Černobil 29 godina kasnije: Tišina, jeza i očaj

[caption id="attachment_1000612" align="alignnone" width="750"]

http://www.youtube.com/embed/dS3WvKKSpKI "Grad kao da je zaustavljen u jednoj sekundi"

"Zamislite da stojite na glavnom trgu u Karlovcu, a oko vas puste zgrade. Ne čuje se ništa osim vjetra i šuštanja lišća. Kao da je grad zaustavljen u jednoj sekundi", govori Mihovil Pirnat (25).

Nikad, kaže, neće zaboraviti jezu i očaj koje je osjetio koračajući Černobilom, nakon nuklearne katastrofe prije 29 godina - pustim gradom.

Zagrebački student arhitekture ujedno je i član grupe Croatia Infiltration koja se bavi istraživanjem napuštenih objekata. To, kao i ljubav prema fotografiji, te želja za avanturizmom nagnali su ga na ovaj izlet.

"Na internetu sam pronašao ukrajinsku agenciju koja je nudila turistički razgled Černobila. Avion sam platio 1800 kuna, obilazak 120 dolara, a smještaj u Kijevu 35 eura", kaže mladić, koji se u Černobil iz glavnoga grada zaputio ranom zorom.

U gradu, kaže, žive jedino vojska i vatrogasci, a u okolici je još 400 ljudi koji nikad nisu htjeli napustiti svoj kraj. "Nema mutanata. Evo mene, nije mi narasla treća ruka i ne svijetlim u mraku", kazao je za 24sata.