Kako je uopće moguće svirati kraj, ako slabost nije ničija opcija?
U novogodišnjem intervjuu glavnoj urednici The Economista, objavljenom prvog siječnja, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski bio je vrlo oštar i točan. Na pitanje Zanny Minton Beddoes o tome hoće li mijenati smjer u 2024., te koji su mu politički i vojni ciljevi u godini pred nama, Zelenski je odgovorio kako se njegovi ciljevi nisu promijenili. To su – oslobađanje teritorija i povratak na granice svoje zemlje. Osim detalja koji mogu naznačiti ukrajinsku vojnu strategiju jačih napada na južni dio, Crno more i Krim, te zadržavanje i obrana Harkiva, Zelenski je poručio: „Rat u 2024. bit će nova stranica. To nije samo rat u Ukrajini, informacijski izazovi na Bliskom istoku, trening misija Hamasa, guranje arapskog svijeta, kaos u Africi, svi smo mi dio tog istog rata.“ Dan nakon njegovog intervjua, glavni je grad Ukrajine napadnut žestoko, čovjek kojeg traži Međunarodni kazneni sud, udario je neselektivno po civilnim ciljevima. Nikada više ispaljenih ruskih hipersoničnih raketa Kinžal, kažu Ukrajinci. Tjedni u kojima se zaziva mir u svijetu bili su brutalni, od prije Božića, koji su Ukrajinci ove godine prvi put slavili po gregorijanskom kalendaru, pa sve do prvih dana Nove godine. Zelenski ne popušta, kao što je govorio u nastavku novogodišnjeg intervjua za The Economist, odgovarajući na pitanje: „Puno ljudi izvan Ukrajine govori kako je možda vrijeme za pregovore s Putinom. Možete li kategorično reći je li to za vas opcija u 2024. ili nije?“
Zelenski odgovara: „Nije trenutak za tu raspravu, za razgovor o kompromisima, zato što nemamo nikakvih fundamentalnih koraka prema miru s Rusijom (..) kada Putin kaže da još nije ostvario sve ciljeve i da će nastaviti (…) što da mi kažemo? Molim vas, prestanite?! Slabost nije naša pozicija. I Putin to osjeća, kao životinja, jer on jest životinja. Pojest će vas skroz kada nanjuši slabost, krv, svu vašu EU, NATO, slobodu, demokraciju, zaboravite na to. Zato ne vidim nikakve signale za mir…“
I Putin je napao i napadat će dok mu netko ne kaže stoj. Za sada je jedini koji mu govori stoj upravo Zelenski. Kako može i koliko može u okolnostima i horizontu 2024. koji je sve tješnji. Obilazeći glavne gradove zapadnih demokracija, tražeći bezrezervni nastavak potpore, Zelenski ponavlja jedno te isto. Suočavanje s tako fundamentalnom globalnom prijetnjom, koju ne mora opisivati ukrajinski predsjednik pod neposrednom egzistencijalnom ugroženošću, da bi se shvatila i razumjela, našla se na vagi s tzv. domaćim javnostima, opstankom na vlasti, uzdasima elektorata u tim i takvim zapadnim demokracijama, koje se u javnom prostoru često zna opisivati kao „umor“ ratom, „zasićenje“. Treba li se objasniti Ukrajincima da je eto zavladalo to zasićenje, pa da zažmire, progutaju *** i kažu, evo Putine, kao što smo pustili 2014, puštamo i 2024. Deset je godina od početka rata, deset je godina od prvog napada i poraza, od početka ofanzive, otcjepljenja dijelova donječke i luhanske oblasti, početka ankesije Krima, orkestrirane operacije koju na liniji kreiranja svoje povijesti gradi Vladimir Vladimirovič već desetljeće, a koje je zbog mira u „javnostima“ ili „umora“, taj isti demokratski svijet pustio da ostane, da se dogodi i pretvori u ovaj, globalni rat. U napad sa svih strana.
S prvim danima nove godine umro je Zvi Zamir, šef Mossada koji je vodio kampanju atentata odmazde na pripadnike Crnog rujna, palestinske militantne organizacije odgovorne za pokolj izraelskih sportaša na Olimpijskim igrama u Munchenu 1972. Zvamir je osoba koja je bezuspješno upozoravala izraelsku vladu da se sprema napad na Izrael, koji se i dogodio, iz Sirije i Egipta, 6. listopada 1973.
Simbolično, pet desetljeća kasnije, Hamas izvodi brutalan i nikad viđen napad, koji je otvorio nova vrata pakla na zemlji.
Na Zamirovom ispraćaju govorio je aktualni šef Mossada izgovarajući kako nitko odgovoran za taj napad neće biti pošteđen, kao ni oni koji su ubijali u Munchenu.
Samo dan ranije, u Libanonu je likvidiran Saleh al-Aoruri, zamjenik političkog vođe Hamasa, na što je reagirao vođa Hezbollaha Hasan Nasrallah, rekavši kako ubojstvo Hamasova čelnika kojem je pružao gostoprimstvo u Libanonu, neće proći nekažnjeno, te da se ne boji rata. Turske vlasti objavile su pak da su uhitile više od trideset osoba pod optužbom špijunaže za Mossad. U samo tri dana nove godine, dogodio se uz sve ovo još jedan krvav i strašan, ali u svom zlu visoko simboličan čin. Na četvrtu godišnjicu ubojstva Kasema Sulejmanija, zapovjednika snaga Kuds Iranske revolucionarne garde, druge najmoćnije osobe u iranskoj hijerarhiji, na povorku koja se kretala prema groblju kako bi obilježila godišnjicu njegove smrti, bačene su dvije bombe. Ubijeno je najmanje 103 osobe, ranjeno 140. Iranske vlasti objavile su da će djelovati brzo i snažno, no, dok ovo pišem i dalje nije poznato tko je počinio napad.
Ta 2020. koja je počela Sulejmanijevim ubojstvom, nastavila se obaranjem ukrajinskog civilnog zrakoplova na letu 752 iz Teherana za Kijev, osmog siječnja. Poginulo je 167 putnika i devet članova posade. U doba povišenih tenzija zbog Sulejmanijeve likvidacije koju su počinile američke snage u Bagdadu, Iranska revolucionarna garda, saznalo se kasnije, gađala je avion misleći da je američki projektil.
Napad, za napadom, za napadom. U košari leševa, našla se i košara novca. S novom godinom BRICS je dobio nove članice – Saudijsku Arabiju, Egipat, Ujedinjene Arapske Emirate, Iran i Etiopiju.
Za deset dana održavaju se izbori na Tajvanu. U svom novogodišnjem govoru Xi Jinping izjavio je kako je ujedinjenje domovine povijesno neizbježno. Kinesko promatranje povijesti drugačije je od našeg, ali u akceleraciji vremena, u napadu, za napadom za napadom, ništa nas ne smije iznenaditi.
Kako je uopće moguće svirati kraj, ako slabost nije ničija opcija?
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!