Hoće li sporazum oko TikToka spasiti američko-kineske odnose?

U ponedjeljak je američki ministar financija Scott Bessent objavio okvirni sporazum s He Lifengom, glavnim kineskim ekonomskim dužnosnikom, kako bi se spasio TikTok unatoč zakonu iz 2024. koji je imao za cilj zabraniti aplikaciju na telefonima Amerikanaca. Donald Trump i Xi Jinping trebali bi razgovarati u petak kako bi finalizirali dogovor, piše Responsible Statecraft.

Najava je probudila nadu ne samo u očuvanje pristupa Amerikanaca jednoj od najpopularnijih aplikacija na svijetu, već i u stvarni napredak u napetim odnosima između dviju najmoćnijih država svijeta — odnosima koji su prije samo pet mjeseci izgledali na rubu ozbiljnog sukoba.

No već u srijedu pojavila su se izvješća da su kineski regulatori naložili najvećim domaćim tehnološkim tvrtkama da prestanu kupovati AI čipove proizvedene u Nvidiji. Iznenada se mogućnost produktivnih odnosa ponovno dovela u pitanje.

Još je prerano govoriti o novom početku odnosa. No jednako je preuranjeno prihvatiti sebične tvrdnje zagovornika sukoba da Kina ima samo zle namjere. Trump bi se vrlo lako mogao vratiti strategiji Bidenove administracije — onoj koju većina njegovih savjetnika podupire — a koja bi dovela do trajnog raskola i novog doba sukoba velikih sila. Ali Trump bi ipak mogao odabrati modus vivendi s Kinom, ako je voljan usmjeriti svoje diplomate na novi okvir trgovine i ulaganja s obje strane.

Podrijetlo zakona o izvlaštenju TikToka

Podrijetlo zakona o izvlaštenju TikToka leži u vrućoj atmosferi bipartijanskog neprijateljstva prema Kini koja je dominirala razmišljanjima prethodne dvije američke administracije. Dužnosnici u prvom Trumpovu mandatu, koristeći šefove trgovinske pritužbe, iskoristili su priliku za promicanje posve drukčije agende: sustavne geopolitičke konfrontacije. Dok je Trump želio tek izmijeniti trgovinske uvjete u korist SAD-a i pokazati vlastitu moć, njegovi neokonzervativni i militaristički savjetnici vjerovali su da su SAD i Kina uvučeni u egzistencijalnu borbu za kontrolu nad globalnim sustavom.

Bidenova administracija preuzela je taj isti okvir — institucionalizirala ga, proširila i vršila pritisak na američke saveznike da mu se pridruže. Za Bidenove dužnosnike, ograničavanje i isključivanje Kine bilo je ključno ne samo za očuvanje američke nadmoći već i za ponovno buđenje američke ekonomske dinamike i marginaliziranje populističkih izazivača s desna i slijeva.

Kada su obje stranke definirale Kinu kao nepovratnog neprijatelja, političari su počeli natjecanje u donošenju što agresivnijih mjera. Godine 2023. zastupnici su u prosjeku uvodili 3,5 zakonska prijedloga dnevno s ciljem ograničavanja, diskreditiranja ili potkopavanja Kine — ukupno više od 600. Nasuprot tome, donesen je samo jedan zakon koji je poticao konstruktivne odnose — onaj o obnovi obrazovnog razmjenskog programa Fulbright.

Jedan od tih 600 neprijateljskih zakona osnovao je Posebni odbor za Kinu u Zastupničkom domu. Predsjedao mu je energični republikanac Mike Gallagher iz Wisconsina, koji je blisko surađivao s demokratskim kolegom Rajaom Krishnamoorthijem. Odbor je postao izvor ratobornih saslušanja kojima se Amerikancima željelo usaditi uvjerenje da je sukob s Kinom nužan. Također je djelovao kao tvornica zakona protiv Kine. (Gallagher je kasnije napustio Kongres zbog unosnijeg posla u Palantiru, no i dalje zajedno s Trumpovim bivšim kineskim savjetnikom Mattom Pottingerom tvrdi da SAD mora „dobiti hladni rat s Kinom” destabiliziranjem kineske vlade.)

Gallagher–Krishnamoorthi odbor napisao je zakon o izvlaštenju TikToka, predstavio ga u ožujku prošle godine i osam dana kasnije proveo kroz Zastupnički dom uvjerljivom većinom: 197–15 među republikancima i 155–50 među demokratima. Gallagher je TikTok nazvao „digitalnim fentanilom”, povezujući ga s drugom teorijom zavjere — da kineska vlada šalje fentanil u SAD kako bi ubijala Amerikance.

Biden je nešto izmijenjenu verziju zakona potpisao mjesec dana kasnije. Iako njegova administracija nikada nije davala prioritet tom pitanju, budući da je cijela domaća i vanjska politika počivala na širenju slike Kine kao prijetnje, nije poduzela ništa da zaustavi navalu na TikTok.

