Urednica vanjske politike N1 Ivana Dragičević razgovarala je s litavskim ministrom vanjskih poslova Linasom Linkevičiusom o malim i velikim zemljama u Europskoj uniji, izazovima predsjedanja Europskim vijećem, pitanju energetske sigurnosti i onome što LNG terminal na Baltiku znači za Litvu...

Posjetili ste Zagreb, ovdje ste otvorili veleposlanstvo. Uvijek govorimo o malim i velikim zemljama u ovom našem zajedničkom domu koji se naziva Europska unija. No, postoje li velike i male zemlje u EU-u kada je u pitanju vaša i hrvatska priča?

Ni u EU-u ni NATO-u nema velikih i malih zemalja, postoje uspješne i aktivne zemlje, katkad propadajuće države… Mislim da smo mi i mnoge druge zemlje dokazali da male zemlje mogu doprinijeti zajedničkim rješenjima i odlukama. A treba priznati da male zemlje mogu i upropastiti igru, stoga je vrlo važno shvatiti da smo važni. Sigurno nećemo dovesti do revolucionarnih pomaka jer to baš i nije moguće, ali mislim da su malene zemlje onoliko učinkovite koliko truda ulažu.

Hrvatska u posljednje vrijeme puno govori o svom brendiranju, ne onoga po čemu smo poznati, obali i turizmu, nego o brendiranju zemlje. No, što je ono što brendira zemlju prema kvalitetama koje ste spomenuli, da budete relevantni?

Rast, promjene… Mogu spomenuti i košarku, jer se time doista ponosimo, to je naša religija. Sport broj 1. Ali kad je riječ o industriji, trgovini, mislim da imamo neke segmente koji su na svjetskoj razini. Imamo najbrži javni internet na svijetu. Vrlo smo aktivni po pitanju financijske tehnologije, “blockchaina”, ICT rješenja… Moramo spomenuti i sofisticirane tehnologije poput lasera. 10% svih lasera za znanstvene svrhe dolazi iz Litve. I to je važno. Kao i biološke znanosti, ako ne na svjetskoj razini, barem kao regija možemo se smatrati centrom. I to je nešto što postaje sve popularnije. Postoje stvari koje možemo podijeliti. To je i jedna od stvari na dnevnom redu bilateralnih odnosa s Hrvatskom. Ruku na srce, iako se naša trgovinska razmjena povećala za više od 50%, dinamika je prilično pozitivna, no ukupni razmjeri su dosta skromni. Stoga moramo iskoristiti naše sjajne bilateralne odnose kako bismo mogli surađivati na više područja. To se odnosi na gospodarstvo, no kad se radi o politici u širem smislu, imamo mnoge izazove unutar EU-a, NATO-a i između tih organizacija. Mislim da razmišljamo na isti način i možemo usporediti iskustva i puno doprinijeti zajedničkom dobru. Naši bilateralni odnosi nikako nisu iscrpljeni. Hrvatska je već otvorila veleposlanstvo u Vilniusu, a mi smo danas otvorili svoje u Hrvatskoj. Nema sumnje da to nije samo simbolična gesta nego će biti i dobar poticaj za daljnje aktivnosti. Ovo je jedino litavsko veleposlanstvo u regiji, to također nešto znači. Osim što imamo bliske odnose, doista mislimo da se i u mnogim pitanjima slažemo pa vjerujem da je ovo dobar početak za nešto bolje.

Porazgovarajmo o nekima od ovih pitanja. Litavsko predsjedanje Vijećem EU-a počelo je 1. srpnja 2013. kad je Hrvatska ušla u Europsku uniju.

Prije 6 godina.

Govoreći o malenim i velikim državama, kako ste se pripremali za predsjedanje? Je li bilo bazirano u Bruxellesu? Trenutačno se puno govori o tome i još je mnogo upitnika jer smo u izbornoj godini u EU-u, moramo pričekati do kraja godine da vidimo koje će politike nova Komisija zadržati… 

I mi smo bili u razdoblju punom izazova, bio je to početak novog političkog ciklusa, prije novih izbora. Isto tako, prije donošenja sedmogodišnjeg financijskog okvira. Prije šest godina i dalje smo bili nova članica i svi su imali određena očekivanja o onome što smo sposobni učiniti. I mogu reći da je moguće. Dakako, ozbiljno smo se pripremali. Predsjedavanje je bilo bazirano u Bruxellesu, kao što ste i rekli. No mislim da smo to prilično dobro odradili i dovelo je do većeg povjerenja. Zemlji s 3 milijuna stanovnika u tvorevini s pola milijarde ljudi i sa sofisticiranom strukturom, odnosom Vijeće-Komisija-Parlament, naravno da nije bilo lako, ali moguće je i izvedivo. To je bila poruka i našim hrvatskim prijateljima: izvedivo je i moguće. Treba se ozbiljno pripremiti i uopće ne sumnjam da ćete biti uspješni.

