SAD je iscrpio zalihe raketa u Ukrajini i Izraelu - sada želi brzu obnovu, je li ona moguća?

Naime, želi povećati proizvodnju za 12 vrsta raketa koje želi imati pri ruci, uključujući presretače Patriot, Standard Missile-6 (SM-6), THAAD presretače i zajedničke zrak-kopno standoff projektile (JASSM), piše Responsible Statecraft.

Obnavljanje sada iscrpljenih zaliha raketa važno je za vojnu spremnost SAD-a. No stručnjaci za RS kažu da je ambiciozno ubrzanje proizvodnje raketa dugotrajan, skup i logistički izazovan pothvat koji bi na kraju mogao propasti bez ozbiljne financijske obveze Ministarstva obrane.

Štoviše, Washington mora preispitati svoje trenutne strane obveze, prvenstveno one u Ukrajini i Izraelu, prije nego što dodatno iscrpi svoje zalihe — jer će to zahtijevati više novca, više industrijskih kapaciteta i više vremena da se ponovo stvori borbena spremnost. Drugim riječima, kažu stručnjaci, potrebno je ponovno usmjeriti prioritet na američki nacionalni interes, čak i ako to znači zatvaranje „slavine“ pomoći drugim zemljama.

Ubrzanje proizvodnje raketa: što je za to potrebno?

Stručnjaci su za RS rekli da bi povećanje proizvodnje raketa onako kako Pentagon želi moglo potrajati godinama i vjerojatno zahtijevati nove proizvodne pogone i infrastrukturu.

Umirovljeni pukovnik Mark Cancian, stariji savjetnik u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS), rekao je za RS da, ako bi bila dostupna potrebna sredstva, američka obrambena industrijska baza mogla udvostručiti proizvodnju mnogih raketa u otprilike dvije godine — jednostavno tako što bi postojeće tvornice uvele dodatne smjene i zaposlile više radnika.

Međutim, vremena proizvodnje varirala bi ovisno o vrsti rakete, a veće proizvodne stope vjerojatno bi zahtijevale nove pogone čija gradnja oduzima vrijeme, napomenuo je Cancian.

Pisci za obranu poput Mikea Fredenburga bili su nešto pesimističniji. “Čak i uz novi ugovor koji je čvrsto dogovoren, lako mogu vidjeti da bi moglo trebati četiri ili više godina da se proizvodnja udvostruči,” rekao je.

“Moj osjećaj je — pokušati učetverostručiti proizvodnju? [To] se neće dogoditi — barem ne brzo,” dodao je.

“Moramo nadoknaditi naše zalihe raketa. Iscrpili smo ih,” objasnio je.

Doista, Fredenburg je procijenio u kolovozu da su izraelski ratovi u Gazi i s Iranom, zajedno s američkom kampanjom protiv hutija u Jemenu ranije ove godine, potrošili 33% američkih zaliha Standard Missile-3 (SM-3) i 17% Standard Missile-6 (SM-6) od 2023. nadalje. SAD je koristio i četvrtinu svojih THAAD presretača tijekom samog Izrael-Iran sukoba. A Guardian je u srpnju izvijestio da SAD ima samo 25% Patriot presretača koje bi Pentagon trebao za svoje vojne planove — budući da je velik broj poslan u Ukrajinu, koja ih i dalje često nema dovoljno.

No, trenutna obrambena industrijska infrastruktura nije dobro pozicionirana za brzo povećanje proizvodnje raketa koje Pentagon želi ostvariti.

“Imamo industrijsku bazu prilagođenu mirnodopskom vremenu i takvu je imamo desetljećima… nismo stvarno postavljeni da brzo proizvodimo stvari,” rekao je Fredenburg. “Ne znamo koliko još kapaciteta mogu izvući iz postojećih pogona.”

