Znanstvenici identificirali neurone koji potiču tjeskobu - i kako ih smiriti

„Rebalansiranjem“ samo nekoliko neurona u amigdali – dijelu mozga odgovornom za donošenje odluka, pamćenje i upravljanje emocijama – istraživači sa Španjolskog nacionalnog istraživačkog vijeća i Sveučilišta Miguel Hernández u Elcheu (CSIC-UMH) uklonili su znakove anksioznosti, depresije i socijalnih poteškoća kod miševa te im vratili uobičajena ponašanja, piše Science Alert.

Ovaj je rebalans postignut putem gena GRIK4, koji ima važnu ulogu u prijenosu signala u mozgu.

Kada je GRIK4 prekomjerno izražen, povećava proizvodnju proteina nazvanog GluK4, koji izaziva ponašanja nalik anksioznosti. Miševi s više GluK4 proteina izbjegavaju otvorene prostore, teže se socijaliziraju, pokazuju znakove depresije i imaju poteškoće u prepoznavanju predmeta.

Korištenjem tehnika genske modifikacije za uklanjanje dodatnih kopija gena GRIK4, istraživači su smanjili količinu GluK4-a kod miševa, uklonivši znakove anksioznosti, depresije i socijalnih poteškoća.

„Ta jednostavna prilagodba bila je dovoljna da preokrene anksiozna i socijalno deficitna ponašanja, što je izvanredno“, kaže neurolog Álvaro García.

Tim je također identificirao određenu vrstu neurona u amigdali kao ključnu za simptome anksioznosti. Kada su ti neuroni vraćeni u standardno stanje, ponašanje miševa normaliziralo se.

Liječeni miševi i dalje su imali poteškoće u zadacima prepoznavanja predmeta, što upućuje na to da drugi dijelovi mozga pogođeni anksioznim poremećajima nisu ispravljeni smanjenjem ekspresije GRIK4.

„Već smo znali da je amigdala uključena u anksioznost i strah, ali sada smo identificirali specifičnu populaciju neurona čija je neuravnotežena aktivnost sama po sebi dovoljna da izazove patološka ponašanja“, kaže neuroznanstvenik Juan Merma.

Isti je tretman bio uspješan i kada je primijenjen na nepreinačene miševe s prirodno višom razinom anksioznosti, dodatno potvrđujući ključnu ulogu lokaliziranih moždanih područja u anksioznim poremećajima i mogućnost njihova ponovnog uravnoteženja.

Iako isti procesi još nisu potvrđeni u ljudskom mozgu, miševi se smatraju dobrim modelima u biomedicinskim istraživanjima, što upućuje na nove tretmane koji bi mogli smiriti naše pretjerano pobuđene, tjeskobne mozgove. Tehnika slična onoj korištenoj u ovoj studiji mogla bi se jednog dana prilagoditi za ljude, pružajući olakšanje mnogima koji žive s anksioznošću.

„Ciljanje ovih specifičnih neuralnih krugova moglo bi postati učinkovita i lokaliziranija strategija za liječenje afektivnih poremećaja“, zaključuje Lerma.