Koliko ste se dugo, odnosno temeljito pripremali?

Ne znam točno, godinu-dvije. Od trenutka kad smo shvatili da moramo preuzeti predsjedanje, počeli smo učiti iz iskustva drugih, pripremati svoje ljude, broj radnih skupina… Nisu bile važne samo jezične vještine nego i suština, jer trebate pregovarati, nalaziti rješenja, katkad rješavati sukobe. A katkad je iza tih projekata stajao velik novac, proračun je bio ambiciozan i velik. Od samog smo početka shvaćali situaciju. Ne mogu reći da je bilo lako, naravno da nije bilo, ali nije ni bila šok-terapija. Kad smo krenuli, dobili smo što smo i očekivali. Ne moram ni reći da bismo drage volje podijelili ova znanja jer prošlo je samo šest godina, a i dalje imamo ljude koji su se time bavili. Dakle, rado ćemo podijeliti ta znanja.

Jeste li što dobili od toga? Što je ostalo nakon tog predsjedanja i što je bila vaša tema? Jer svaka zemlja želi dati vlastiti pečat.

Imali smo neke prioritete, ali ne bi trebalo očekivati da će svaka zemlja koja preuzima predsjedništvo učiniti nešto revolucionarno. Treba se usredotočiti na kontinuitet Monetarna unija, jedinstveno tržište, jedinstveno digitalno tržište… Dakle, kontinuitet svega toga. Dakako, postoje određene prioritetne teme. Dijelimo hrvatski pristup u pogledu energetske sigurnosti. Imamo to iskustvo, bili smo otok sigurnosti, sasvim izolirani, ovisili smo o jednom izvoru pa smo znali što to znači. Pokušali smo svoje kolege uvjeriti da energetika nije samo gospodarska grana nego i da se odnosi na pitanje sigurnosti. Sada je to jasno, ali prije 10 g. nije bilo baš tako jasno. A za NATO je to počelo dobivati na važnosti 2006. nakon summita u Rigi. Prije toga je bilo teško uvjeriti neke naše kolege da je energetska sigurnost pitanje kojim se i NATO treba baviti. Kad je riječ o EU-u, možete biti članica neke međunarodne zajednice, ali ako ste 100% ovisni, ne možete biti slobodni i neovisni. To možemo podijeliti s drugima. Ta se situacija promijenila krajem 2014. kad smo izgradili LNG terminal u jednoj od naših luka. Sada su tu planovi i izazovi oko izgradnje vašeg LNG terminala. Iako je to problematično u pogledu trenutačnih cijena, mislim da je to strateški bila vrlo dobra odluka jer će se situacija s vremenom prilagoditi… Ali općenito govoreći, kad više nema monopola, puno je lakše kad imate pravo, a ne umjetno tržište. Malo sam se odmaknuo od vašeg pitanja, ali to je jedan od primjera… Energetska sigurnost mogla bi biti jedna od tema i rado ćemo podijeliti svoja iskustva. Jedan od vaših prioriteta je zapadni Balkan. To nije naša regija, ali nastojimo biti aktivni. No cijenim i što će Istočno partnerstvo biti jedan od prioriteta hrvatskog predsjedanja. Možemo nastaviti ono što je započeto, proširit ćemo se na neke druge teme i staviti poseban naglasak na neke teme koje su i nama bitne.

Spomenuli ste sigurnost. Na dan EU izbora održali ste i predsjedničke izbore, novi će predsjednik preuzeti dužnost u srpnju. Nedavno ste se sastali kako biste odredili zajedničke prioritete. Govorite o sigurnosti i NATO-u, hrvatski su vojnici trenutačno u Litvi, te o energetskoj sigurnosti kao o ključnim stupovima vaše vanjske politike, ali to su prioriteti i EU-a, osobito u pogledu odnosa s Rusijom. Hoćete li nastaviti svoju vanjsku politiku prema Rusiji? Najbliži ste susjedi, imate iskustva u politici s Moskvom. U kojem će smjeru ići odnosi između EU-a i Moskve?

