Godina je vrijeme potrebno da Zemlja obiđe oko Sunca ili kalendarski, razdoblje između dva ista datuma. U godini između 24. i 24. veljače kažu da se svijet promijenio. Meni se čini da je u godini za nama samo postalo kristalno jasno u čemu je stvar. Ili možda još nekome nije?
Krenimo redom. U noći 24. veljače lani, ruski predsjednik Putin pokrenuo je vojnu ofanzivu na Ukrajinu sa sjevera, istoka i juga. Nazvao je to „specijalnom vojnom operacijom“, a uskoro je odlučio u svojoj matičnoj zemlji, Ruskoj Federaciji, utamničiti svakog tko rolanje njegovih tenkova i bombardiranje Kijeva, a u ožujku i zauzimanje Hersona, bude nazvao ratom. Zauzimanje nuklearne elektrane u Zaporižji ili Zaporožju dogodilo se također u ožujku, kada započinje golgota grada koji je od 2014. živio na zoni razgraničenja, prekrasnog utišanog azovskog galeba, Mariupolja. Grada bogate povijesti, grčke kolonije pomorske tradicije, grada tople morske duše i neba crnog od plamena Azovstala koji je, kao u Mordoru, godinama trovao pluća svojih stanovnika. Udarale su granate po ulicama, bolnicama, školama, vrtićima. Bitka za Mariupolj obilježila je mjesece koji su dolazili sve dok 16. svibnja, upravo oni posljednji borci ostali u ogromnom kompleksu Azovstala nisu zavijorili bijelom zastavom.
Rusi su odlučili povući snage iz okolice Kijeva krajem ožujka, a nakon povlačenja, početkom travnja svijet su zaprepastile slike okamenjenih ljudskih tijela razasutih na ulicama nekad ladanjskog kijevskog predgrađa Buče. Pitanje odgovornosti za ratne zločine, pitanje je koje do današnjeg dana visi nad glavom Rusije, stalne članice UN-ovog Vijeća sigurnosti s pravom veta, prostorno najveće države na svijetu. Tko će i hoće li ikada suditi Putinu? Do ljeta, SAD i zapad dostavljali su sve više oružja Ukrajini, a ukrajinske snage uništile su raketni nosač Moskvu. Njemački kancelar Olaf Scholtz objavio je Zeitenwende, epohalnu, tektonsku promjenu u kojoj svijet danas živi. Uz finsku i švedsku aplikaciju za NATO, u srpnju su UN i Turska posredovale u odblokiranju Odese i drugih crnomorskih luka kako bi se oslobodilo zarobljene žitarice od strane Rusije, što je prijetilo globalnoj sigurnosti hrane.
Tijekom mjeseci u Rusiji su ubijani i nestajali bliski pripadnici Putinova režima, koncem kolovoza u eksploziji autobombe poginula je kći Putinova ideologa Aleksandra Dugina. Rujan donosi veliku ukrajinsku kontraofanzivu prema Harkivu te Putinovu naredbu o mobilizaciji 300 tisuća rezervista. Istodobno, krajem mjeseca Kremlj organizira referendume u četiri okupirane ili dijelom okupirane istočne ukrajinske regije te ih službeno pripaja Rusiji na velikoj ceremoniji u Moskvi.
Putinov govor tog 21. rujna prošle godine programatski je govor u kojem je najjasnije pobrojano ono što Rusija radi i jasno je naznačeno da stajanja i kraja nema niti će ga biti. Gledamo final battle Drugog svjetskog rata, pada Berlinskog zida, sloma Sovjetskog Saveza, gledamo final battle protiv Zapada u koji Rusija nije htjela, mogla, nije joj bilo dopušteno. Gledamo emancipaciju povijesne ruske frustracije identiteta. Carske imperijalne Rusije koja je htjela više Zapad nego istok. Koja je bila gruba, svoja, otvorena, a zatvorena, koja je bila zemlja bajke i simfonije, Rasputina i Rahmanjinova, braće Karamazova, Rusije koja i uz sve Putinovo vitlanje i dalje nije postala jedno u svim svojim identitetima, osim ako je ono što ona jest zaista to mistično, mračno, uvijek retrogradno, ali i avangardno, bez mogućnosti adaptacije veličine na ono što goni.
Ovo je rat ne samo za teritorij, nego za vrijednosti, novi svjetski poredak, Putin staje uz sve one globalne snage koji su, grmi u rujnu iz Kremlja, protiv „sotonizma“ liberalne demokracije, „gender“ ideologije i zapadnog kolonijalizma. Putin, čija država je puna sirovina i rijetkih metala potrebnih za zelene napredne tehnologije, antikolonijalnim narativom na svoju stranu, uz pomoć Wagnerijanske pretorijanske garde, prebacuje afričke države, već godinama u kaosu, gdje se na prosvjedima u Maliju ili Burkini Faso, u južnom europskom susjedstvu danas viju ruske zastave. Putinove riječi suptilno vojskama trolova, mreže stvarane godinama za penetraciju kroz lažne profile, društvene mreže, kreiranje narativa, korupciju europske desnice, penetriraju u europske, dakle, mozgove najbližih susjeda, u kojima se svijest lagano okreće i do misli dolazi da ta čvrsta ruka nije ništa loše u tom svijetu u kojem živimo, u kojem ničemu ne vjerujemo, ni sustavu, ni politici, ni zdravstvu, ni školstvu, ni susjedu, ni ocu niti majci.
