U svom govoru „Njemačkoj i Nijemcima“, održanom u knjižnici američkog Kongresa 1945. književnik Nobelovac Thomas Mann, rekao je: „Ne postoje dvije Njemačke, dobra i loša, nego samo jedna, čije se najbolje đavolskim lukavstvom pretvorilo u zlo. Zla Njemačka je samo dobra Njemačka koja je zalutala, dobra Njemačka u nesreći, u krivnji i propasti. Iz tog razloga sasvim je nemoguće da se ondje rođeni jednostavno odrekne zle krive Njemačke i izjavi: 'Ja sam dobra, plemenita, pravedna Njemačka u bijeloj halji, prepuštam tebi da istrijebiš onu zlu."
U doba velikih prevrata, u vremenima u kojima se teško vidi sadašnjost, a još teže budućnost, pitanje je možemo li uopće i što još učiti iz povijesti. Ono što ipak vidimo i čemu svjedočimo su mogući scenariji koji nam se nameću za tu budućnost, a koji su regresivni, autokratski. Scenariji u kojima neriješene nejednakosti naliježu na strahove. Oni postoje i u prostorima koji se i dalje vole nazivati demokratskim, poput Europe, bez obzira na izborne cikluse u pojedinim državama. Među nama su momci koji ne mare za liberalne vrijednosti, koji pod svoj šinjel vole stavljati cijeli narod i suprotstavljati ga vlastitim političkim protivnicima. Oni se nude kao spasitelji, oni jedini imaju rješenje. Tko je u takvim slučajevima odgovoran za ono što slijedi?
Kada razmišljamo o scenarijima za svijet koji nas čeka, važno je imati na umu ono poznato iz povijesti, kako demokracija umire i kako se ruši. Jedan od ključnih mehanizama koji loži vatru i pumpa stroj jest propaganda. Laž i dezinformacije, smišljene, obrazložene, artikulirane, zamamne, primamljive, lako se prodaju u doba krize i podjela. Na ljudsku psihu, koja, kako kaže dobitnih Pulitzera Ernest Becker, djeluje u vječnom strahu od smrti, lako je djelovati u stanju povišenih emocija, u stanju ugroze i rata, u vremenu kada u algoritamskim oblacima nalazimo injekcije adrenalina našem samopozudanju koje uvijek, prema Beckerovim riječima, nastaje iz doživljaja pravednosti ili osjećaja da smo u pravu. Ono je zasnovano na aktivnoj strasti: ne možemo osjećati da smo u pravu, ukoliko ne živimo junačku pobjedu nad zlom. A pravda je uglavnom uvijek ono što jesmo, a zlo ono što nismo. Malo tko u takvim uvjetima misli i razmišlja i o čemu, osim dokazivanja da je u pravu, da je njegova kultura ili politika u pravu. Manipulacije prolaze doba straha, a onda strah lako postane vječni. Strah koji uvijek mora biti tu da bi se vladalo u vremenima krize. Ono drugo je uvijek nesigurno i nepouzdano. Mi štitimo, mi čuvamo.
U režimima poput Putinovog protivnika više nema. Postoje samo lojalni i oni koji se regrutiraju za odlazak na front.
Otvaranje bliskoistočnog fronta, okrutnim terorističkim napadom Hamasa, čiji timing i cilj su i dalje naoko nejasni, sa svjetskih naslovnica u potpunosti je uklonilo rat u Ukrajini.
Izraelski odgovor na Hamasov napad i objava rata, igraju na Putinovu kartu. Trbuhozborci i glasnogovornici Kremlja u ruskim medijima tvrde kako je sukob direktna posljedica zapadne politike u regiji. U trenutku šireg geopolitičkog preslagivanja ruska agenda jest opozicija SAD-u na drugim frontovima. Od naslova u Kosmomolskoj Pravdi koja uz fotografije stradanja Gaze stavlja naslov „Buča Izraela“, do Telegram kanala desničarskih skupina povezanih sa skupinom Wagner koji pozivaju na „demilitarizaciju“ Izraela i masovna ubojstva Židova, aludirajući na prve pogrome u Ruskom carstvu, koji su se tijekom 19. stoljeća dogodili upravo u Odesi i Kijevu.
Novi podaci koje je jučer objavio Institut za strateški dijalog, koji prati širenje dezinformacija i ekstremizma na internetu, pokazuju kako je bliskoistočna eskalacija dodatno omogućila širenje i afirmaciju geopolitičke agende aktera poput Kine, Rusije i Irana.
