"Kako je Hrvatska postala europski šampion financijske represije"

Podsjeća time na vrijeme u kojem je Fina bila ta koja je onemogućila Novu Ljubljansku banku u provođenju ovrha nad hrvatskim dužnicima stare Ljubljanske banke.

"Slovenci vode brigu o tome. Ja vjerujem da je neka druga hrvatska tvrtka u pitanju, kao što je već Zagrebačka burza vlasnica Ljubljanske burze, da ne bi bilo nikakvih problema," ističe Horvat, objašnjavajući da Slovencima smeta ne toliko to što je Fina hrvatska tvrtka, već to što je to tvrtka pod kontrolom hrvatske države, koja je u jednom ne tako davnom razdoblju, kako oni to vide, obavljala svoju funkciju po nalogu hrvatske vlade, a na slovensku štetu. Vjeruje da je unatoč potezu slovenske vlade koja preuzimanje pokušava spriječiti odlukom da Ljubljansku burzu proglasi strateškom infrastrukturom, takva situacija ipak rješiva.

"Slovenija traži ravnopravniji odnos"

"Mislim da je to nešto što u osnovi uvijek unaprijed treba kvalitetno iskomunicirati s ministrom financija, vladom i regulatorom. Ja sam bio osobno uvjeren da je to već bilo iskomunicirano, jer su to već bili potpisali svi ministri slovenske vlade koji su podržali povezivanje svih tih manjih europskih burzi u jednu malo veću, a sve na inicijativu hrvatskog ministra financija Primorca. Tako da ova situacija sad govori o tome da Slovenija samo traži malo ravnopravniji odnos ili malo veće uključivanje u tu priču, tim više što su hrvatski fondovi i hrvatski investitori na Ljubljanskoj burzi i dalje najveći nakon slovenskih."

"Čak smo mi u fondovskom smislu puno jači, jer Slovenci nemaju tako razvijenu mirovinsku, odnosno fondovsku industriju. Mislim da je to pomalo pat pozicija u smislu pregovora, koja u najgoroj verziji može jedino završiti na arbitraži Europske komisije, odnosno (europskog regulatora) ESMA-e," objašnjava Horvat, napominjući da u osnovi slovenski regulator unatoč odluci vlade u skladu s europskim zakonodavstvom nema mnogo stvarnih i održivih razloga zabraniti ovo preuzimanje, što bi onda posredno stvorilo probleme Fini i u preuzimanju Zagrebačke burze, budući da Fina ne preuzima Ljubljansku burzu izravno, nego preko Zagrebačke burze, koja je već 10 godina 100-postotni vlasnik Ljubljanske burze, kao što je 30-postotni suvlasnik i Makedonske burze u Skoplju.

Šteta za burze

Prema njegovom mišljenju, potencijalno osujećivanje plana ministra Primorca moglo bi štetiti i jednoj i drugoj i trećoj burzi, ako na vrijeme ne poduzmu poteze kako bi se prilagodile trendovima na europskom i svjetskom investicijskom tržištu.

Za razliku od nekih drugih hrvatskih investicijskih stručnjaka, on ne vidi da bi na njujorškoj i drugim velikim svjetskim burzama moglo doći do nekakvog ispuhivanja ili čak dramatičnog prsnuća investicijskog balona, a u nedavnoj korekciji vidi upravo samo to - uobičajenu cikličku korekciju tijekom koje ključni ulagači unovčavaju svoje dobitke. Isto tako ne vidi da bi moglo doći do prsnuća balona na kineskom tržištu električnih automobila, unatoč golemom inventaru neprodanih vozila. Podsjeća da se na isti način godinama govorilo o puknuću balona na kineskom nekretninskom tržištu, do kojega u tako dramatičnom obliku - nikad nije došlo.

Unatoč katastrofičnim predviđanjima o posljedicama Trumpovog uvođenja carina, američko gospodarstvo, ističe Horvat, jako dobro stoji, najjače kompanije snažno rastu utemeljene na realnim pokazateljima, a budući da Trump na koncu nije uveo tako visoke carine kao što je bio prijetio, njihov teret je ipak u velikoj mjeri raspodijeljen između stranih izvoznika i domaćih uvoznika, osim u nekim sektorima poput prehrambenih, gdje su marže inače prilično niske, tako da povećana inflacija jest vidljiva i dio američkih građana je svakako osjeća. No, Trump ipak djelomice uspijeva u realizaciji plana povećanja konkurentnosti američkih izvoznika uz istovremeno pojeftinjenje servisiranja američkog duga.

"Izloženi smo financijskoj represiji"

Sve su to dobro poznati recepti na štetu građana koje su nekad provodili diktatorski režimi, a danas provode i vlade u zrelim demokracijama, no, europski šampion financijske represije trenutačno je Hrvatska, upozorava Horvat.

"Najnovije izdanje trezorskih zapisa namijenjeno građanima to savršeno potvrđuje. Svi smo doslovno svakodnevno izloženi financijskoj represiji, a da toga realno nismo svjesni. Zapravo osjećamo se loše jer nam inflacija nagriza standard, ali u osnovi ne razumijemo da onaj od kog očekujemo pomoć i tko nam kao pomaže, taj isti nas građane i poduzetnike zapravo iskorištava," kaže Horvat, objašnjavajući da su izraz "financial repression" još 1973. godine skovala dva ekonomista sa Stanforda, Edward S. Shaw and Ronald I. McKinnon: "Financijska represija obuhvaća politike kojima se kamate na depozite održavaju na manjim razinama od stope inflacije čime se bankama omogućava da daju jeftine zajmove u pravilu vladama, ali i povlaštenima i velikim tvrtkama, smanjujući im time teret otplate prijašnjih zaduženja".

Posebno su učinkovite u likvidaciji državnog duga denominiranog u domaćoj valuti jer se npr. vlade jeftino zadužuju, a na temelju povećane inflacije izdašnije im se i brže puni budžet te tako omogućava razduživanje pa čak i povećanje kreditne sposobnost.

"Model je uočen i proučavan kod nerazvijenih u pravilu totalitarnih država kojih vladari nisu vodili brigu o svojim građanima nego samo o određenim interesnim grupama ili pojedincima," ističe Horvat, napominjući da danas taj model, u samo malo adaptiranoj verziji koriste i mnoge razvijene države, tj. njihove vlade i centralni te ini bankari ili npr. ministri financija.

"Oni uobičajeno koriste mjere financijske represije, tj. niže kamate na štednju u odnosu na više stope inflacije, tako da preusmjeravaju bogatstvo građana, poduzetnika, pojedinaca i kompanija na smanjenje svog, državnog duga, a uz visoku inflaciju takvi dugovi se brže i lakše vraćaju na štetu tih istih građana, poduzetnika, poreznih obveznika, štediša i mirovina starije generacije," kaže Horvat, podsjećajući na rekordne inflacije koja nam već godinama uništava kupovnu moć - ukupno čak značajno preko 1/3 umanjenu od početka inflacije, ali se istovremeno hvale smanjenjem omjera zaduženosti države, podizanjem kreditnog rejtinga:

"Pri tome nikako ne treba smetnuti s uma da su prije toga taj dug vlade same kreirale, kao u korist građana, ali realno zapravo u korist određenih interesnih grupa ili npr. dobivanja glasova na izborima za svoj opstanak na vlasti, da bi ga sada uspješno sanirale prije objašnjenom metodom. O tome se ne piše i ne priča puno u javnosti, ali sustav upravo sjajno funkcionira."