Listopad donosi eksploziju Kerčkog mosta koji povezuje Krim i kopnenu Rusiju. Rusi se u studenom povlače iz Hersona, a u prosincu, pred Božić, ukrajinski predsjednik prvi put od početka rata napušta državu i odlazi u Sjedinjene Države, gdje drži govor pred podijeljenim Kongresom tražeći kontinuiranu vojnu potporu SAD-a. Borbe ne prestaju. S početkom 2023. Volodimir Zelenski odlazi na europsku turneju. Europa je u predizbornoj kampanji. Puni krug, obilazak Zemlje oko Sunca ili put od datuma do istog datuma, zaključuje se novim Putinovim govorom u kojem uz sve ono programatsko što već znamo dodaje i to da suspendira rusko članstvo u sporazumu Novi START o smanjenju i kontroli strateškog nuklearnog naoružanja i to, kako veli, stoga što Zapad želi ugroziti globalnu sigurnosnu arhitekturu. Joe Biden stigao je nakon godinu dana ponovno u Poljsku, skoro pa na isto mjesto na kojem je govor o savezništvu i vrijednostima držao Donald Trump.
Prije točno godinu dana objavila sam prvu kolumnu Global Fokus. Pisala sam o početku rata u Ukrajini, točnije, objavila sam nikada objavljeni tekst iz Ukrajine u kojoj sam bila taman prije početka lockdowna i pandemije. Sve je bilo jasno još te 2020. u veljači. Tmurni oblaci iznad mariupoljske luke i brodogradilišta, check-pointovi na izlasku iz grada, uništena infrastruktura, blato do koljena u Kramatorsku i Slavjansku, rupe od gelera po fasadama… Rat traje već devet godina. Ukrajinci ne mogu i neće stati. To bi bilo amoralno. Stati i vratiti se na što? Ono čega nije bilo devet godina. Što je ugušeno nakon izražavanja želje o članstvu u Europskoj uniji, na čijoj su sada listi za ulazak? Nakon godine dana jedini mirovni prijedlog na stolu je onaj ukrajinskog predsjednika Zelenskog, dok je Kina, evo, jučer objavila od lani najavljivanu globalnu sigurnosnu inicijativu.
Svijet kakav smo znali se mijenja, borba velikih za dominaciju preko malih postaje i ostaje, kao uvijek, borba uvijek i jedino za slobodu malih.
Izgleda da se doista razlikujem od dominantno muških analitičara koji su prigodničarski pozvani u udarne televizijske minute komentirati godišnjicu rata u Ukrajini obilježenu s novim mrtvima i dvama kapitalnim govorima Putina i Bidena. Kažu oni da je Putin bio zbunjen, da je govorio u komornoj atmosferi, a da je Biden u Varšavi, uz djecu sa zastavicama, bio živ i komunikacijski jasan s porukom o obrani i preživljavanju demokracije. Razlikujem se jer godinama hodam po svjetskim zakucima, globalnim pozornicama, iz prve ruke razgovaram s protagonistima, njušim, pipam, gledam, čujem. I ne osjećam se dobro. Ne čujem snagu u Bidenu i ne vidim komorno u Putinu. Vidim i osjećam jedino snagu i želju Ukrajine da ustraje, a zemlji slobode, širokih rijeka, vjetra koji puše kroz polja, zemlji Tauride, Ševčenka i kozaka zaista to želim. Ali u velikoj skali stvari, u ulozima i pojedinim poglavljima koja se mjere, ne u eonima, nego upravo u godinama, osjećam samo strah.
Demokracija je već jednom globalno propala i potpala u rat globalnih razmjera. Iz ratne kuharice zla mogu se uvijek izvući četiri temeljna sastojka koja su put prema totalnoj katastrofi. Ekonomska kriza, politička nestabilnost, propaganda, uloga paravojski i konzervativne elite koje željom za očuvanjem statusa quo otvaraju vrata pakla. Neki vele povijest se ponavlja, neki da se iz nje uči, a sve nakon ovog kruga oko Sunca izgleda kao da je samo neki loop, neki kolut u kojem trče i trče i trče hrčci u svemirskom minijaturnom terariju. Nemam pamentijih riječi nakon ove godine, a ni prognoza. Bit će ih ionako puno ovih dana. Dogodine.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!