Jedina takva u Europi: U Dalmaciji se nalazi katedrala građena od kamena i bez vezivnog materijala

Krešimirov grad, kako se još naziva Šibenik, bio je prvi grad u svijetu s izmjeničnom strujom i prvi grad u Hrvatskoj koji je dobio javnu rasvjetu, za što je zaslužna hidroelektrana izgrađena na Krki 1895. godine. Šibenik je također jedan od najstarijih gradova na hrvatskoj obali, grad velikog Dražena Petrovića, grad sporta, tvrđava i kulture, ali i grad koji već stoljećima čuva katedrala Svetog Jakova, koja izaziva divljenje ne samo svojim skladom i veličinom, nego i tehnikom gradnje koja je jedinstvena u cijeloj Europi. Ova kamena ljepotica spomenik je ljudskoj kreativnosti i upornosti, simbol Šibenika i mjesto koje vrijedi doživjeti barem jednom u životu, piše putni kofer.

UNESCO-ova svjetska baština

Katedrala sv. Jakova posebno se ističe među europskim sakralnim objektima po tome što je izgrađena u potpunosti od kamena, bez uporabe vezivnog materijala poput morta, kao i bez drvenih konstrukcija. Umjesto toga, glavni graditelj Juraj Dalmatinac osmislio je inovativan sustav u kojem su pažljivo oblikovani kameni blokovi slagani i spajani poput goleme slagalice. Ova metoda, jedinstvena u europskoj graditeljskoj tradiciji, svrstava šibensku katedralu u prava svjetska čuda arhitekture.

Zbog svoje iznimne vrijednosti, katedrala je 2000. godine uvrštena na UNESCO-ov Popis svjetske kulturne baštine. U obrazloženju UNESCO-a ističe se upravo posebnost njene gradnje i činjenica da je cijela građevina, uključujući i kupolu te svodove, izrađena isključivo od kamena. To je, prema UNESCO-u, jedinstven primjer u Europi i važan dokaz razmjene kulturnih i arhitektonskih utjecaja između sjeverne Italije, Dalmacije i Toskane u 15. i 16. stoljeću.

Dvojica majstora, Juraj Dalmatinac i Nikola Firentinac

Gradnja katedrale započela je 1431. godine, a trajala je više od stoljeća. Njezin prvi glavni graditelj bio je Juraj Dalmatinac, jedan od najvažnijih arhitekata i kipara kasne gotike i rane renesanse u Dalmaciji. Njegov rad obilježila je inovativnost, od tehnike gradnje bez vezivnog materijala do skulpturalnih detalja poput čuvene galerije od 71 ljudske glave na vanjskom zidu apside. Nakon njegove smrti radove je nastavio Nikola Firentinac, koji je dodao renesansne elemente i zaokružio projekt u jedinstvenu cjelinu.

71 uklesana glava kao zaštitni znak

Na vanjskim zidovima i pročeljima katedrale nalazi se niz od 71 uklesane ljudske glave koje stoljećima izazivaju divljenje i znatiželju. Njihovo podrijetlo i značenje nikada nisu do kraja razjašnjeni, ali povjesničari pretpostavljaju da je Juraj Dalmatinac u njima ovjekovječio stvarne ljude koje je susretao tijekom boravka u Šibeniku.

Lica su različita, od ozbiljnih i dostojanstvenih do pomalo grotesknih i karikaturalnih, što upućuje na to da je autor želio prikazati šarolikost tadašnjeg društva, od uglednika i trgovaca do običnih građana i možda čak njegovih osobnih znanaca.

Osim što je neponovljivo arhitektonsko ostvarenje, Katedrala sv. Jakova ima i snažnu simboličku ulogu. Njezina kupola, koja dominira panoramom grada, stoljećima je bila orijentir mornarima i simbol moći i identiteta Šibenika. Danas je ona nezaobilazna točka za posjetitelje, ali i živo mjesto okupljanja lokalne zajednice.