Radnice Orljave i sindikat koji u njihovo ime pregovara s Vladom još su prije mjesec dana tražili da Vlada preuzme odgovornost za isplatu otpremina koje nikad nisu dobile, ali odgovora na njihovo pismo iz Banskih dvora nema. Prije godinu i pol dana ova tvrtka završila je u stečaju, a još uvijek nije isplaćeno 450 tisuća eura otpremnina za 172 radnice. Kako ih Vlada potpuno ignorira, su se okupile na Markovom trgu. Smatraju da se Vlada, kao bivši vlasnik, mora uključiti u rješavanje problema. Sve prati naša Ivana Tomić.
Radnice požeške tvornice na Markov trg su stigle – bučno. Nekolicina njih došla je s tranparentima i pištaljkama, mašući zastavom Nezavisnih hrvatskih sindikata. Ove žene provele su cijeli svoj radni vijek u Orljavi. Teško da mogu pronaći novi posao, i zbog toga što tekstilna industrija u Hrvatskoj, činjenica je, ne postoji.
“Hoćemo svoje otpremnine koje smo zaslužile i krvavo zaradile. Ne odustajemo, borit ćemo se do zadnje kapi krvi za svaku kunu koju smo zaradile u svojoj Orljavi. Ne predajemo se. Ako treba, podići ćemo šator ovdje, na Markovom trgu”, rekla je jedna od radnica koje su došle pred zgradu Vlade.
“Probudite se, Plenkoviću”
“Plenkoviću, gdje ste, javite se. Javi se, javi se”, vikale su prosvjednice.
Današnji prosvjed možda im nije odmah donio isplatu otpremnina, ali prosvjednice su ipak postigle jednu stvar. Primio ih je ministar državne imovine Ivan Paladina.
Nakon sastanka rekle su da su donekle zadovoljne.
“Razgovor ulijeva nadu, rekao da će poduzeti sve što može”, rekla je radnica Anica Jerković nakon sastanka u Vladi.
Ipak, to neće biti tako skoro. “Kako ćemo za Božić? Nemamo čime unicima kupiti čokoladu… Probudite se, Plenkoviću, pomozite nam, ne odustajemo i borit ćemo se dok ne dobijemo što smo krvavo zaradile”, rekla je.
Tko je kriv za propast Orljave?
Lucija Čišković jedna je od radnica koje su stigle na prosvjed na Markov trg. Kaže kako su sve ogorčene. “Imamo puno godina i staža, teško smo to zaradile. Bile smo na minimalcu, to nisu veliki novci. Pripadaju nam po oko 22 tisuće kuna, mi te novce nismo vidjele. Prodaju se košulje koje smo sašile, mi kune nismo dobile. Ogorčene smo, tražimo svoje što smo zaradile. Ovo jest ponižavajuće, ali tražimo ono što smo zaradile”, kaže.
Dodaje i kako ni od koga ne traže milostinju nego samo ono što su zaradile. Sada ih pomažu i uzdržavaju članovi obitelji, muževi. “mi smo žene koje smo 30 godina radile. Nakon 50 godina uništiti takvu firmu… To je strašno”, govori. Za propast Orljave nitko, kaže, nije odgovarao, a krive su i Uprava i država.
Kako izgleda život bez posla?
“U Orljavi je Hemco otvorio 40-ak radnih mjesta. Mi ostale smo na birou, živimo na selima, imamo malo vrta, šaljemo molbe za posao, ne gubimo nadu. Hoćemo raditi i želimo raditi. Sa 17 godina sam počela raditiu Orljavi, sad imam 50. Radile smo za minimalac, tjedno smo šile 52 tisuće košulja…”, priča.
vezana vijest
Ona smatra da je državi bilo isplativije zadržavi Orljavu nego dati privatnim firmama da šiju za potrebe državnih službenika. “To bi nama bilo dovoljno posla”, kaže.
Uskoro će ostati bez naknade od HZZ-a. “Ja nemam pravo na mirovinu do 63. godine. Uzdržavat će me muž, djeca će morati pomagati kad se zaposle. Pokušat ću naći posao, ali Požegi je to nemoguće”, kaže.
Što se tiče sastanka s ministrom Paladinom, ona kaže kako smatra da ih je trebao primiti sam premijer. “Neka nam da naše otpremnine i posao. Ne tražimo ništa drugo. Dovoljan nam je posao u Orljavi za minimalac”, kaže.
Dolazak u Zagreb platio je, kaže, sindikat. “Nama puno ne treba”, završila je.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare