Gost Teme dana u Novom danu bio je bivši ministar gospodarstva Goranko Fižulić i komentirao razvoj događaja oko nagodbe u Agrokoru.
Nagodba ima više od 7.000 stranica dokumenata, je li Trgovački sud mogao sve to pročitati tako brzo?
Ona je uručena u utorak, a već u četvrtak je sazvano ročište za 4. srpnja – Sud nije ni otvorio to i tako je valjda protumačio svoju nadzornu ulogu da što god bude, makar bili i stripovi Alana Forda, nije nešto o čemu treba razmišljati i proučavati te nadzirati. je li to ispravno – teško je procijeniti, ali je vrlo neuobičajeno i na rubu zakonasve što se događalo pa tako i taj ovaj element.
Kako je riješeno pitanje regresnih mjenica i jamstava?
VEZANE VIJESTI
Ignoriranjem, izvanredna uprava je učinila sve da nagodba u ovom roku bude izglasana, imala je svu pomoć vladajućih za to i njihovo pokroviteljstvo i ovo što smo vidjeli kao zadnji dokument u nekim elementima je neodrživ, da ne govorim, i više od toga. Što se tiče regresnih mjenica, nakon ovoga oni koji su bili vjerovnici Agrokora – sve hrvatske firme koje su kreditirale Agrokor, postat će njegovi dužnici jer u člancima 16. i 17. piše da izglasavanjem nagodbe on će otkupiti regresna prava prema svojim vjerovnicima, odnosno to će učinit krovna kompanija u Nizozemskoj. Podsjetimo, dio dobavljača je uzimao novac u hrvatskim bankama, donosio ga u Agrokor i dobivao za to mjenice, a kasnije su dio tih tražbina prema Agrokoru prijavile banke, koje su se u slučaju da se ne naplate od Agrokora, mogle naplatiti od tih firmi. U principu u taj odnos izvršenja između banaka i dobavljača, koji je njihova stvar, Agrokor se u to nije smio miješati. Sada je on otkupio regresno pravo banaka i neće ići protiv ako se banke i dobavljači dogovore da će naplatiti 30 do 40 posto i da izglasaju nagodbu i odustanu od svih mogućih parničnih sporova koji se sad vode. Budući Agrokor sada sebe stavlja u poziciju da diktira uvjete ponašanja dijelu dobavljača koji nemaju previše izbora. Sve se to događa uz amen hrvatske politike i nakon što smo od Ramljaka i Dalić slušali da Agrokor kakav smo poznavali više nikada neće postojati jer je on sistemski rizik za Hrvatsku kao državu. A on već sada pokazuje što će se sve u budućnosti događati i kaoo će to biti s novim Agrokorom i ruskim bankama kao vlasnicima.
Je li bila riječ o ucjeni dobavljača?
Počelo je roll upom kad je dio dobavljača prihvatio da bude korumpiran, tada je uprava izručila roll up kreditorima i sve je nakon toga teško bili popraviti. Oni imaju izlaz da naplaćuju 10 plus posto što je vjerojatno bio uvjet prema Sberu, dogovoreno je da u cijeloj priči oni koji su plaćali budu dodatnim kamatama isplaćeni, a oni kkoji budu novi – dviej ruske banke, da se mogu i moraju naplatiti kroz rasprodaju imovine budućeg Agrokora. U svemu tome neće biti nikakvog mjesta za sve ostale i zato treba gledati zašto su neki – Adris žestoko protiv, a kad odvjetnici odrade dio poslova lista onih koji će morati dobro odvagnuti jesu li za nagodbu bit će poprilično velika.
Znamo li stanje tražbina i tko će imati pravo glasa?
To je jedna od najmsiješnijih epizoda da je ročište zakazano, a da to ne znamo. Vlasnici obveznica – podsjetimo, na snazi je rješenje Visokog trgovačkog suda (VTS) da je potreban nova odluka, to je prvi problem, a problem jamstava je drugi – način na koji se to pokušava riješiti nije jasan i nije dio samo ove nagodbe, nego i dio budućih odnosa Agrokora i Agrama.
Najžalosniji dio je nepostojanje pojedinih skupina koje bi pratile što je zakon rekao – a to je da vjerovnici formiraju skupštinu sukladno svojoj gospodarskoj djelatnosti i pravnom položaju te interesima. Skupine – vidjeli smo odluku VTS-a – treba mijenjati. Uprava je sebi dala za pravo da dijeli vjerovnike, da sama procjenjuje što je razlčno pravo pa nije jasno zašto neki jesu,a neki nisu razlučni vjerovnici.
Odriču li se oni koji pristaju na nagodbu prava na proces nakon nje?
To je tako u svim nagodbama, oni koji će potpisati prihvatili su sve elemente i to je osnovna dilema za cijeli niz vjerovnika – isplati li se sudjelovati ili ne u nagodbi koja je diktat politike i kakva im je pozicija ubuduće. Imali smo oblik rođačkog kapitalizma, imamo ga i dalje, ne vidimo da smo se i milimetar pomakli u razgradnji crony kapitalizma.
Kakav je stav državnih vjerovnika prema nagodbi?