Imate pravo, Rusija nam je najbliži susjed, ali Rusija je globalni igrač, ne samo u našoj regiji. Okupirala je 20% teritorija Gruzije, anektirala je Krim. No aktivna je i u Siriji i posvuda.

Kibernetički napadi, uplitanje u izbore…

Da, uplitanje u politički sustav. Dakle, Rusija je doista svjetski igrač, ali nažalost, nije partner. Uvijek kažem da Rusija danas nije supersila, nego superproblem. To treba prihvatiti kao stvarnost. S obzirom na naša iskustva, nikako ne želimo biti agresivni. Kao što ste rekli, Rusija je naš susjed. No želimo biti dosljedni u svojoj politici. Katkad nismo, katkad definiramo prioritete, ali ih ne provodimo. Bilo da je riječ o sigurnosti, obvezama… U pogledu rata na južnom Kavkazu 2008. g. naša je prvotna reakcija bila adekvatna, ali uskoro smo počeli tretirati tu situaciju kao normalnu. Oni koji su počinili taj međunarodni zločin naučili su lekciju, ali drugi nisu naučili lekciju. Pa je to ponovljeno na Krimu. Imamo i druge primjere poput situacije s energetikom. Primjerice, Sjeverni tok 2. Složili smo se oko načela energetske unije i da moramo smanjiti ovisnost o jednom izvoru, diverzificirati izvore… No to u praksi ne činimo. To je podsjetnik da nismo dosljedni u vlastitim politikama. Mislim da je naša dužnost podsjetiti na to i to nije ništa agresivno, nego samo stvar dosljednosti. U međunarodnom kontekstu možemo igrati ulogu podsjetnika i očekivati da će zemlje promijeniti mišljenje ne samo zato što se nešto dogodilo na njihovu teritoriju, poput trovanja u Salisburyju, uplitanja u francuske izbore i pokušaja državnog udara u Crnoj Gori. Na to treba reagirati unaprijed, u tome je poanta. Ponavljam, to nema veze s našim regionalnim problemima, nego međunarodnim presedanima. U tom kontekstu očekujemo razumijevanje drugih, bez obzira na to radi li se o velikim ili malim zemljama. Puno je tu pitanja… Spomenuli ste obrambenu suradnju u okviru NATO-a… Još jedan zadatak i izazov za predsjedništvo i Europsku uniju osiguravanje je očuvanja onoga što je uloženo u transatlantsko jedinstvo. To je i test otpornosti za NATO iz niza razloga. Neadekvatna izdvajanja za obranu, katkad nedovoljna kohezija po pitanju naših aktivnosti. Katkad se ne nadopunjavamo, nego natječemo i dupliciramo aktivnosti, što nije samo traćenje resursa nego i šteti učinkovitosti. Mi Europljani i naši partneri moramo očuvati ono što je uloženo u NATO tijekom više desetljeća. Nedavno smo obilježili 70. obljetnicu osnivanja NATO-a, koji je najsnažniji u povijesti, ali u budućnosti neće ostati takav ako ne očuvamo ono što je učinjeno. Ponavljam, svi moramo osjećati odgovornost. Ozbiljno to mislim. Čak i ako ste maleni, nemojte misliti da nitko ne vidi što radite i da se vaše mišljenje ne čuje. Trebamo imati osjećaj odgovornosti. Zemlja koja predsjedava EU-om treba osjećati taj dodatni izazov i odgovornost. Dakle, mnogo je zadataka.

Dakako, malene bi države trebale zagovarati multilateralizam kakav poznajemo od II. svjetskog rata pa do danas. Mislite li da Europa treba više same sebe kako bi se spasila u budućnosti?

Europa mora shvatiti da je zoni političkog komfora došao kraj. Pogrešno je misliti i da će sve ići samo od sebe. Na to upućuje rastuća snaga populizma i radikalizma u nekim zemljama. Sve je više takvih zastupnika u Europskom parlamentu. Srećom, ne previše, nedovoljno da bi imali utjecaj. Ali to je svakako zvono za uzbunu. Ako budemo pasivni, ako samo budemo reagirali na izazove i ne budemo li stvarali vlastiti kreativni narativ, ako ne bude europskog vodstva, ne smanjimo li jaz između institucija i javnosti, ako ne uvjerimo ljude u reforme koje provodimo, naši će se temelji poljuljati i budućnost neće biti zajamčena. Možemo reći da su rezultati izbora za EU parlament bili manje-više pozitivni, prije su dvije stranke dijelile odgovornost, a sad će ih biti tri-četiri. Bit će im se teže složiti, ali sve su proeuropske. Ali nemamo razloga za slavlje. Ovo nam je snažan signal da budemo aktivniji bez obzira na to tko smo i koliko smo veliki. To nam svima predstavlja izazov, osobito zemlje koje predsjedaju Vijećem EU-a.