Šira slika

Ishod ilustrira šire obrasce Bidenove politike prema Kini. Prvo, napadi na Kinu često su bili zamjena za sveobuhvatnije politike — u ovom slučaju, reguliranje svih društvenih mreža bez obzira na zemlju vlasnika — koje bi same riješile probleme pripisane Kini. Budući da politički čelnici nisu bili voljni suočiti se s ukorijenjenom korporativnom moći i disfunkcionalnim institucijama, jedina „realna” opcija bila je neučinkovita i kontraproduktivna politika.

Drugo, panična antikineska atmosfera u Washingtonu navela je američke čelnike da pretpostave kako sve što Peking osporava mora biti dobro za SAD. No američko javno mnijenje, zaštićeno od washingtonskog ludila, rijetko je dijelilo tu jednoglasnost. U slučaju TikToka, samo trećina stanovništva podržava zabranu, trećina je neodlučna, a trećina je protiv. Što se dulje raspravljalo o pitanju, protivljenje je raslo.

Ispostavilo se da su Amerikanci s pravom skeptični. Zastupnica Sara Jacobs (D–Kalifornija), nakon što je čula izlaganje Bidenove administracije, rekla je: „Nijedna stvar koju smo danas čuli na povjerljivom brifingu nije jedinstvena za TikTok. To su stvari koje se događaju na svakoj društvenoj mreži.”

Na pitanje koristi li Kina aplikaciju na „nepriličan način”, zastupnik Jim Himes (D–Connecticut), kao član s povlaštenim pristupom u Odboru za obavještajna pitanja, odgovorio je: „Ne koristi. Točka. Ne koristi.”

Čak je i kada je Bidenova administracija slučaj iznijela pred Vrhovni sud, ukazala samo na prijeteće mjere koje bi Kina mogla poduzeti, a ne na one koje zapravo poduzima.

Trumpova pozicija

Trump je bio osjetljiviji na političke implikacije pitanja, kao i na donacije milijardera investitora u TikTok Jeffa Yassa. Također je tvrdoglavo odbijao prihvatiti konsenzus washingtonskog establišmenta o sukobu s Kinom. Nakon što su mu početni pokušaji da slomi Kinu spektakularno propali — a Kina pokazala vlastitu polugu nad američkim gospodarstvom — Trump je priznao Xi Jinpinga kao ravnopravnog partnera i prihvatio njegov zahtjev za pregovarački okvir. Sporazum o TikToku čini se prvim pozitivnim ishodom te novonastale civilizirane atmosfere.

No kineska zabrana Nvidijinih čipova pokazuje koliko su odnosi krhki. Ipak, bila bi pogreška čitati kineske poteze kao dokaz nemogućnosti suživota velikih sila. Ako se uzmu u obzir okolnosti u Washingtonu, Pekingova namjera da oslobodi svoje tvrtke ovisnosti o američkoj tehnologiji izgleda tek kao razborita mjera zaštite od neumoljivo neprijateljske sile.

Trump je ozbiljan u namjeri sklapanja sporazuma s Kinom, no u Pekingu ga je teško shvatiti ozbiljno. On odbija podrediti američke poslovne interese apsolutizmu nacionalne sigurnosti, ali istodobno pregovara s drugim zemljama da isključe Kinu iz globalnih ekonomskih mreža. Na Tajvanu popušta kineskim osjetljivostima, ali njegovo ministarstvo obrane gura mjere za obuzdavanje Kine, nastale u Bidenovo doba, još agresivnije. Ovog je tjedna Trump usput izjavio da pregovara s talibanima o vraćanju američke kontrole nad zrakoplovnom bazom Bagram jer je „sat vremena udaljena od mjesta gdje Kina proizvodi nuklearno oružje”. Takva nedosljednost mogla bi zbuniti američke saveznike do značajnih ustupaka, ali u odnosu s Kinom ona je pogubna.

Kad bi Trump bio ozbiljan oko dogovora, mogao bi početi fokusiranjem svoje administracije na probojni sporazum kojim bi se omogućila velika kineska ulaganja u ključne industrije poput proizvodnje baterija putem zajedničkih poduzeća s američkim kompanijama. Uz odgovarajuće sigurnosne mjere, obvezu zapošljavanja domaćih radnika, sporazum o neutralnosti sindikata i prijenos tehnologije, kineske bi tvrtke ponovno dobile pristup najvećem svjetskom tržištu, a američko bi gospodarstvo obnovilo ključne industrijske kapacitete.

Ali ovdje je ključna riječ „fokus”. Kina će prihvatiti gubitak američkog tržišta i nastaviti se pripremati za otvoreni sukob ako Trump ne uspije jasno preorijentirati SAD. A s obzirom na trajnu predanost sukobu u obje stranke, washingtonski establišment rado bi nas poveo u takav katastrofalan konflikt.