"ne smijemo stati"
Četvero mladih u egzilu u Hrvatskoj: Nećemo klonuti duhom dok Vučić ne padne

Prije godinu dana u Novom Sadu srušila se nadstrešnica tek rekonstruirane zgrade glavnog kolodvora. Poginulo je 14 ljudi, a još dvoje umrlo od posljedica ozljeda.
Sedam pripadnika skupina STAV, od koje je krenuo val prosvjeda u Srbiji, optuženo je za rušenje ustavnog poretka. Sa četvero njih razgovarala je novinarka Jutarnjeg lista.
Val prosvjeda protiv sustavne korupcije
Nesreća, za koju se odgovornima smatraju izvođači radova i sustavna korupcija u Srbiji, izazvala je val bijesa i prosvjeda. Mladi iz Novog Sada digli su se na noge, a potom se prosvjedi proširili cijelom zemljom.
RežimAleksandra Vučića odgovorio je brutalno – represijom, nasiljem i kaznenim progonom. Sedam članova studentskog pokreta STAV (Studenti protiv autoritarne vlasti) i pet članova Pokreta slobodnih građana (PSG) optuženo je za “nasilno rušenje ustavnog poretka”. Među njima su Doroteja Antić, Anja Pitulić, Branislav Đorđević, Jovan Dražić, Mila Pajić i Dejan Bagarić – studenti koji su se u trenutku podizanja optužnica zatekli u Hrvatskoj, piše Jutarnji.

Tajna služba ozvučila sastanak studenata
Snimku njihova neformalnog sastanka, na kojem su razmatrali ideje za prosvjede, tajna služba je ozvučila i plasirala na pet nacionalnih televizija u Srbiji. Uhićeno je šest sudionika sastanka, a za šestero koji su otputovali u Dubrovnik raspisane su tjeralice.
Suđenje u Beogradu počinje 24. studenog, i to u njihovoj odsutnosti.
Četvero optuženih – Doroteja, Anja, Bane i Jovan – već gotovo osam mjeseci žive u egzilu u Zagrebu. U razgovoru za Jutarnji opisuju kako im je egzil preko noći prekinuo mladost i natjerao ih da odrastu.
"Na moj prvi radni dan 1. studenog 2024. je pala nadstrešnica na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu. Sada, kada se osvrnem, vidim koliko je bio kaotičan početak mog radnog odnosa", govori 23-godišnja Doroteja Antić pa opisuje svoj put unazad godinu dana:
"Od početka sam u STAV-u, a kad je pala nadstrešnica, svima nam se život pretvorio u kaotičnu smjesu sastanaka, stajanja na prosvjedima, trčanja lijevo-desno i 550 poziva na dnevnoj bazi", govori Doroteja koja bi i sama, da je kojim slučajem prije godinu dana malo kasnila na posao, završila pod nadstrešnicom 23 tone težom od mase koju je konstrukcija mogla podnijeti.

Tko su studenti?
Doroteja Antić (23) diplomirala je komunikologiju i odnose s javnošću. Radi u PR agenciji, ali teško podnosi odvojenost od obitelji i mlađeg brata koji je stopostotni invalid. Kaže da Srbiju više ne može odvojiti od Vučićevog režima, ali da voli uspomene i ljude koje je tamo ostavila.
Jovan Dražić (22) studira povijest i ne može nastaviti studij jer mu vlasti nisu izdale dokumentaciju. Povremeno radi tehničke poslove u kazalištu. Aktivizam mu je, kaže, dao smisao, ali nakon egzila život mu se sveo na preživljavanje.
Anja Pitulić (23) studirala je kulturologiju i radila u galeriji. Optužena je iako na ozvučenom sastanku nije izgovorila ni riječ. Policija joj je pretresla dom, a sobu prepunu Hello Kitty naljepnica proglasila “terorističkim leglom”. Kaže da je najviše boli spoznaja da u Srbiji više nema života za mlade koji se suprotstave vlasti.

Branislav Đorđević (23) bivši je glumac, a danas student politologije. Kaže da ga je progon učvrstio u odluci da se bavi politikom. U Hrvatskoj je nastavio studij i nada se da će jednog dana sudjelovati u izgradnji demokratske Srbije.

"Fali mi ćale"
"Kada bih se vratio iz Novog Sada kući u svoje selo Mokrine u Sjevernom Banatu, izdvojio bih se s ocem i mi bismo satima sklapali makete aviona. To je nešto što sam obožavao. Nešto što ne mogu opisati. Cijeli taj proces od rezanja dijelova do sklapanja i naših razgovora do u beskonačnost o avionu koji smo izrađivali. To mi fali.
Fali mi što se ne mogu vratiti kući, sjesti s ocem, što ne možemo otvoriti pivo, izrađivati maketu i naredna četiri sata srati o tom avionu. Fali mi moj ćale", otvorio se Jovan.

"Ne smijemo stati"
Svi se slažu da je progon protiv njih politički motiviran i da Vučićev režim osjeća strah od gubitka vlasti. Iako ih je egzil emocionalno iscrpio, ne kaju se.
“Znali smo da ne smijemo stati, pa makar nas ostalo samo pet s kantama crvene boje na bulevaru u Novom Sadu”, kaže Anja.
Čak i da budemo osuđeni, ja neću klonuti duhom i neću biti niti razočaran niti slomljen jer znam da onog momenta kad Vučić padne, pada i taj nelegalni postupak. Ja se u to uzdam", kaže Jovan čija obitelj također sve ovo teško podnosi.
Doroteja zaključuje: “Vjerujem našim odvjetnicima, ali ne vjerujem pravosuđu. U zemlji bez prava i zakona mi smo optuženi u postupku koji ne bi ni postojao da je Srbija normalna država.”
Cijeli razgovor pročitajte u Jutarnjem listu.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare