Zaboravdan Hrvatskog sabora

Na svečanoj sjednici bili su premijer Andrej Plenković i članovi Vlade te većina zastupnika. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković podsjetio je da se toga dana prisjećamo sjednice održane 8. listopada 1991. godine, kada je u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici, Hrvatski sabor jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Hrvatske sa SFR Jugoslavijom. Ta je odluka, naglasio je Jandroković, bila jedna od onih koja je postavila temelje i odredila budućnost suverene i demokratske Republike Hrvatske.

Ispričavam se.

Citirao sam vijest s prošlogodišnjeg obilježavanja Dana Hrvatskog sabora. Valjda me zbunilo što je predsjednik Sabora i tada u uvodu svoga prigodnog govora rekao gotovo isto što je ove godine napisao povodom svečane prigode.

Na Dan Sabora predsjednik u Bakuu

Zašto "napisao", pobogu? - upitat će se građanin koji ove srijede zbog važnijih poslova nije stigao popratiti svečanu sjednicu povodom Dana Hrvatskog sabora.

Iz prostog razloga - glasi odgovor - jer predsjednik Sabora na Dan Hrvatskog sabora nije bio u Hrvatskoj. Bio je, naime, u posjetu Azerbajdžanu.

Pa zar je od svih dana u kalendaru svoga protokola predsjednik Sabora odlučio baš na Dan Hrvatskog sabora putovati u daleku i prijateljsku zemlju? - opet će zapitati grintavi građanin.

A odgovor je vrlo jednostavan i glasi: Da.

Pa jesu li barem drugi zastupnici toga dana bili u Saboru i obilježili Dan Hrvatskog sabora? - neumorno će nastaviti grintavac.

I taj odgovor je vrlo jednostavan i glasi: Ne.

Ovoga tjedna nije bilo zasjedanja.

Reiner na Mirogoju, zastupnici tko zna gdje

U Saboru je, kako se vidjelo iz najava događaja svečanog 8. listopada jedino održan okrugli stol u organizaciji zastupnika SDP-a na temu "Demokracija nejednakosti – Tko (ni)je u Saboru?" čiji je naziv toga dana imao dvostruku konotaciju.

Potpredsjednik Sabora, akademik Željko Reiner s izaslanstvom je otišao na Mirogoj gdje je ceremonijalno položio vijence povodom Dana hrvatskog sabora i usput dao neku nepamtljivu ceremonijalnu izjavu. I to je to.

Za razliku od prijašnjih godina, čak i one pandemijske 2020., zastupnici ove godine na Dan Hrvatskog sabora nisu bili u Saboru. Neradni radni dan odrađivali su kojegdje. Jedino se zna da je predsjednik Jandroković bio u dalekom Bakuu, potpredsjednik Reiner na Mirogoju, a nekoliko SDP-ovaca na okruglom stolu u Saboru.

I to je to.

Toliko je, naime, preostalo od Dana Hrvatskog sabora, spomendana na vjerojatno najvažniji i najodvažniji parlamentarni čin u novoj hrvatskoj povijesti, na odluku koja je - citirat ću nenazočnog Jandrokovića - bila jedna od onih koja je postavila temelje i odredila budućnost suverene i demokratske Republike Hrvatske.

Ni svečane sjednice ni domjenka

Visokom politikom dominiraju simbolične geste. Kod nas, da spomenem samo neke, ono Tuđmanovo stavljanje zlatnika u jasle 30. svibnja 1990. na glavnom zagrebačkom trgu, Sanaderovo lomljenje pogače na božićnom domjenku u Srpskom narodnom vijeću 2004. godine ili dolazak Račanovih ministara na prvu sjednicu Vlade biciklima i starim Golf 'dvojkama'.

Od obilježavanja Dana Hrvatskog sabora nitko i ne očekuje više od pukog protokola i reprize lanjske svečanosti. No i takav, javnosti beskrajno dosadan i nezanimljiv čin, neusporediv s, primjerice, afektirajućim Aktualnim prijepodnevima, naprosto je važan za održavanje parlamentarnog mehanizma nauljenim i za dignitet tog visokog doma koji inače gromko zazivaju svi koji u srijedu nisu bili u Saboru. A nisu bili jer nisu ni morali biti. Nije bilo svečane sjednice ni domjenka ni otvorenih vrata za građane kao prije dvije godine. Nije bilo ičeg svečanog. Sabor na privremenoj adresi na taj svoj dan bio je pust i nevažan.

I sramotno prazan u odnosu na zagušljiv podrum Inine zgrade u Šubićevoj u kojemu se 8. listopada prije 34 godine natiskalo tristotinjak zastupnika, sjedeći takoreći jedni drugima u krilu, da bi dan nakon raketiranja Banskih dvora konačno potvrdili odluku koju su 25. svibnja iste godine formalno donijeli - o razdruživanju od Jugoslavije - ali uz tromjesečni moratorij. Pa ako taj spomendan u obljetničarskom kalendaru i saborskom rasporedu ne zaslužuje više od onoga kako je ove godine obilježen, onda bi ga trebalo proglasiti danom zaborava - Zaboravdanom Hrvatskog sabora.

Tko je danas iznad Sabora?

Dva su moguća objašnjenja tog odnosa samih dionika sadašnje vlasti spram najvišeg predstavničkog tijela za koje se svojedobno grmjelo kako je nad njim stoji "samo Bog" a za koje sada jasno biva da se nad njim natkrililo mnoštvo omanjih političkih božanstava koja bagateliziraju njegov značaj. Među njima i sami oni koji čine to tijelo, vjerojatno nesvjesno, ili svojom zastupničkom hiperaktivnom nesuvislošću ili oportunom nevidljivošću.

Parlament je postao činovnički, a ne zastupnički stroj većine, stand-up scena manjine i poligon poslovničke diktature. Širu javnost zanimaju jedino doskočice oko tema u slobodnim raspravama i Aktualnim prijepodnevima. A i to da bi kasnije grdila zastupnike.

Taj i takav Sabor ove godine nije se uspio okupiti čak ni 'povijesnim' povodom, u sjećanje na 'podrumaše' iz Ine koji se onomad nisu doimali najboljim što se u parlament može izabrati, ali se danas doimaju silno superiornima ovima ovdje.

Vijest za gluho doba Dnevnika

Drugo moguće objašnjenje guranja ovog spomendana, nekoć državnog praznika u zapećak, leži u tome što je taj dan proglašen Danom neovisnosti "tek" 2001. odlukom prve nehadezeovske vlade, one Ivice Račana. Preživio je Dan neovisnosti kao državni praznik sve do 2019. kada je HDZ-ovom rošadom namjesto njega vraćen nekadašnji Dan državnosti - 30. svibnja, u spomen na konstituiranje prvog, demokratski izabranog višestranačkog Sabora koji je tada formalno još bio Sabor Socijalističke republike Hrvatske, ali i konstitutivni temelj kasnije neovisnosti.

Jednostavnije rečeno, prazničnost 8. listopada HDZ ne doživljava kao svoje čedo pa ga je vratio na spomendansku postavku, skoro u rang Dana Hrvatske pošte koji se obilježava dva dana kasnije.

Da je tako vidjelo se... zapravo, nije se vidjelo... po sljedećem.

Nacionalna televizija u srijedu je vijest o Danu Hrvatskog sabora u središnjem Dnevniku emitirala u 33. (trideset i trećoj) minuti središnjeg Dnevnika. A dvije komercijalne televizije s nacionalnom koncesijom u središnjim informativnim emisijama nisu ni imale prilog o tome.

A i kako bi kad ničega nije ni bilo.