Hrvatski premijer izabran je na neformalnoj večeri nakon izbora za jednog od šest pregovarača različitih političkih grupacija, liberala, konzervativaca i socijaldemokrata, koji će koordinirati rasprave unutar Vijeća o pet ključnih pozicija. Kakav je stav Litve prema procesu? Govorimo o rodnoj, geografskoj i političkoj ravnoteži jer znamo da postoje neslaganja u samom EU-u. Kakav je, dakle, litavski stav prema ovom procesu?

I mi sudjelujemo kroz političke grupacije, a i naša predsjednica prilično je aktivna. Imate pravo, nekoć su bile dvije političke grupacije, sad ih je četiri. Više je dimenzija, istok-zapad… Kao i uvijek, rodna je ravnoteža važna. Puno je stvari koje trebaju biti prilagođene, a za sve će možda trebati neko vrijeme. Isto tako, u ovim europskim raspravama nije jasno kako će funkcionirati sustav vodećih kandidata. Jer iako ih sve političke grupacije odabiru, postoje i različite ideje… Još nije jasno kakva će strategija biti primijenjena. Dakle, puno je neodgovorenih pitanja, a rasprava je tek započela. Optimisti misle da će do kraja ovog mjeseca biti postignut dogovor, ali nitko ne može poreći da će se to preliti u srpanj. Dakle, sat otkucava, a početkom srpnja već je prva sjednica Europskog parlamenta. Dakle, vrijeme nas pritišće. Doista ne mogu ništa više dodati. Imate pravo, traju rasprave. Jedan od pregovarača je i vaš premijer s kojim smo i danas održali vrlo dobar sastanak. Bio je to još jedan dokaz našega sličnog pristupa mnogim pitanjima. Stoga nastavimo u tom smjeru.

Neki kažu da bi vaša uskoro bivša predsjednica mogla biti jedna od kandidata za predsjednicu Vijeća.

Da, spomenuta je. No još nije bivša, tek od 12. srpnja. Da, i nju se razmatra, no vidjet ćemo.

No hoće li to biti dobro za Litvu i istok Europe?

Nije važno hoće li to biti dobro za Litvu, nego prvenstveno za EU. I mislim da bi to općenito trebao biti naš pristup. To je i pristup moje predsjednice. Budući da je prilično dobro poznajem, znam da nikad neće ni na čemu insistirati. No svakako trebamo vođe koji su sposobni voditi, kao što sam već rekao, ne smiju biti pasivni, moraju zauzeti čvrst stav kada je to važno. I to ne samo zbog gospodarskih argumenata nego i pristupa koji se temelji na vrijednostima. Ne smijemo zaboraviti da EU nije samo tehnička trgovinska organizacija nego unija koja se temelji na vrijednostima i načelima. Moglo bi biti vrlo štetno ako to zaboravimo.

Kad govorimo o vrijednostima i načelima, spomenuli smo Rusiju. Još je jedan velik igrač. Svjedočimo jačanju saveza Peking-Moskva i snažnoj prisutnosti Kine u Europi s inicijativom Pojas i put. Kineski premijer nedavno je posjetio Hrvatsku, imamo velike planove, oni ulažu u našu infrastrukturu. No usporedo s time imamo Inicijativu triju mora, u kojoj je i Litva vrlo aktivna. Kako gledate na ovog trećeg globalnog igrača ne u našem dvorištu, nego u našoj kući?

