Putinova "flota iz sjene": Zašto je teško zaustaviti tankere kojima se financiraju ratovi

Procjenjuje se da takvih brodova danas ima oko 1400, objavio je The Telegraph. Osim što financiraju rat u Ukrajini i represiju u Iranu, predstavljaju ozbiljnu sigurnosnu i ekološku prijetnju. Često imaju nejasno vlasništvo, mijenjaju zastave ili uopće nemaju registriranu nacionalnost, a redovito isključuju ili krivotvore signal Automatskog identifikacijskog sustava (AIS), čime izbjegavaju nadzor i krše sigurnosna pravila plovidbe.

Problem ide i dalje od politike i sankcija. Ti tankeri oštećuju podmorsku infrastrukturu poput komunikacijskih kabela, kroz koje prolazi više od 95 posto svjetskog prometa podataka, zagađuju more i predstavljaju tempiranu ekološku bombu. U slučaju nesreće, šteta vrlo vjerojatno ne bi bila pokrivena osiguranjem.

Vlasnici takvih brodova često ih napuštaju čim nastanu problemi. Samo u 2025. godini oko 6000 pomoraca na 410 plovila ostalo je bez plaće ili hrane, a procjenjuje se i da najmanje stotinu brodova trenutačno pluta bez posade, ali s teretom koji su imali u trenutku napuštanja – najčešće sirovom naftom, ali moguće i opasnijim tvarima poput amonijaka. Njih tada morske struje odnesu do obalu ili na koraljne grebene.

Zašto nitko ne zaplijeni te brodove?

Odgovor leži u složenosti međunarodnog prava. Ukrcavanje i zapljena broda na otvorenom moru, pa čak i u teritorijalnim vodama zapadnih država, pravno je i operativno iznimno zahtjevan pothvat, a SAD je to učinio u nekoliko navrata, prenosi tportal.

Najpoznatiji je slučaj tankera Bella 1 kod Islanda. Postojala je bojazan da bi posada mogla pružiti oružani otpor, što je onemogućilo klasičan helikopterski pristup spuštanjem užetom. Umjesto toga, angažirani su američki specijalci Navy SEAL te su s helikoptera MH-6 Little Bird izravno sletjeli na palubu. Operacija je zahtijevala prethodno prebacivanje ljudi i opreme u baze u Velikoj Britaniji.

U međuvremenu je brod promijenio ime u Mariner i registrirao se u Rusiji, pokušavajući izbjeći zapljenu, no bezuspješno. Tanker je formalno zaplijenila američka obalna straža s broda Munro, uz pomoć britanskih snaga, te je usidren u škotskim vodama.

Uslijedile su i pravne bitke kada je navodna supruga kapetana Avtandila Kalandadzea na sudu u Edinburghu pokušala spriječiti njegovo izručenje SAD-u. Sud joj je dao za pravo, no kapetan i brod ipak su završili na putu prema Americi.

SAD je od kraja 2025. godine proveo još najmanje osam sličnih zapljena, uključujući tankere Aquila II u Indijskom oceanu i Veronica na Karibima. I Francuska, Finska, Njemačka i Estonija poduzele su mjere poput zapljena ili zadržavanja brodova.

Sve više tankera plovi pod ruskom zastavom

Sve više takvih tankera danas plovi pod ruskom zastavom. Ipak, koliko god bi Zapadu bilo teško zaplijeniti stotine brodova, ni Rusija ih ne bi mogla sve zaštititi.

Ujedinjeno Kraljevstvo zasad je ostalo po strani, osim pomoći u slučaju Belle 1/Marinera. Iako političari govore o borbi protiv pranja novca, pomorski zakoni koje koriste druge zemlje rijetko se primjenjuju, što je zanimljivo jer kroz Engleski kanal tjedno prolaze deseci sankcioniranih tankera.

Tračak nade pojavljuje se u prijedlogu 20. paketa sankcija Europske unije protiv Rusije, a koji je Europska komisija predstavila 6. veljače. On predviđa potpunu zabranu pomorskih usluga za izvoz ruske sirove nafte, ali i mogućnost sankcioniranja čitavih luka, ne samo brodova i pojedinaca.

Prijedlog već naišao na otpor

Grčka i Malta usporile su raspravu o tome, Cipar upozorava na pomorske posljedice dok baltičke zemlje, osobito Estonija, traže strožu provedbu. Političko usklađivanje, kao i mnogo puta dosad, pokazuje se gotovo nedostižnim.

U međuvremenu flota iz sjene i dalje plovi. Novac od nafte nastavlja pritjecati u Moskvu i Teheran, a oceani postaju sve puniji starih, nesigurnih i napuštenih tankera koji plutaju bez nadzora.