Ruska invazija na Ukrajinu prouzročila je prije 18 mjeseci nagli energetski šok za Europu. Suočeni s izgledima za dobivanje mnogo manje ruskog plina, Europa je strahovala da se njena energetska infrastruktura neće moći nositi sa zimom 2022. godine i da će dovesti do kraha gospodarstava.
Ipak, zbog blage zime i postepenog uvođenja plana Europske unije za smanjenje potrošnje energije i povećanje kupnje od drugih dobavljača, Europa je proljeće dočekala potresena, no ne i poražena, piše portal The Conversation.
Njemačka, Italija i druge zemlje ovisne o plinu prestale su se oslanjati na Rusiju, a da zbog toga nisu iskusile velike nestašice električne energije.
Otada je pristiglo i još dobrih vijesti. Cijene energije čitave godine u stabilnom su padu. Europska skladišta plina ispunjena su do 90 posto kapaciteta tri mjeseca prije cilja u studenom, a u rujnu bi mogla dosegnuti čak i 100 posto.
Političari poput njemačkog ministra energetike Roberta Habecka kažu da je najgora energetska kriza iza nas.
Ipak, malo je prerano za takvo samopouzdanje.
Nove slabosti
Udio plina koji plinovodima dolazi u Europu iz Rusije pao je s 39 posto na samo 17 posto između početka 2022. i početka 2023. godine.
Kako bi se nosile s tim promjenama, zemlje Europske unije postale su mnogo ovisnije o opskrbi ukapljenog prirodnog plina (LNG) nego ranije.
Ukupni udio LNG-ja u uvozu plina Europske unije porastao je s 19 posto 2021. na oko 39 posto 2022. godine, a infrastruktura se ubrzano gradila kako bi kapaciteti za LNG mogli porasti za jednu trećinu između 2021. i 2024. godine.
Povećanje uvoza LNG-ja europske zemlje učinilo je ranjivima na nestabilnost tog tržišta. Čak 70 posto ukupnog uvoza kupljeno je u kratkom roku, a ne temeljem dugoročnih ugovora kakvi su uobičajeni u Aziji.
Referentna točka cijene plina u Europi posljednjih mjeseci polako raste, izazvana strahovima zbog štrajkova u australskim tvornicama LNG-ja. To pokazuje da je zaliha malo, a postoji mnogo potencijalnih potresa na iznimno povezanom globalnom tržištu.
Kako bi se sinkronizirala potražnja za LNG-jem, Europska komisija uvela je inicijative poput EU Energetske platforme, IT platforme koja olakšava opskrbljivačima u zemljama članicama da zajedno kupe gorivo.
Ipak, nejasno je koliko opskrbe može prolaziti ovim instrumentom koji još uvijek nije testiran. Uz to, industrija strahuje da bi takva vrsta državne intervencije mogla potkopati funkcioniranje tržišta.
Što se tiče plina koji dolazi plinovodima, Norveška je zamijenila Rusiju i postala glavni opskrbljivač Europe plinom. Iz Norveške je početkom 2023. godine došlo 46 posto ukupne potražnje za plinom (u usporedbi s 38 posto godinu ranije).
To povećanje prenapregnulo je norvešku plinsku infrastrukturu. U svibnju i lipnju ove godine, odgađanje radova na održavanju plinovoda izazvalo je usporeni dovod plina, što je dovelo do povećanja cijene, još jednom pokazavši koliko je europsko tržište trenutno osjetljivo.
Vrlo je vjerojatno da će doći do produljenih radova na održavanju plinovoda u Norveškoj, koji bi doveli do novih potresa.
Istovremeno, još uvijek se očekuje da će Europska unija morati kupiti oko 22 milijarde kubičnih metara plina od Rusije ove godine. To je ekvivalent nekih 11 posto ukupnog plina koji je EU iskoristio 2022. godine.
Veliki dio tog plina u Europu pristiže preko Ukrajine. Budući da je malo vjerojatno da će sporazum o transportu između Ukrajine i Rusije, koji istječe 2024. godine, biti obnovljen, ova ruta je u opasnosti.
U naporima da se udalji od Rusije, Europska unija 2022. je godine uspjela smanjiti potrošnju plina za 13 posto, pokazuju podaci Međunarodne energetske agencije.
U narednim mjesecima, zemlje Europske unije, umorne od rata, možda neće uspjeti postići dobre rezultate.
Neće pomoći ni činjenica da su cijene pale, kao ni to što neke zemlje članice prošle zime nisu jednako pridonijele. Samo 14 od ukupno 27 zemalja članica Europske unije uvelo je obvezne politike smanjenja energetske potrošnje, a istočne članice poput Poljske, Rumunjske i Bugarske nisu učinile mnogo kako bi smanjile potrošnju.
Ako ove zime u kontinentalnoj Europi dođe do nestašice plina, to bi moglo potkopati pozive na solidarnost.
Što slijedi?
Gruba stvarnost je da će se Europa još barem dvije do tri godine morati nadati blagim zimama diljem sjeverne hemisfere, kao i stabilnoj globalnoj opskrbi LNG-ja kako bi izbjegla značajne skokove u cijenama.
Čak i sada, europske cijene plina zadržale su se na nekih 50 posto iznad dugoročnih prosjeka prije invazije, što je udarac i za biznise i za kućanstva.
To je pogotovo važno za Njemačku, industrijski centar Europske unije, i njenu moćnu – i energetski zahtjevnu – automobilsku i kemijsku industriju.
Jačaju strahovi da će visoke cijene energenata mogle dovesti do deindustrijalizacije, jer će se industrije koje troše mnogo energije odlučiti preseliti nekamo drugamo.
Dobra vijest je da bi pritisak na plin trebao početi padati od sredine ovog desetljeća. Značajne zalihe LNG-ja trebale bi postati dostupne u SAD-u i Kataru, što će dovesti do ponovnog uravnoteženja tržišta.
Europska potražnja za plinom također bi se trebala značajno smanjiti – za čak 40 posto do 2030., stoji u planu za smanjenje potrošnje energije.
Čak se i razgovara o prezasićenosti prije kraja desetljeća, ovisno o ubrzanju opskrbe obnovljivim izvorima energije u Europe, kao i novoj generaciji nuklearnih elektrana.
To bi zauvijek trebalo značajno umanjiti europsku potrebu za uvozom plina, no to će se dogoditi jedino ako se zemlje članice Europske unije uspiju efikasno koordinirati.
Što je sve moguće vidjeli smo u mjesecima nakon invazije, kada je Francuska slala plin Njemačkoj kako bi umanjila njenu ovisnost o Rusiji, da bi potom Njemačka poslala električnu energiju Francuskoj kako bi pomogla s nestancima struje izazvanima radovima na održavanju nuklearnih reaktora.
Izazov će biti taj isti pristup primijeniti i na dekarbonizaciju. Francuska pokušava i kod kuće i u inozemstvu zadobiti široku potporu za nuklearnu modernizaciju, no suočava se s protivljenjem strana poput njemačke skupine “Friends for Renewals” koja zagovara upotrebu isključivo obnovljivih izvora energije.
Podjele poput ove mogle bi se pokazati kao značajna prepreka u postizanju brže energetske transformacije i napuštanja fosilnih goriva.
Iako je Europa uspjela prekinuti svoju ovisnost o ruskom plinu, ostat će ranjiva na nestabilnost globalnih tržišta, osim ako u narednim godinama značajno ne umanji svoju potražnju za plinom.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