Taj je globalni igrač realnost. Možete to vidjeti ili pretvarati se da ne vidite, no oni su rastuća sila u svakom smislu: gospodarskom, trgovinskom, sigurnosnom… Sve zapravo ovisi o tome tome koliko su duboke te veze. U našem slučaju nisu veoma aktivan trgovinski partner, ali i prema nama pokazuju interes za ulaganja u stratešku infrastrukturu, promet… Uz dužno poštovanje prema svim partnerima, uključujući Kinu, trebali bismo uspostaviti pravila ferpleja, pravila koja se temelje i na našim sigurnosnim interesima. A ta pravila moraju biti ugrađena u naše nacionalno zakonodavstvo, a po mogućnosti i u europski način razmišljanja. Trebamo donijeti pravila i držati ih se, to je jedini način. Unaprijed širiti sumnje, optuživati i upirati prstom ne bi baš bilo racionalno. Dakle, vrlo je važno poštovati sve naše partnere, uključujući Kinu, jer oni imaju svoje interese, ali i mi imamo svoje i tako to ide. U Litvi imamo mehanizme za provjeru stranih ulaganja, imamo određena ograničenja.

To je bila i preporuka Europske komisije za sve članice.

Da, ali to su samo preporuke, nisu obvezujuće. Stoga to moramo učiniti i na nacionalnoj razini, a kao što sam rekao, to i pokušavamo. Poštujemo naše partnere, ali u isti mah uvodimo neka pravila. Možda je to rješenje.

Spomenuli ste svoj veliki projekt LNG Klaipeda. Danas slušamo kako SAD govori o ukapljenom prirodnom plinu kao o molekulama slobode. Kad je riječ o energetskoj neovisnosti, koliko su rasprave o LNG-u u Litvi bile sveobuhvatne, što su bili plusevi i minusi i što se na kraju dogodilo? Jer sad vidimo da širite cijelu priču i postajete regionalno LNG čvorište.

Tako je. Nama nije bilo toliko teško donijeti odluku jer, kako sam i rekao, bili smo 100% ovisni o Gazpromovu plinu. Plaćali smo najvišu cijenu u Europi, više od Nijemaca! To nije moglo trajati vječno. Budimo iskreni, to je bilo i sredstvo ucjena i pritiska… Nije riječ samo o cijenama nego i ograničenom političkom manevarskom prostoru. LNG je za nas bio nužnost. Dakako, nije prošlo bez problema. Pokušali smo cijelu priču učiniti regionalnom i neke druge stvari, ali LNG terminal je napokon izgrađen. Sad doista možemo reći da nas se ne može ucjenjivati. Spremni smo surađivati sa svima, pa tako i Gazpromom, ali ravnopravno. Mogu sudjelovati na tržištu, a o konkurenciji ovisi s kime ćemo surađivati. I Amerikanci bi mogli pomoći jer žele biti aktivniji igrači u Europi s plinom iz škriljevca. Moraju povećati izvozne kapacitete, za što će možda trebati malo vremena. No u Klaipedu je došlo i nekoliko probnih isporuka od Amerikanaca. To ima dobar potencijal, profitabilno je. Njima je važno doći na europsko tržište, a nama je važna diverzifikacija izvora energije tako da doista možemo igrati važnu ulogu. No ne ide sve uvijek glatko. U početku se katkad cijene možda čine previsokima. Moramo se prilagoditi, za što treba neko vrijeme. Ali u općenitom strateškom smislu uvjereni smo da je to bila ispravna odluka. Drugi će donijeti vlastite odluke. Znam da se u Hrvatskoj govori o izgradnji LNG terminala na Krku u roku od nekoliko godina. Dakle, svatko će donijeti vlastitu odluku. No držim da diverzifikacija nikako ne može biti pogrešan put. No s vremenom će postati lakše. Bit će lakše disati i preuzeti slobodnu ulogu na tržištu. Tu nije riječ samo o energiji nego i o političkoj neovisnosti.

Slušajući vas lijepo je vidjeti vašu otvorenost i izravnost…

To su mi neke od mana!

Ministar vanjskih poslova država naše veličine mora biti brz i izravan. Govoreći o trenutačnoj poziciji Litve… Najkonkurentnije ste gospodarstvo među zemljama bivšeg istočnog bloka prema nedavnim podacima Svjetske banke. Možemo govoriti o schengenskom prostoru i eurozoni, no u principu znamo što se očekuje u kontekstu tog procesa. No želimo postati članica OECD-a, Litva je lani postala stalna članica. Što je ono ključno što treba učiniti u pogledu gospodarstva i društva kako bi država ušla u ovaj klub?

