Niska kreditna sposobnost
Hrvat otkrio koliki kredit može dignuti: "Nitko s prosječnom plaćom nije dostojan stana u Zagrebu?"

U Hrvatskoj je već zadnjih godina među mladima goruća tema, kako si uopće priuštiti stanovanje. Cijene kvadrata u većim gradovima, posebno u Zagrebu, rastu iz mjeseca u mjesec, a krediti su sve teže dostupni.
S prosječnom hrvatskom plaćom, sve je teže ne samo kupiti stan, nego uopće ispuniti uvjete za kredit koji bi to omogućio. Sve se to, doduše, može nekako izvesti ako se troškovi i odgovornost dijele u paru, no za samce je situacija postala gotovo neizvediva. Na tu je temu ovih dana na Redditu otvorena burna rasprava nakon što je jedan korisnik podijelio primjer svog poznanika i njegovih pokušaja da dođe do vlastitog doma.
"Imam poznanika koji radi u jednoj od jačih firmi u Hrvatskoj, i poznanik ima plaću nešto sitno ispod hrvatskog prosjeka. Iako piše da su prosječne plaće u toj tvrtki oko 1.900 eura neto, svi mi znamo što znači ‘prosjek’. I tako on meni priča da je neki dan otišao u banku vidjeti koja je njegova kreditna sposobnost, i oni njemu kažu da može najviše do 30 godina otplate dignuti 145.000 eura. Otišao je u druge banke, ali razlike su sitne. Iskreno, ja sam šokiran polako. Što si on može s tom plaćom kupiti u Zagrebu (poslovno je vezan za Zagreb, a vozački nema). Kada se malo pogleda okolo, za te novce možeš dobiti šupe koje zahtijevaju kompletnu renovaciju. Pitam se, da li AP smatra da ovakve situacije za mlade, koji nisu ništa naslijedili, jesu ne-tema ili da Hrvati nikada nisu bolje živjeli?“, napisao je autor objave.
Objava je izazvala lavinu reakcija, jedan korisnik se zapitao kako je moguće da netko tko radi u glavnom gradu i ima stabilan posao ne može računati ni na skroman stan, dok drugi smatraju da su takva očekivanja, jednostavno nerealna. „Ovi komentari me užasavaju. Ma zamisli ti što tip brije, on živi u gradu i očekuje da bi mogao kupiti stan u njemu. Mislim, tip je evidentno lud! Svi koji komentirate da ima nerealna očekivanja vam je kapitalizam popio mozak“, napisao je jedan od korisnika i dodao kako „nije normalno da u Zagrebu pravo na stan imaju samo oni s iznadprosječnim plaćama“.
Drugi su, pak, poručili. „Ne znam u kojoj utopiji vi živite da mislite da samac s ispodprosječnom plaćom može kupiti iole veći stan u glavnom gradu. Pa nigdje u svijetu ne može. Samo što ljudi u zapadnom svijetu nisu vezani za jedan grad, pa ako ne mogu živjeti u glavnom, sele se drugdje“, komentirao je drugi korisnik. Bilo je i onih koji su podsjetili da problem nije samo kupnja, nego i najam. „Nije problem samo u tome što ne može kupiti stan, puno je veći problem što je i najam teško priuštiv. U mnogim državama EU nekretnine su skupe za kupiti, ali ljudi nemaju potrebu kupovati ih jer mogu ugodno živjeti u unajmljenom stanu. U Hrvatskoj nemaš para ni za najam ni za kupovinu“, napisao je jedan sudionik rasprave.
Rasprava se dotaknula i šireg društvenog problema, mentaliteta i očekivanja. „Mene užasava da odrasla osoba očito ne može zbrojiti 2+2. Niti jedna država na svijetu nije došla do tog standarda da ispodprosječno plaćeni radnici solo kupuju stanove u glavnom gradu. Kroz povijest bi čovjek našao partnericu i započeo život u roditeljskoj kući, a sada imamo ideju da svatko mora imati svoj stan i to odmah“, napisao je jedan korisnik. Ipak, mnogi su stali u obranu autora i njegove poante, da je porazno što i prosječno plaćeni radnici ne mogu ostvariti ni osnovnu sigurnost stanovanja. „Vi u komentarima ste iskompleksirane budale. Što, nitko s prosječnom plaćom nije dostojan stana u Zagrebu? Kaže čovjek da je poslom vezan uz grad, a ne mogu svi voziti auto“, napisao je jedan od njih.
Neki su u raspravi podijelili i vlastita iskustva s bankama. „Mi kad smo išli prije šest mjeseci, žena je dobila 169 tisuća na deset godina. Ja zarađujem barem 10 tisuća godišnje više od nje, a meni su rekli maksimum 150 tisuća“, stoji u jednom komentaru. Na kraju, jedan je zaključio da bi samci trebali početi skromnije: „Solo je, znači dovoljna je garsonjera. Sve koje znam i sad, nakon 20 godina rada, prva nekretnina im je bila garsonjera ili jednosobni stan, nisu odmah uletjeli u 100 kvadrata.“
Drugi su, pak, poručili da bi čak i oni s višim primanjima radije uložili novac u inozemstvo. „Meni je plaća već 10 godina preko 3000 eura i ne mislim kupovati nekretninu u Zagrebu. Da moram raditi za 1500 eura i plaćati stan 800 eura, pucao bih si u glavu. Samac u Zagrebu može tražiti cimerstvo s još dvoje, troje ljudi, kao i u većini europskih metropola", piše Večernji list.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare