Umro istaknuti mađarski kroatist István Lőkös

István Lőkös rodio se u Egeru 1933., a 1957. diplomirao je mađarski i ruski jezik i književnost na Sveučilištu u Debrecinu i tada se počeo upoznavati i s hrvatskim jezikom i kulturom.

Lőkös je bio profesor povijesti mađarske književnosti na Pedagoškoj akademiji u Egeru, docent na Odsjeku za svjetsku književnost Sveučilišta u Debrecinu te predstojnik Odsjeka, a od 1999. do umirovljenja 2003. redoviti profesor. Za dopisnog člana HAZU u Razredu za književnost izabran je 2000. godine.

Prijateljevao je s Miroslavom Krležom i Ervinom te Nedjeljkom Fabrijem. Stručne je veze održavao i s Ivom Frangešom, Jakšom Ravlićem, Milanom Ratkovićem, Jaroslavom Šidakom te s mlađim naraštajem književnih povjesničara. 

Kao gostujući profesor održavao je komparatističke kolegije na Katedri za hungarologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ostvario je znatne rezultate u istraživanju povijesti hrvatsko-mađarskih književnih veza. Glavne istraživačke teme kretale su mu se od reformacije i baroka pa sve do književnosti 19. i 20. stoljeća.

Autor je monografija o hrvatskim epičkim prethodnicima mađarskog epa Nikole Zrinskog, o stvaralaštvu Ksavera Šandora Gjalskog i o Baladama Petrice Kerempuha Miroslava Krleže. 

Lőkös se posebno zanimao za naratološke reprezentacije nacionalnih identiteta koje su se ponekad preklapale, a ponekad sukobljavale, te za hrvatsku i mađarsku romanesknu književnost 19. stoljeća. 

"Litteratura kajkaviana"

U zborniku studija "Litteratura kajkaviana: kajkavska književna povijest viđena mađarskim očima" na mađarskom je analizirao međuodnose kajkavske i mađarske književnosti.

Uz komparatističke radove objavljene na hrvatskom, njemačkom i mađarskom jeziku, dao je velik doprinos upoznavanju hrvatske književnosti u Mađarskoj svojom poviješću hrvatske književnosti "A horvát irodalom története" i pratećom antologijom Horvát irodalmi antológia" u kojoj je brojna važna hrvatska djela objavio u vlastitim vrsnim mađarskim prijevodima. 

Vrhunac svoga prevodilaštva postigao je prijevodom Marulićeve "Judite" na mađarski s opširnom studijom te iscrpnim komentarima na kraju knjige.

Za svoje je radove primio više uglednih književnih nagrada. Dvaput je dobio nagradu "Davidias" 1997. za Povijest hrvatske književnosti, a 2008. za prepjev na mađarski Marulićeve "Suzane", "Tužbe grada Hjerozolima" i "Molitve suprotiva Turkom"

Godine 2003. dobio je Nagradu Ine za promociju hrvatske kulture u svijetu, a za svoj znanstveni rad 2017. je odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.