Iako je ušao u profesionalne vode, Filip Hrgović nije odustao od svog sna, a to je olimpijsko zlato, priznao je u emisiji Veto Sanjina Španovića na N1 televiziji.
“Nisam odustao od olimpijskog zlata. Od zadnje Olimpijade profesionalni boksači smiju nastupati na Olimpijskim igrama i želim da moj raspored bude slobodan uoči idućih Olimpijskih igara jer se nadam nastupu i to je bio uvjet mog petogodišnjeg profesionalnog ugovora. Da moram birati, olimpijsko zlato bih prije osvojio nego naslov svjetskog prvaka u boksu. Moje olimpijsko zlato je nešto što je moj san i što me drži od malena i to mi je bitnije nego ikakvi novci koji se vrte u milijunima danas u boksu”, kazao je Hrgović.
Govoreći o svojim počecima u boksu Hrgović je kazao kako se u mladosti potukao par puta, ali sve prije nego što je počeo trenirati.
VEZANA VIJEST
“Par puta sam se potukao, i to fazi kad nisam se bavio boksom. Nakon što sam postao boksač srećom se nisam nikad potukao van ringa. Svatko tko okusi boks na nekoj iole ozbiljnoj razini dobije neku disciplinu i poniznost da mu ne pada na pamet se tući okolo s ljudima koji su slabiji od njega. Boksači i borci općenito su miroljubljivi ljudi”, kazao je Hrgović.
Priznao je kako zbog boksa ima na neki način izgubljeno djetinjstvo, te da mu je žao što nije uspio diplomirati.
Sa 16. godina mi je krenula jako ozbiljna karijera zbog koje sam izgubio puno toga, ali kad podvučem – ja sam sretan čovjek. Završio sam tešku srednju školu, ali faks nisam uspio i akademski se malo osjećam isprazno, ali vjerujem da ću se nakon kraja karijere baviti nekim ozbiljnim biznisom”, rekao je Hrgović.
Upitan o osjećaju kada nekog nokautira, Hrgović kaže da je to odličan osjećaj.
“Kada nokautiram čovjeka, to je odličan osjećaj. Ali kada pobjedim na bodove, to je najbolji osjećaj na svijetu jer znam koliko sam radio za tu pobjedu. To meni donosi najveću sreću. Ali ne bojim se ozljeđivanja ni protivnika, ni da će on mene ozlijediti. Kad god sam u ringu, netko me želi nokautirati i naučio sam s tim živjeti “, dodao je Hrgović.
Primljeni udarac ga kaže probudi, napali. No, dosad ga nitko nije uspio nokautirati, a samo jednom srušen na pod u meču prije nekoliko godina s ruskim boksačem. Španović ga je molio da opiše taj osjećaj kada je srušen.
“Čudan osjećaj je to bio jer sam prvi puta u životu pao na pod. Nisam pao od siline udarca, već jer taj udarac nisam vidio, i ono u sekundi sam bio u podu. Uspio sam se dignuti u roku od dvije sekunde, nije me uzdrmao srećom. Više sam bio izdržao u borbama siline udaraca dok sam bio na nogama, kad se to ne vidi, kad primim neki udarac i budem nokautiran na nogama. Osjećaj u mojoj glavi u tom trenutku uopće nije bio kao da sam ja na podu. U cijeloj karijeri je toliko prepreka koje moram proći, moje tijelo, mozak i duh su istrenirani da nikad ne odustajem”, kazao je Hrgović.
Priznao je kako je on zapravo postao ovisnik o boli.
“Bol je prisutna svaki dan, u svakom mom treningu, u svakom kontekstu moje karijere i bol je nešto bez čega ja danas ne mogu živjeti i to je moj način života. Mislim da sam danas ovisnik o boli. Mi sportaši smo u jedu ruku luđaci”, kazao je Hrgović.
Na kraju emisije Veto progovorio je i o svom razlazu sa proslavljenim trenerom Leonardom Pijetrajom.
“To nema veze sa financijama kao što on priča. Razišli smo se zbog ljudskih razloga, naš odnos nije funkcionirao zadnjih nekoliko godina. Ja sam sve svoje obveze s financijske strane podmirivao i podmirit ću, ali jednostavno nisam mogao s njim s ljudske strane funkcionirati. On to jako dobro zna, ali u javnosti prezentira jednu drugačiju priču, traži neki alibi. Nije mi žao što nisam više s njim, da mi je – ostao bih s njim, ali povjerenje na ljudskoj osnovi se izgubilo i propadao bi kao čovjek da sam ostao s njime”, kazao je Hrgović.