Svijet kojem pripadaju ove tri države svijet je koji ne podnosi drugo mišljenje, koji misli da će trajati vječno, to je svijet koji aktivno radi na podrivanju ovog drugog svijeta. Svijeta koji se sve više, pitanje je da li svjesno ili nesvjesno, pušta u taj zagrljaj. Kao da se ne snalazi i ne razumije vrijeme u kojem živimo. Ono je pak prve crte ratovanja postavilo ne u Donbasu ili Gazi, u Nigeru ili na Tajvanu, već u kognitivnom prostoru svakog od nas, u našim glavama. Svi smo medij, svi imamo pristup medijima, zvao se on X i bio visoko ideologiziran i dokapitaliziran novcem iz autokratskih država ili TikTok. Vladimir Putin ima agendu mijenjati povijest, kreirati nove narative, nove konstrukte. U tom svijetu i dalje se oslanja na aparatčike. Na taj nevidljivi sistem koji uvijek radi za vođu, koji je uvijek tu za partiju. Koji cinka, koji sve vidi, a koji šuti i radi pognute glave, jer je svjestan da ga može progutati mrak. Koji uvijek plješće i ubacuje papir u kutiju. Sistemi poput Putinovog žive i opstaju na aparatčicima. Aparatčik, stuljčik, ključik, maljčik. Obično sufiks -čik ili -ik, u ruskom jeziku imaju deminutivi imenica muškog roda.
Ruski jezik voli deminutive. Tepa se često. Čovjek je čovjeku bratec ili baćuška, iako je život u Rusiji grub, nikako sladak poput zvuka ruskih umanjenica.
Taj ruski svijet postao je primamljiv za veliku većinu svijeta, nakon što su se na Zapadu već dogodile radikalne promjene društvenih odnosa.
Jedan od ključnih elemenata rizika demokracija jest polarizacija. Kreiranje podjela. O tome su u svojoj sjajnoj knjizi „Podijeljenje demokracije“, pisali Thomas Carothers i Andrew O’Donahue. Politička polarizacija globalna je boljka. U nekim zemljama prvo se dogodio populizam, pa iz njega polarizacija, u drugima, polarizacija je dovela do populizma. U nekim zemljama pozitivni ekonomski trendovi ili rast ekonomije ni na koji način nisu jamac da nema ili neće doći do polarizacije, poput slučaja Indije, gdje je ekonomski rast upravo ojačao podjele. Politička trulež, korupcija i klijentelizam, obične ljude udaljuju od participacije. Prema IPSOS-ovom posljednjem globalnom istraživanju o povjerenju objavljenom prije nekoliko dana političari su i dalje na dnu ljestvice povjerenja u demokratskim društvima. Što se događa s podijeljenim društvima niske razine povjerena? Potkopavaju se neovisne institucije, poput pravosuđa i medija, gube se temelji same demokracije, a to su međusobno povjerenje i mjesto za dijalog. Otvara se prostor za zločine iz mržnje i političko nasilje. Na odgovor vlasti koja dijeli i izaziva nisku participaciju građana u političkim procesima, stvara se opozicija koja dodaje ulje na vatru i sama se služi antidemorkatskim sredstvima, bila ona politički ovakva ili onakva. To je demokracija koja je u dubokoj krizi. I koju ne moraju nužno rušiti ni Xi, ni Putin, ni neki unutarnji Hamas. Demokracija koja živi u podjeli koja se stalno docira i nameće, je teška i mučna, ali za neke možda jedina koju hoće i trebaju, u svom strahu od smrti od kojeg vječno bježe. To je demokracija koja će nuditi sigurnost i stabilnost, a koja će svakog koji joj se suprotstavi, bio prav ili kriv, tretirati isto. Negirat će ga. Bit će neprijatelj. Kao kod Putina. Onog vladara sa gornje slike, u čijem društvu kažu nema podjela. Nema dvije Rusije. Putina su, kako piše moj dragi prijatelj, veliki ruski novinar u progonstvu, urednik Meduze, Maksim Trudoljubov, na vlasti održali poslušni aparatčici, onih nekoliko milijuna koji rade za sistem, biznismena koji nisu pobjegli pokušavajući sačuvati ili milijarde ili obraz, već su ostali lojalni. Oni koji se ne suprotstavljaju i šute. Oni za koje se cijeli svijet i dalje pita kamo će i kako kada Putina jednom ne bude. Hoće li zauvijek ostati aparatčici koji će u tišini raditi za velikog vođu ili u njima ipak ima nekog materijala da jednom postanu „demokratčiki“. Kakav je svijet koji nas čeka? I ima li i Rusija svog Thomasa Manna koji će jednom reći: Ne postoje dvije Rusije, dobra i loša, nego samo jedna, čije se najbolje đavolskim lukavstvom pretvorilo u zlo. Zla Rusija je samo dobra Rusija koja je zalutala, dobra Rusija u nesreći, u krivnji i propasti. Iz tog razloga sasvim je nemoguće da se ondje rođeni jednostavno odrekne zle krive Rusije i izjavi: ‘Ja sam dobra, plemenita, pravedna Rusija u bijeloj halji…’
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!