To bi trebao biti nacionalni prioritet, konsenzus između svih političkih aktera. Ne samo između institucija poput vlade i parlamenta nego bi i političke stranke trebale shvatiti da se moraju fokusirati na to. Nije lako. Što to kasnije učinite, to će biti teže jer se razina zahtjeva povećava. Nama to doista nije bio lagan zadatak. Morali smo provesti vrlo ambiciozne reforme vezane uz državna poduzeća i slično. To je čak dovelo do nekih sukoba unutar koalicije, čak je bilo i preslagivanja unutar koalicije zbog tih radikalnih reformi. Ali znali smo da to moramo učiniti i uspjeli smo u prilično kratkom roku. No budimo iskreni, ne postoji velik entuzijazam oko proširenja OECD-a. A ako ste članica Europske unije, to nije vaš privilegij, treba postojati neki drugi argument. Članice su velike zemlje, velika svjetska gospodarstva. Ne želim reći da nije moguće, nego da nije lako. Moramo se snažno fokusirati na reforme čak i uz određene rizike. Ne znam kakav bih vam savjet dao… Naše Ministarstvo vanjskih poslova koordiniralo je ovaj procesi svakog tjedna na sjednici vlade analizirali smo što je učinjeno, što još treba učiniti i na čemu još treba poraditi. I to je pomoglo. Vrlo smo ozbiljno to shvatili. No moram priznati, do 2012. nismo bili dovoljno učinkoviti. Ne znam kako bih to drukčije sročio. Možda su postojali neki drugi prioriteti… Ali kad smo shvatili da je to važno, uspjeli smo. Nadajmo se da će i Hrvatska uspjeti zato što je to vrlo važno i kako biste osigurali veću konkurentnost, kako biste bili privlačniji za ulaganja. Etiketa članice OECD-a važna je potencijalnim ulagačima…

Ali i klima u društvu mora biti takva da privlačite ulaganja…

Da, ali ljude treba informirati što to znači. Jer mislim da čak i sad puno ljudi ne zna kakav je to OECD klub i zašto želimo ući u tu organizaciju. Nije poput NATO-a ili EU-a, nije jednako važna, ali je vrlo važna.

Kao zemlja veliku važnost pridajete obrazovanju…

Da, informacijama i obrazovanju…

Ono što mi je zanimljivo… Spojili ste Ministarstvo gospodarstva i inovacije. Zove se Ministarstvo gospodarstva i inovacija. Svako društvo gleda u budućnost, ali vi ste poduzeli neke konkretne korake.

To odražava naše prioritete. Oduvijek je bilo tako, ni prije to nije bila iznimka. No naziv ministarstva odražava naše prioritete, željeli smo to naglasiti. A bez inovacija, osobito ako ste mala zemlja… Ako ste maleni, morate biti pametni.

I brzi.

Osim ako imate goleme resurse. Ali ako nemate, morate biti pametni i na vrijeme morate početi primjenjivati suvremena rješenja. Inače nećete preživjeti niti ćete biti konkurentni. Stoga su inovacije dio našeg budućeg uspjeha.

Kad govorimo o brendiranju zemlje… Možemo završiti temom kojom smo i počeli. Znamo da nas ljudi ne prepoznaju… Brkaju Litvu i Latviju, Sloveniju i Slovačku… Osobito na takozvanom Zapadu, u SAD-u, iako smo sad dio tog kluba. Kao osoba koja predstavlja svoju zemlju u inozemstvu, što kažete da Litva jest?

Kao što sam vam rekao, nije baš tako lako stvoriti imidž ako nemate pravi izgled.

Suštinu?

Ne, izgled… Lice. Ako imate pravo lice, možete razmišljati o imidžu, ali ne i obrnuto! Treba voditi računa o stvarima koje su stvarne, opipljive, konkurentne i sve će drugo ići automatski. Kao što sam vam rekao, imamo najbrži javni internet na svijetu. Ali mnogi to ne znaju. Što bismo onda trebali učiniti da doznaju? Možda bi trebali posjetiti Litvu i vidjeti da je to moguće, izvedivo. Katkad treba vremena, osobito kad ste malena zemlja, ali ne bismo trebali biti frustrirani zbog toga. Ako radimo nešto konkretno i kvalitetno, osobito na svjetskoj razini, stvari će se posložiti. Stoga se nemojmo uzrujavati ako nismo poznati. Maleni smo pa nikako ne možemo konkurirati velikim igračima, ali možemo se ponositi onim što imamo. Stoga se nemojmo žaliti, nego samo radimo svoj posao i to će dovesti do uspjeha.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.