U Hrvatskoj nedostaje od tri do pet tisuća profesionalnih vozača. Problem koji nije samo hrvatski, do izražaja je došao u Rijeci.
Nervozni i mokri. Takvi su danas Riječani koji čekaju autobus. Na stanici i gospođa Mira. “Četvorku” čeka više od pola sata.
“Tko će vozit to mene ne interesuje, nek’ plate ljude pa će svi vozit’ jel’ tako! Frustrira li vas ovo da dugo čekate? Kako da ne, evo ja sam sva mokra, bez veze…”
Do kolapsa javnog gradskog prijevoza u Rijeci, kažu u Autotroleju, došlo je zbog manjka radnika. Nedostaje ih pedesetak, a rješenje vide u radnicima iz Nepala koji nikako da stignu.
“Trenutno je u Zagreb došao samo jedan strani radnik koji sada dodatno rješva papirologiju, a točan datum početka rada, zaista ne bismo s njime manipulirali, jer niti mi nemamo informaciju kada bi svih dvadeset radnika trebalo biti u Autotroleju”, poručila je glasnogovornica Autotroleja Kristina Prijić.
Vatrogasno je to rješnje, smatraju građani. Nekima je svejedno tko vozi, bitno je, kažu na vrijeme stići na posao, no ima i onih koji su prema stranim vozačima nepovjerljivi.
Gradonačelnik tvrdi kako su plaće vozača među najvišima u Hrvatskoj. Nedavno su, podsjeća, dobili povišicu od oko 20 posto.
“Neto plaća vozača u Autotroleju iznosila je za mjesec travanj s ovim povećanjem kojeg smo dogovorili s predstavnicima reprezentativnog sindikata u Autotroleju, čini mi se, 1604 eura”, izjavio je gradonačelnik Rijeke Marko FIlipović.
Taj se iznos ne podudara s platnim listama, kažu nam vozači. Robert Puljić tvrdi da nije problem samo u plaći, već i u odnosu prema radnicima koji rade puno više nego što bi trebali.
“Kad ta plaća stvarno bude takva, kad ta plaća bude za fond sati, a ne za 20, 30 prekovremenih mjesečno, onda će sasvim sigurno doći naši ljudi koji su otišli što u inozemstvo, što u druge prijevoznike”, ističe Puljić.
Mladi se ljudi sve rjeđe odlučuju za strukovna zanimanja, tako i za ono vozača motornog vozila. U riječkoj prometnoj školi kažu da je tako posljednjih nekoliko godina.
“Prošle godine smo bili malo iznenađeni jer je ostalo 10 nepopunjenih upisnih mjesta. Nadamo se da ćemo ove godine upisati sva mjesta”, tvrdi Mira Žepina, ravnateljica Prometne škole Rijeka.
Jer, kažu nam u školi, zanimanje je ovo koje se traži i dobro plaća. Svjesni su toga i učenici Lovro i Matija koji su se odlučili postati profesionalni vozači i, za sada, ostati u Hrvatskoj.
“Tu mogu vozit’ i zarađivat’ lijepo, nema potrebe napuštati svoju domovinu radi toga”, smatra Lovro.
Plaća od dvije tisuće eura pa naviše, ako govorimo o prijevozu tereta, zvuči primamljivo, ali detektirali su mladi sugovornici jedan drugi problem – uvjete rada.
“To je problem jer se radi cijeli dan. Gazde i šefovi cijeli dan te tjeraju da zaradiš tu plaću i na kraju ta plaća dođe sitnica. Trebalo bi da stvarno bude ta plaća, ali da se radi 9 sati koliko se stvarno može raditi”, kaže Lovro.
Procjenjuje se da je prošle godine u Europskoj Uniji nedostajalo oko 400 tisuća vozača, a u Hrvatskoj između tri i pet tisuća.
“Njemačkoj fali 30, 35 tisuća vozača, prema tome moramo biti svjesni da će dio naših ljudi otići trbuhom za kruhom, smatrajući da će tamo više zaraditi”, rekao je dopredsjednik UHCP-a Branko Trstenjački.
Vozači kamiona u Belgiji ili Austriji mogu zaraditi i tri tisuće eura mjesečno, no ne odlaze domaći radnici samo zbog primanja, već idu i za boljim uvjetima te beneficijama.
“Razlika zbog čega naši ljudi odlaze van je ta što oni imaju drugačiju raspodjelu plaća pa oni najviše zbog penzije odlaze u te strane zemlje”, dodaje Trstenjački.
Problem je ovo kojem će se hitro morati doskočiti jer bi, poput Riječana, uskoro mnogi mogli ostati pokisli i bez prijevoza.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!