Premijer tvrdi suprotno, ali spremaju se za najgore: NATO članica obnavlja bunkere zbog rata u Ukrajini

Rat u susjednoj Ukrajini mnogima se u slovačkom gradu Nitri čini dalekim, ali gradske vlasti pripremaju se za najgori scenarij i obnavljaju nuklearna skloništa iz doba Hladnog rata, piše Kyiv Post.

To mnogo govori o tome kako ova srednjoeuropska zemlja na prvoj liniji – koja je zasad pošteđena ruskih dronova koji su pokrenuli uzbune za zračne napade u Poljskoj i Moldaviji – doživljava rat tik preko svoje istočne granice.

Premijer Robert Fico, blizak ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu i protivnik slanja vojne pomoći Ukrajini, inzistira na tome da Slovaci nemaju razloga bojati se Rusije.

No kako je rat neugodno blizu, njegova vlada obećala je udvostručiti kapacitet skloništa.

Kao i mnogi u Nitri, gradu udaljenom pet sati vožnje od ukrajinske granice, poduzetnik Mario Papek ne smatra da postoji mnogo razloga za brigu.

„Rat je u Ukrajini, ne ovdje“, rekao je 51-godišnjak za AFP, ponavljajući Ficu blisku prorusku retoriku umirivanja.

Ipak, svake godine od ruske invazije na Ukrajinu 2022., gradsko vijeće obnavlja i popravlja svojih 17 skloništa, a ove godine planira potrošiti 40.000 eura (47.500 dolara).

Dosad utrošeni novac tek je kap u moru u usporedbi sa sredstvima potrebnima da skloništa postanu potpuno funkcionalna.

Zabrinutost zbog rata u Ukrajini

To „ranije nije bio prioritet“, rekao je glasnogovornik gradske uprave Tomaš Holubek.

No „nakon početka sukoba zavladala je određena panika i ljudi su počeli razmišljati što bi učinili“ ako bi rat stigao u Slovačku.

Projektirana kao hermetički zatvorena skloništa sposobna izdržati kemijske i biološke napade, mnoga skloništa u Nitri imaju „zastarjelu ventilaciju i električne instalacije“, rekao je za AFP službenik civilne zaštite Dalibor Bubíňák.

Opskrba vodom također je nedostatna, kazao je, govoreći iz zapuštenog skloništa u podrumu doma za umirovljenike.

„Nijedno nije u tehničkom stanju koje bi moglo zaštititi stanovnike od opasnih tvari“, rekao je Bubíňák.

Slovačka ima oko 1.500 takvih skloništa koja mogu primiti 250.000 ljudi, prema podacima ministarstva unutarnjih poslova.

Četvrtina njih nalazi se u glavnom gradu Bratislavi, na krajnjem zapadu zemlje uz granicu s Austrijom.

Nakon pada komunizma u tadašnjoj Čehoslovačkoj 1989., država je postupno neka skloništa predala općinama, tvrtkama ili privatnim vlasnicima.

Neka su pretvorena u barove ili kulturne prostore, dok su druga napuštena.

‘Zidovi puni plijesni’

„Nitko nije znao hoće li se ikada više koristiti… Bila su mrtva investicija“, rekao je Tomaš Sliacan, voditelj skupine koja prati stanje skloništa.

No prošlog mjeseca vlada se obvezala „povećati trenutačni kapacitet skloništa za 100 posto“ u sklopu nove sigurnosne strategije te „podignuti razinu javne svijesti i pripravnosti“.

Ministar unutarnjih poslova Matúš Šutaj Eštok kritizirao je katastrofalno stanje skloništa s „pljesnivim zidovima, razbijenim vratima i zastarjelom ventilacijom“ kada je u svibnju 2025. najavio reviziju.

Rekao je da bi do 2040. najmanje 30 posto Slovaka – oko 1,7 milijuna ljudi – trebalo imati pristup skloništima te je sugerirao da bi Europska unija mogla pomoći u financiranju.

Slovačka, koja je 2004. pristupila EU-u i NATO-u, od početka invazije izdvaja dva posto BDP-a za obranu – u skladu s NATO-ovim smjernicama.

No središnja banka očekuje da će ta izdvajanja ove godine pasti ispod cilja, a mnogi za to krive mjere štednje i nesuglasice unutar Ficine vladajuće koalicije oko obrambene potrošnje i pomoći Ukrajini.

‘Zaštititi obitelj’

Zbog nedostatka državnih sredstava, neki Slovaci grade vlastita skloništa „kako bi zaštitili svoje obitelji“.

Peter Bako, čija tvrtka NSA SR nudi sigurnosne sobe po cijeni od oko 7.900 eura do podzemnih armiranobetonskih skloništa za 45.000 eura, rekao je za AFP da je potražnja „od 2022. porasla za oko 75 posto godišnje“.

„Kad bi civilna zaštita u Slovačkoj bila na razini skandinavskih zemalja ili Švicarske, privatne tvrtke poput naše ne bi imale mnogo prostora na tržištu“, dodao je.

Privatna skloništa nisu registrirana jer „ne postoji obveza prijave“, priopćilo je ministarstvo unutarnjih poslova za AFP.

Većina ljudi s kojima je AFP razgovarao u Nitri nije znala gdje se nalazi najbliže sklonište.

„Nisam se baš raspitivala o tome“, rekla je umirovljena liječnica Zuzana Nurgasova, dok je umirovljeni sveučilišni profesor Vladimir Popelka rekao da se nikada nije osjećao dovoljno ugroženim „da bi tražio mjesto za skrivanje“.