U europskim gradovima pristup drveću postaje - luksuz

Utvrđeno je da manje od 15 posto ljudi koji žive u 862 grada koje su analizirali istraživači Europske komisije i Sveučilišta u Kopenhagenu ima odgovarajući pristup drveću, hladu i zelenim površinama.

Ekonomske razlike u urbanim područjima naglašene su oštrom "zelenom podjelom" koja postoji diljem Europe, otkrila je studija objavljena u Nature Communications, prenosi Politico.

Klimatske promjene i oštećeni ekosustavi čine urbane toplinske valove intenzivnijima, pokazuju istraživanja, dok onečišćenje zraka i buka i dalje predstavljaju problem diljem kontinenta. Međutim, povećanje broja drveća i zelenih površina u gradovima moglo bi značajno smanjiti te pritiske.

Europa je daleko od potpune primjene takozvanog "principa 3-30-300", uobičajene smjernice koja se koristi u urbanističkom planiranju, a koja utvrđuje da ljudi trebaju moći vidjeti barem tri zrela stabla iz svoje kuće, da krošnje drveća trebaju pokrivati ​​30 posto svih naselja i da svi stanovnici gradova trebaju živjeti unutar 300 metara od zelenih površina poput parkova, šuma ili javnih vrtova.

No, studija pokazuje da ljudi s višim raspoloživim dohotkom vjerojatnije žive u urbanim područjima sa znatno boljim pristupom prirodi u usporedbi s kućanstvima s niskim prihodima. Utvrđeno je da gradovi u bogatijim, sjeverozapadnim kutovima Europe dvostruko češće ispunjavaju standarde 3-30-300 od onih u južnoj i istočnoj Europi.

Helsinki, München i Krakow imaju puno veću stopu ukupnog stanovništva koje živi s dobrim pristupom zelenim površinama u usporedbi s južnim gradovima poput Atene, Perpignana u Francuskoj ili Cordobe u Španjolskoj.

Prema zakonodavstvu EU-a, zemlje EU-a dužne su spriječiti neto gubitak gradskih zelenih površina i krošnji gradskog drveća do 2030. godine, a nakon toga početi postupno povećavati broj zelenih površina u gradovima.