Trošak je još jedna prepreka. “Big Beautiful Bill” koji je donesen ranije ove godine osigurao je 25 milijardi dolara tijekom sljedećih pet godina za financiranje streljiva; nove ciljne proizvodne brojke koje Pentagon traži mogle bi ipak stajati desetke milijardi više.

“Ovo je puno novca… vjerojatno mnogi desetci milijardi dolara na kraju, da se postignu ove razine (proizvodnje raketa) koje Pentagon želi,” rekao je Fredenburg za RS.

Kao ilustraciju, cijena pojedinih raketa može biti zastrašujuća. Na primjer, u rujnu je Army dodijelio Lockheed Martinu gotovo 10 milijardi dolara za izradu gotovo 2.000 PAC-3 Patriot Advanced Capability-3 presretača — što znači da cijena samo jednog presretača iznosi nekoliko milijuna dolara. SM-6 (Standard Missile-6), koju Pentagon također želi povećati, košta oko 4,3 milijuna dolara po komadu.

A nije riječ samo o sastavljanju raketa — treba ih testirati, što može trajati mjesecima i koštati stotine milijuna. Za primjer, stručnjaci kažu da je proizvodnja manje složenih streljiva poput 155-milimetarskih granata već zaostala.

“Pokušavaju povećati proizvodnju 155 milimetarskih granata, što je… relativno jednostavno u usporedbi s raketama. I imaju problema s time,” rekao je Fredenburg. “Što nas navodi na razmišljanje da li će moći masovno povećati proizvodnju puno složenijih, skupljih i kompleksnijih oružanih sustava?”

Stručnjaci kažu da će Pentagonove namjere da udvostruči ili učetverostruči proizvodnju raketa vjerojatno ostati aspirativne — osim ako ih ne prate značajni ugovori koji stvarno podupiru taj proces.

“Sve što smo dosad čuli jest da pozivamo obrambenu industriju da napravi ove nove sposobnosti, izgradi nove tvornice, dobije novo oružje, opremu,” rekao je pukovnik Daniel Davis na svom podkastu Deep Dive. “Treba vam puno više od ‘trebali bismo’ ili ‘pozivamo vas’ ako doista želite da se nešto dogodi.”

Jennifer Kavanagh, starija suradnica i direktorica vojne analize u Defence Priorities, rekla je za RS da, iako je povećanje proizvodnje raketa važno za američku vojne spremnost, ono što Pentagon traži predstavlja “preteško zadaću”.

“Nije jasno da li izvođači mogu ispuniti (ciljeve Pentagona), naročito bez dodatnog saveznog financiranja za proširenje proizvodnje i nekog načina da se pronađu i obuče više radnika,” objasnila je.

Kako je do toga došlo?

Zalihe SAD-a su niske jer je Pentagon potrošio mnogo streljiva u trajnim sukobima u Ukrajini i Izraelu — brže nego što ih može nadomjestiti.

“Uključeni smo u rat u Ukrajini od 2022. i znamo kakve i koliko (američkih municija) se tamo troši,” rekao je Fredenburg.

Ne slažu se svi da je Washington pažljivo balansirao svoje misije, uključujući održavanje nacionalne spremnosti. Neki se brinu da se lekcije još nisu u potpunosti naučile.

“U posljednjim godinama Sjedinjene Države su potrošile tonu raketa i zračnih obrambenih presretača u sukobima koji nisu u njihovim vitalnim interesima. To uključuje sukobe na Bliskom istoku i u Ukrajini,” rekla je Kavanagh za RS. “Ubrzavanje proizvodnje streljiva kako bi SAD mogao slati te municije u inozemstvo ili ih trošiti u sukobima koji nemaju implikacije za vitalne interese SAD-a predstavlja rasipanje resursa.”

“Kada se američke zalihe napune, uvijek će postojati iskušenje kod američkih čelnika da dio potroše u ratovima po vlastitom izboru,” zaključila je Kavanagh. “To je rizik nove inicijative za izgradnju zaliha raketa.”