Oni koji su u vlasništvu države drže se po strani jer je njima upravljala politika i potpuno je nejasno što su do sada naplatili i nejasno je kako će proći u nagodbi. HBOR, HBP su sigurno razlučni vjerovnici, kako će biti tretirani vidjet ćemo tek kada nagodba bude izglasana i kad bude jasno tko su razlučni vjerovnici i kako će niti namireni u novcu.
Znači li to da zapravo dobavljači nemaju nikakvu ulogu?
Politika je odlučila da nagodba bude izglasana i da se nađe trećina od broja 1000, koliko god on bio, a ova grupa koja je od početka bila protiv ona nije imala šanse i njihova pozicija je bitno drugačija i hoće li glasati protiv ili za.
Znamo li završne financijske izvještaje i u njih uključena jamstva?
Odavno su oni završeni, kada su i trebali, jamstva su samo jedna pozicija, direktori ne prihvaćaju uključiti i ih i tako su zaštitili sebe. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se krenuti u formiranje zrcalnih društava i kako će ona dobiti koncesije i što će i kako događati s njjihovim dugovima, primjerice Konzumom. Ima tu cijeli niz koraka koji će de događati nakon nagodbe prije nego bude potvrđena od VTS-a, a i nakon toga. Interes javnosti i medija je uglavnom splasnuo, priča je privedena kraju, a cijena će se ispostaviti u budućem razdoblju.
Što znači izjava zamjenice izvanrednog povjerenika Irene Weber da će nagodba biti provedena u 70.000 koraka?
Vjerojatno misli da postoji cijeli niz malih stvari, sitan vez, čipka koju će trebati odigrati daleko od očiju javnosti, ali za sve promatrače je ključno – američki fondovi su sudjelovali u roll up kreditu, ostaju sad arsuke banke koje kontroliraju menadžment i sve što će se u budućnosti događati s Agrokorom. Svi ostali su nebitni i tu je pitanje depozitarnih potvrda i njihove vrijednosti. Većinskom vlasniku nije u interesu da sutrašnji kolač s ikime dijeli, nego da ga svega zadrži za sebe, a hoće li se i kada riješiti vlasništva, hoće li netko ući ili će ići prodaja u dijelovima … to će biti puno više slično ruskom poslovnom modelunego što smo do sada imali prije vidjeti u Hrvatskoj i daleko od očiju hrvatske javnosti daleko je ova priča od završetka, bit će divizije nezadovoljnih i vrlo je teško kazati kako će sve završiti. Politika je imala šansu sve razraditi, ali nije to učinila, imala je priliku dokazati da se mogu voditi insolventni postupci u skladu sa zapadnom praksom, ni to nije učinila, dobili smo rezultat koji služi u političke svrhe i uvjerevajau nas da je sve sjajno, a zapravo je sve poslužilo još jednom bogaćenju ili uzimanju provizije malog dijela onih koji su imali mogućnost u tome sudjelovati.
Hoćemo li napokon saznati koliko je isplaćeno konzultantima i tražbine?
O tražbinama se mora glasovati, naravno da je tu bilo igre, postojalo je oko 230 ili 240 milijuna kuna, pretpostavlja se, kao i da je došlo do povlačenja odnosno da je dio plaćen pa su povučene, Peruško je prekršio zaključak Suda da je to trebao zaustaviti pa to nije učinio. Naknade savjetnika sumnjam da ćemo ikada saznati jer su utopljene u ukupn etroškove, negdje u rezultatima za 2018. ćemo ih možda moći detektirati , ali nisam uvjeren da ćemo ikada saznati točne cifre.
Kako se kreću naknade za uspjeh, ne znamo jesu li i one u to uključene?
Mogu biti i od 50posto, koji se plaća pa se udvostručuje , ali to navlačenje – pa imali ste cijeli niz savjetnika koji nikada nisu objavljeni o dstrane izvanredne uprave, cijeli projekt na temelju kojeg je napravljena nagodba, Houlihan Lokey, još je bilo u vrijeme Ivice Todorića, prepisali su rad, je li ga Ramljak naplatio ponovno, to zna Ramljak i oni koji vode financije u Agrokoru, mi ne znamo. Nikad nismo vidjeli da je angažiran od strane uprave, tko koga pokriva, to ne znamo, oni isti svajetnici, njih 10 ili 11, kao Privremenog vjerovničkog vijeća (PVV), njihov angažman je zabranio Trgovački sud, a svi su radili u nagodbi, tko ih je platio – sud je zabranio povjereniku da ih plaća, jesu li ih plaćali sami vjerovnici? Tu je ta siva zona plaćanja i nezadovoljavanje elementarnog interesa 5.7000 vjerovnika.
Tko će nadzirati izglasavanje nagodbe?
Sud po zakonu, a hoće li osobno – po meni bi trebao analogijom na stečajni postupak i predstečajne nagodbe, sutkinja bi trebala biti tamo i voditi cijeli proces, ali kako smo ovdje dosad svašta vidjeli – sve moguće deformacije i interpretacije samoga zakona, ne bih se čudio da i tu ima svega i svačega.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter |Facebook | Instagram.
