Pandemija, potres, rat u Ukrajini, inflacija, negativan su niz problema koji utječu na društvo i pojedinca. O stanju duha i preuzimanju odgovornosti za životne promjene u Novom danu je govorio autor deset knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti, sociolog Bruno Šimleša.

“Za razliku od mnogih autora iz područja samopomoći koji tvrde da samo trebaš poželjeti da si dobro ili zamišljati da si dobro pa ćeš automatski biti dobro jer misao stvara stvarnost, ne mislim da to najčešće ne ide tako jednostavno. Mislim da naša psiha nije garsonijera da je sve osvijetljeno, više je kao srednjovjekovni dvorac pa u neke dijelove sebe i svoje psihe nismo kročili godinama i ne znamo što je tamo”, kaže Šimleša.

“Nisam sklon konceptu instant promjena”

“Ne, nemam tri jednostavna rješenja i tri jednostavne vježbe da svi budu dobro u tri minute. Nisam sklon konceptu instant promjena. U ponedjeljak nas ošamari život. Često imamo i ambivalentnost, želimo nešto promijeniti i odvojiti više vremena za sebe, ali ne želimo nekog uvrijediti. S puno kompleksnih pitanja treba se izboriti.

Zalažem se za klasičan zdrav život, treba se kretati, paziti na prehranu, ne piti, ne pušiti… ali mislim da je premalo naglaska na zdrav duh i zdravo mentalno zdravlje. U zdravom duhu je zdravo tijelo”, kaže sociolog.

Šimleša se osvrnuo na puno odgorčenih rasprava na društvenim mrežama i običaj “kukanja”.

“Kukanje i njurganje pomaže ako to napravimo u pet minuta da si olakšamo pa se posvetimo nečem konstruktivnom. Ako njurgamo zbog toga što je netko od političara rekao i napravio ili naš tata ili šef naše tvrtke… možemo izbaciti ogorčenost ali nakon toga treba konstruktivno pitati što mogu napraviti da meni i mojoj obitelji ili društvu bude bolje. Problem je što smo skloni biti na životnom kauču i govoriti što je krivo.

Dakle možemo preuzeti odgovornost, nećemo ispravljati Milanovića jer nismo sizifi ali možemo pomoći sudjedu, biti u zahvalnosti, biti bolji roditelj, biti manje strogi prema sebi. Na osobnoj razini, najčešće udarimo u zid pa onda idemo u promjenu života. Bolje je prepoznati trenutak za promjenom kada smo na 70% energije a ne u crvenom.

Treba naći zlatnu sredinu i kada je riječ o medijima. Svijet nikada nije bio u ovako dugačkoj psihološkoj krizi, preko dvije godine. Pandemija, potres, Ukrajina, Otvorile su se mnoge stare traume. Uz te krize postoje i svakodnevni život. Imamo još manji osjećaj kontrole prema životu. Treba imati razumijevanje za ljude kojima je teško. Ne trebaju im floskule”, rekao je Šimleša.

Osobi koja je u traumi zadnje je što treba osuđivanje i omalovažavanje

“Nećemo izaći na ulice zbog inflcije, to je svjetskih razmjera. Zbog korupcije nećemo izaći na ulice jer je to gotovo kućni ljubimac u Hrvatskoj. Sasvim je razumljivo zašto se toiko ljudi diglo na noge zbog Mireline situacije. Ja se nadam da je ona kroz tu javnu ulogu dobila i podršku za njezinu tešku situaciju. Ono što imamo problem u Hrvatskoj a tiče se puno benignijih situacija, da sasim legalan postupak, pobačaj do 10-oj tjedna, žene ne mogu napraviti u nekim sredinama, u nekim bolnicaama. Dakle osobi koja je u traumi zadnje je što treba osuđivanje i omalovažavanje. Svatko se ima pravo boriti da svoje vrijednosti. Mislim da svatko ima pravo na priziv savjesti ako se to kosi s njegovim uvjerenjima, ali nema pravo ta uvjerenja zaboraviti u privatnoj praksi ili imati proziv zbog lijenosti a bolnica nema pravo tu praksu ne osugurati da lijenici to ne mogu raditi. Imamo gradove gdje netko mora putovati 70km na pobačaj. Bilo bi sjajno da smo kao u Finskoj pa da politika ne radi za sebe nego za nas. Ali mi ovdje moramo pokazati da će izgubiti izbore. Ovo ne bi trebalo biti predmet rasprave ali na žalost jest”, dodaje.

Muškarci teže traže pomoć

Na pitanje zašto su u temama dugovnosti i samopomoći, publika, većinski žene, Šimleša kaže:

“Muškarci teže traže pomoć. Ne zato što žene imaju više problema. Muškarcima je teže priznati da imaju problem. To se gleda kao znak nemoći. Ne znači da smo samopouzdaniji ili više u skladu sa svojim duhom i tijelom. Ne. To što na promocijama na ove teme ima više žena nema veze samnom nego sa literaturom samopomoći. Imamo jednako prostora za učenje.”