Saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac ocijenio je važnim da se za posjeta srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića Hrvatskoj dogovore protokoli o dobroj komunikaciji i o rješavanju otvorenih pitanja, a simbolične geste poput isprika manje važnim i nedovoljnim.
Novinari su u Hrvatskom saboru pitali Pupovca treba li se srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić tijekom posjeta Hrvatskoj ispričati za svoj govor kad je 1995. došao u Glinu. Tad Vučić je pozdravio “junački narod srpske Banije, srpske Gline” koji je “prvi krenuo na ustašku vlast i oslobodio srpske krajeve u ‘Republici Srpskoj Krajini'”.
VEZANE VIJESTI
“Za taj sastanak je važno, ne toliko simboličke geste, koliko praktične mjere u rješavanju otvorenih pitanja,” rekao je Pupovac. Važnim je istaknuo dogovaranje protokola o dobroj komunikaciji i o rješavanju otvorenih pitanja.
Rekao je da je simboličnih gesti bilo i do sada, ali smatra da one same po sebi neće biti dovoljne ako se ne počne baviti onime što generira nepovjerenje između dviju zemalja. “Isprike same po sebi, bez konkretnih radnji koje će se odnositi na suđenja za ratne zločine, na nestale, na izbjeglice, na manjine, na dogovor oko granice, dogovor oko sukcesije – bilo bi ponavljanje priče nakon koje bi se sutra stvari već mogle pokvariti”, rekao je Pupovac.
Najvažnijim smatra da se taj posjet pripremljen i da su dogovoreni svi relevantni sastanci te da su i predsjednica Republike, premijer Andrej Plenković i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković uključeni u program posjeta. To je jamstvo da posjet i razgovori mogu imati onu težinu koje bi teško mogli imati ako u to ne bi bili uključeni premijer Plenković i predsjednik Sabora Jandroković.
“Bila bi velika šteta i međudržavna i međunarodna ukoliko bi se na bilo koji način propustila prilika da se razgovara o sređivanju hrvatsko-srpskih odnosa, od bilo kojeg od aktera, bilo s srpske ili hrvatske strane”, rekao je Pupovac.
Ako se radi o akterima s hrvatske strane, dodao je, bez obzira na različite poglede i tajming, ključna stvar je da dođe do razgovora i usuglašavnja oko pretpostavki za dobru komunikaciju te zaustavljanja porasta animoziteta i konflitnih poruka koje produbljuju neprijateljstvo i šire nepovjerenje. “Onaj koji bi htio izbjeći tu vrstu komunikacije, sam bi bio odgovoran za nastavak tako nečega”, poručio je.
