hrvatske. Od Vlade su zatražile žurno donošenje Nacionalne strategije borbe protiv svih oblika nasilja nad ženama.
“Zastrašujući podatak. Po broju stanovnika imamo više ubojstava žena nego Francuska. Jučer smo, zato što je ubijeno 13 žena, 13 minuta stajali u tišini. Poruka je bila: ‘Mi stojimo u tišini za žrtve femicida’, ali nažalost tišina je od onih koji su odgovorni za stanje vezano uz nasilje nad ženama. A to je sigurno Vlada. To su sigurno oni koji su odavno okrenuli leđa ženama”, rekla je zastupnica Borić.
Komentirajući reakcije institucija, Borić kaže: “Kad sam bila zastupnica u Saboru sve mi smo, zajedno sa kolegama, okrenule leđa Vladi koja nije bila u stanju, na primjer, urediti da žene moraju u roku od tri mjeseca prijaviti seksualno uznemiravanje i zlostavljanje. Nerazumijevanje Vlade o položaju žena je zastrašujuće, a prigodno za Osmi mart, predsjednik Vlade govori da to kako tretiramo žene govori kakav nam je stupanj demokracije. Mogli bismo reći da nam stupanj demokracije nije najbolji.”
VEZANE VIJESTI
“Od ovih trinaest žena, većina njih je mogla ostati živa da su se znakovi nasilja prepoznali na vrijeme i da je sustav na njih odgovorio. Ono što mene osobno zabrinjava je da su od tih trinaest žena, njih šest ubili njihovi sinovi. Mi aktivistice smo u tridesetak godina ohrabrile žene da prijave nasilje od svojih partnera i muževa, ali zamislite koliko je teško majci prijaviti sina da ju zlostavlja, da ju ekonomski ucjenjuje.” Borić smatra da su žene u starijoj dobi u još goroj poziciji vezano uz nasilje, zato što možda ni ne prepoznaju nasilje. Na kraju kao problem u ovakvim situacijama Borić ističe i stid.
“Prosvjedne akcije jučer su održane u 11 gradova i to u Malom Lošinju, Poreču, Vukovaru… Kad se to mapira, žene u cijeloj Hrvatskoj su svjesne da edukacija mora biti ugrađena u naše obrazovanje i da kazne prema nasilnicima moraju biti veće.” Borić stoga apelira da su promjene u sustavu najvažnije te da se kazne za nasilnike moraju postrožiti.
Na pitanje o mehanizmima kontrole prijavljenih nasilnika, Borić komentira: “Ako sutkinja sama kaže ‘to bismo s tolikima’ to nam govori da je naše društvo nasilno. Dakle, ako je to činjenica, hajdemo poraditi na sprečavanju nasilja i hajdemo vidjeti što u tom lancu odgovornosti ne štima. Često ćete čuti od žena da i kada policija dobro reagira, zapne na socijalnoj službi ili pravosuđu. Zašto se ne bi uredilo da se takvi slučajevi rješavaju prioritetno? Zašto se ne rade skloništa za nasilnike pa da se i s njima radi? Ministarstvo pravosuđa ima program za zlostavljače, ali se onda događa da imate 7 posto recidivista koji su tamo zato što oni to moraju – ili će ići na preobrazbu ili u zatvor. Još ne postoji svijest da se nikoga ne smije tući.”
Konkretni potezi koje Borić ističe su: “Za početak, nasilje na ženama ne bi se trebalo tretirati kao prekršaj, već bi se trebalo tretirati po kaznenom zakonu. Kad kazna za silovanje ne bi bila tri godine, onda bi silovatelj malo bolje promislio. Kad bismo u obrazovanju učili dječake i djevojčice da nijedna vrsta nasilja nije dopuštena, onda bi se možda neke promjene i dogodile. Paralelno s tim moramo imati i neke mjere koje bi obeshrabrile buduće zlostavljače. Ništa nam ne vrijedi ako zlostavljač ima zabranu pristupa, on će to napraviti.
PROČITAJTE JOŠ
“Ne promišlja se da je temelj nasilja kontrola. Moja kontrola kao nasilnika nad osobom. Bez obzira što sam dobila zabranu, meni je netko uzeo kontrolu.”
Naglasila je da se premalo govori o vršnjačkom nasilju, a zatim opisala i istraživanje kolegica iz Centra za obrazovanje i istraživanje, prema kojem mlade djevojke i dječaci smatraju da jedan udarac nije nasilje. “Dok ne promijenimo to i dok djevojčice ne prepoznaju da ih dečko kontrolira, one ne razumiju da je to početak neke vrste kontrole.”
Navela je i apsurde u hrvatskom sustavu gdje nasilnik koji je bio nasilan prema jednom djetetu i dalje ima pravo viđati drugo dijete. Isto tako, postoje brojne olakotne okolnosti za ublažavanje kazne poput statusa branitelja, umirovljenika i sličnih. “Dok netko doista ne prestane samo paprinato gledati neke odluke; dok netko ne počne gledati da iza takvih odluka stoje žene, one će sutra možda biti ubijene.”
Psihičko nasilje nije prepoznato “Kao predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova, pokrenule smo kampanju Nevidljive za žene starije dobi. Još 2018. je bivša pravobraniteljica ugradila zanemarivanje. Sve su to vrste psihičkog nasilja.”
Naglasila je i stereotipe o odlascima na psihoterapiju koja je žrtvama nasilja prijeko potrebna: “Ne možemo zanemarivati to da nam treba sustavno promišljanje. Mi ne znamo što naše djevojčice prolaze, tko ih ucjenjuje, a to je onda vezano i za seksualno nasilje.”
“Kod femicida želimo naglastiti činjenicu da se ubojstva događaju zato što smo žene. Muškarci osjećaju neku prijetnju koje ne bi trebalo biti. Mislim da tu moć trebamo podijeliti. Žene itekako doprinose zajednici i moramo zajedno na tome poraditi.”
Komentirajući situaciju u Hrvatskoj u usporedbi s ostalim zemljama, zastupnica kaže: “S jedne strane, ogledalo smo trendova koji postoje i u svijetu. Stalno sporimo o ženinom pravu da sama odlučuje o svome tijelu. I u susjedstvu svjedočimo jednoj tendenciji uskrate ženskih prava, posebno seksualnih i reproduktivnih, koja dolazi iz izuzetno opasnog mjesta. S druge strane bismo mogli reći da je Hrvatska nešto bolja što se tiče legislative, ali provedba je zanemariva.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!