Umro je Petar Tutavac, tvorac popularnih keksa Domaćica i jedan od autora recepture Plazma keksa. Preminuo je u 88. godini života u Srbiji.

Tutavac je stvorio brojne slastice, prvi u Jugoslaviji napravio grisine i bio prvi stručni majstor keksar u bivšoj državi.

Tutavac je rođen 1934. u Podgradini nedaleko od Opuzena (danas općina Slivno), pisala je lani Slobodna Dalmacija koja je tada objavila Tutavčevu životnu priču i razgovor s njim. U dobi od trinaest godina je završio pletarski zanat u Opuzenu te je postao KV radnik pletar. Tada je nekoliko godina pleo korpe u kojima se nosio kruh, ali se time nije zadovoljio.

Domaćica mu je bila diplomski rad

Godine 1949. preko sindikata se javio na tečaj za keksara u Zagrebu koji je raspisala tvornica Kraš, gdje su on i još jedan polaznik izučili keksarski zanat. Zanimljivo je da je bio prvi školovani keksar u tadašnjoj Jugoslaviji. Zatim je otišao u vojsku, a nakon povratka zaposlio se u Krašu.

“Kraš je tada bio jedina konditorska industrija i sve ostale koje su se kasnije pojavljivale potekle su od njega”, rekao je tada Petar, koji je uz rad pohađao višu Krašovu školu za inženjera konditora u proizvodnji.

Njegov diplomski rad i prvijenac u konditorskoj industriji bila je Domaćica. Keks je kasnije doživio različite varijacije, ali osnova je ostala ista kakvu je zamislio Petar Tutavac u svom diplomskom radu pedesetih godina prošlog stoljeća, pisala je Slobodna lani.

Nijedan svoj proizvod nikad nije patentirao

Krune karijere Petra Tutavca dogodila se u Požarevcu. Tamo je osnovao tvornicu keksa Bambi, čiji je zaštitni znak lik iz Disneyjeva crtića.

“Dogovorili smo se da možemo proizvoditi Plazmu, ali da je ne možemo izvoziti na talijansko tržište, a onda sam ja tražio da Talijani ne mogu kod nas izvoziti svoj Plasmon. Takav je bio dogovor”, kazao je.

Tutavac niti jedan svoj proizvod nije patentirao.

“To su bila neka druga vremena, kada se znanje nije skrivalo nego se dijelilo. Sve što sam radio, sve moje recepture i proizvodi, rađeni su pod imenom Bambi tehnologije. Uvijek sam smatrao da sve to pripada narodu, da se tako jača društvena snaga i ugled naše zemlje na domaćem i svjetskom tržištu. Bila su to vremena kada su važila neka druga pravila i odnosi među ljudima. Ma meni je dobro i ovako, ja sam sretan čovjek”, rekao je u svom posljednjem razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.