Ovo atomsko sklonište u zagrebačkom Središću spremno je i za najgore scenarije: "Sve radi, sve održavamo"

Ona koja su građena još u vrijeme hladnog rata trebala su građanima pružiti zaštitu i u najgorim scenarijima. No danas su mnoga zapuštena, a kapaciteti su daleko ispod potreba – koliko je Hrvatska zapravo spremna za najgore scenarije.

Atomsko sklonište u zagrebačkom Središću spremno je i za najgore scenarije. Pa čak i onaj najgori – nuklearni udar.

"Sve radi, sve održavamo, tako da je u ovom trenutku ovo sklonište spremno. Nadam se da neće nikada trebati, ali evo tako je to", kaže Milenko Kovačević, predstavnik stanara.

Znači da se sutra nešto dogodi, vi ste tu spremni ljude pohraniti?

"Kod nas je spremno, ovo spremište je to već dokazalo, za vrijeme rata", dodaje Milenko Kovačević.

Zgrada je izgrađena 1984., u vrijeme Jugoslavije, kada se ozbiljno razmišljalo o nuklearnoj prijetnji. I dok su mnoga skloništa nakon rata prenamijenjena u garaže, skladišta ili poslovne prostore, stanari ove zgrade svoje su sačuvali i redovito održavali.

"Dakle, oko 120 do 140 ljudi bi moglo stati unutra ovdje. Nažalost, koliko bi dugo bili, koliko bi zračenje trajalo, ne znam, ali što se samog prostora i opremljenosti tiče, pa dva, tri tjedna sigurno bi mogli ovdje biti. U slučaju urušavanja zgrada postoji pomoćni izlaz. Nadam se da nikad neće trebati", dodaje Kovačević.

Kada bi došlo do potpunog nestanka struje, kao na nekim starim biciklima, postoji dinamo da bi se održavala električna energija u prostoru.

No ovakva skloništa u Hrvatskoj su rijetkost. U zemlji postoji oko dvije tisuće skloništa, koja bi u slučaju potrebe mogla primiti oko 350 tisuća ljudi – manje od deset posto stanovništva. Istodobno, oko 400 općina uopće nema skloništa.

"Skloništa su devastirana, njihova zadnja funkcija je bila 95., nakon toga se to jednostavno pljačkalo, otimalo... Mnoga od tih skloništa su pretvorena, recimo, dana u najam nekom sportskom klubu ili nekom skladištu, a najveća devastacija je napravljena u tom trenutku zato što su mnogi od tih ljudi ilegalno se spajali na kanalizaciju", kazao je na tu temu Pavle Kalinić.

"Spajanje na kanalizaciju bi dovelo do disfunkcionalnih skloništa. Prema tome, to bi u svakom slučaju trebalo opet vratiti na one tzv. tvorničke postavke", dodaje sigurnosni stručnjak.

Na zapuštenost sustava ukazuje i činjenica da na državnoj razini ne postoji jasna i ažurirana strategija skloništa.

Od Civilne zaštite zatražili smo podatke o trenutačnom stanju, no odgovor do zaključenja priloga nismo dobili. A mnogi građani ni ne znaju gdje im je najbliže sklonište – niti što učiniti u slučaju krize.

"Ništa ne znam. Ne znam. Ni gdje su, baš ništa."

"Ja znam, naravno, jer je u našoj kući jedno od rijetkih u ovom naselju u kojemu ima dosta skloništa. A ono što je bilo u medijima, država loše stoji u prosjeku, slabo ima skloništa, jasno je."

"Jesu li spremna, ne znam. Ne razmišljam baš o tome što bi se moglo dogoditi. Ja sam optimist, vjerujem u razum da neće trebati."

Zagreb, prema procjenama, ima kapacitete za oko 160 tisuća ljudi, što ga stavlja u nešto bolju poziciju od ostatka zemlje. No i ovdje je velik dio skloništa zapušten ili prenamijenjen, pa mnoga više nisu prikladna za smještaj ljudi.

Rat je najgori mogući scenarij i svi se nadaju da do njega nikada neće doći. No s obzirom na razinu pripremljenosti za krizne situacije u Hrvatskoj, možemo se samo nadati da takva skloništa nikada neće morati dokazivati svoju svrhu.