Gost Novog dana bio je saborski zastupnik Mosta Miro Bulj.

Vi ste alkarski momak, sve je u znaku priprema za Alku i hodočašća uoči svetkovine Gospe Sinjske. Je li sve spremno za proslavu?

Da, sve je spremno, završne su pripreme u tijeku. Alka puno znači za Sinj, Cetinsku krajinu, Dalmaciju, ali i za Hrvatsku. Ja sam bivši alkarski momak, na to sam ponosan. Ovdje ljudi imaju veliku želju sudjelovati u Alci, to je iznimna čast i ponos.

Alku ni ove godine neće zaobići političari.

Mi Sinjani bi htjeli prekinuti politizaciju Alke, imamo što prezentirati, ali želja je političara da budu tu, to se ne može izbjeći. Pozivam sve “obične ljude” dođu na Alku.

Ovogodišnja, 22. proslava Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja 5. kolovoza u Kninu bit će u nešto izmijenjenom izdanju nego proteklih godina jer je, prema svemu sudeći, želja državnog vrha da ovogodišnja proslava prođe mirno, bez tenzija, prijepora i repova koji su se proteklih godina danima vukli iza nje. Kako ocjenjujete taj novi protokol?

Dobro da dolaze političari u Sinj, ali i u Knin, u ove zaboravljene prostore koji su zbog loših politika ostali prazni. Mi u Cetinskoj krajini imamo 100 tisuća manje stanovnika. Za obilježavanje blistave operacije kojom se oslobodio hrvatski teritorij žalosno je da se u zadnji čas mijenja protokol koji je bio ustaljen. Prema tome, nije mi jasno kako se predsjednica i premijer neće obratiti kao do sada, da ne budu u zatvorenom krugu, kao gore na Tvrđavi gdje će se obratiti.

Možda je protokol izmijenjen zbog incidenata koji su se događali na dosadašnjim proslavama obljetnice Oluje.

Osobno pozivam na dostojanstvo, tada se moramo prisjetiti svih onih koji dali svoje živote i koji su sudjelovali u toj akciji. Ipak, nije mi jasna poruka da se mijenja protokol, uvijek će biti pojedinačnih rekacija, to je narod.

U Saboru ste više puta upozorili da treba izjednačiti razvoj svih krajeva, kako riješiti taj problem?

Reagirao sam kada su 2014. Zakonom o regionalnom razvoju moj Sinj, Vrgorac i Gorski Kotar proglašeni razvijenim krajevima. Ova područja imaju loše zdravstvo, nemamo besplatne udžbenike za djecu, dobro organiziran promet. Činjenica je da su to zaboravljeni krajevi.

Najmanje decentraliziranih sredstava ima Splitsko-dalmatinska županija, mislim da je velika nepravda učinjena. Brojne žene mjesecima čekaju da se upišu na ulatrazvuk dojke, neke umru i nikada to ne dočekauju. Nedopustivo je, primjerice, da još u Cetinskoj krajini nemamo sustav navodnjavanja. Politika kao da je namjerno uništavala ove krajeve, zato od političara koji dolaze očekujem, da osjete te politike. Uvjek se obećanja pokažu lažna, a na ovim područjima bude sve gore i gore.

Dvije trećine Hrvatske su prazne, školstvo i zdravstvo su uništeni. Pozivam mlade ljude da ostanu tu, da se zajedno borimo, ova su područja ljepša od Irske i Amerike, imaju prosperitet. Ne može Hrvatska biti samo Zagreb.

Vojni proračun jača, imat ćemo i vojnu eskadrilu, neki ukazuju na militarizaciju društva. Jeste li zadovoljni prošli tjedan predstavljenim smjernicama proračuna za 2018.?

Velika je nepravdna napravljena vatrogasnim postrojbama u ovoj županiji, imamo samo dvije javne vatrogasne postrojbe. Kao najveća, Splitsko-dalmatinska županija ima oko 500 tisuća stanovnika i dobiva 16 miijuna kuna, dok Istra ima 8 javnih vatrogasnih postrojbi i dobiva 29 milijuna kuna. Ovdje se dobiva 30 kuna po stanovniku, a tamo 160 kuna po glavi stanovnika, to je pet-šest puta više.

Nakon Splita i Imotskog i Sinj će dobiti javnu vatrogasnu postrojbu, to smo izglasali i ove godine smo prvi put osigurali sredstva. Imamo Antu Sanadera, predsjednika Hrvatske vatrogasne zajednice, ne znam na koji način može govoriti o vatrogastvu kada ovi podaci pokazuju da gdje su najgore požarne opasnosti, ima najmanje sredstava. Ne vidim kako se može opravdati. Vidljivo je da ovo u Splitu nije bilo organizirano, već da je uz samoorganziranje građana, njihovom žrtvom, žrtvom i Torcide i vatrogasaca spriječeno da se ne dogodi ono najgore.

Hrvatski vojnik zaslužuje prije svega bolje uvjeta života i prema tome treba ići. Resurs je vojnik- čovjek, a uvjeti u vojarnama nisu dobri. Ja osobno bih više volio da naši avioni čuvaju naše nebo, a ne da iznajmljujemo strane. Puno je ulagano u RH vojsku, a ne zanmo gdje. Sjetmo se samo popravka aviona u Ukrajini.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.