O stanju suvremene demorkacije i o tome kako se mladi u njoj snalaze za projekt Glasači 2024 govorio je jedan od najuglednijih politologa današnjice John Keane.
U svom ste životu mnogo pisali o demokraciji. Bili ste inovator koji je razmišljao izvan okvira. Pokrenuli ste blog pod nazivom “Enemies of Democracy” (Neprijatelji demokracije). Što doživljavamo ovog trenutka? Koje su to prijetnje i tko su ti neprijatelji demokracija na Zapadu?
Ovo je razdoblje u kojem se demokraciji loše piše. Tijekom svog života nisam vidio ništa slično. Mnogi govore o prekretnici u povijesti. Neki promatrači to povezuju s 1920-ima i 30-ima. Nezadovoljstvo demokracijom, osjećaj da ne funkcionira, da strane nisu predstavljene, da vlade donose odluke bez pristanka ljudi… Svi su ovi osjećaji u porastu. Mislim da ovo predstavlja veoma ozbiljnu prijetnju nadzornoj demokraciji. Što znači ovaj neobični izraz? Odnosi se na vrstu demokracije nastale 1940-ih u kojoj demokracija nije ništa drugo doli slobodni i pošteni izbori, ali i nešto mnogo više. A to mnogo više jest oslanjanje na nadzorne institucije koje su poput pasa čuvara i koje imaju zadaću razotkriti korupciju, pozvati na odgovornost korporacije, vlade, nevladine organizacije koje su korumpirane ili zlorabe svoje ovlasti. Kada dobro funkcionira, nadzorna demokracija ima slobodne i poštene izbore, ali ugrađene u sebe ima i mehanizme konstantnog pozivanja na odgovornost koji rezultiraju korupcijskim skandalima. Dakle, što je tu na kocki? Je li ova vrsta demokracije, najsloženija u povijesti, oblik demokracije koji je globalan, koji senzibilizira ljude na zlouporabu ovlasti, pokušava spriječiti glupe odluke i korupciju, nevidljivu moć? Dakle, je li ovaj oblik demokracije pod prijetnjom cijele lepeze trendova? Rastući jaz između bogatih i siromašnih, nepopularnost i pad članstva stranaka, ekološke katastrofe, ekstremni vremenski događaji, izumiranje vrsta… Ne znamo kako će ti trendovi završiti, ali mladi su se našli u ovim kontradiktornim trendovima.
Intervju snimamo u Beču. Jesen je 2022., stiže zima. Rusija i dalje napada Ukrajinu, imamo golemu inflaciju, visoke cijene energenata… Koji trendovi, odnosno osjećaji vladaju među današnjim mladima? Spomenuli ste razočaranje, nesigurne, prekarne poslove… Znamo da živimo u digitalnom okruženju koje se u principu ne može kontrolirati uobičajenim sredstvima u demokraciji. Znamo što se događa s velikim tehnološkim tvrtkama, vršenjem utjecaja, dezinformacijama… Dakle, kamo smjestiti današnje mlade u ovim definicijama demokracije kakvim smo ih poznavali?
Sve ovisi, ponovit ću, uvelike ovisi o onome što podrazumijevamo pod politikom. Ako se politika svodi na izbore, stranke, parlamente, političare i vlade, prikupljeni dokazi u istraživanjima upućuju na to da su u mnogim postojećim nadzornim demokracijama mladi nezadovoljni, ne učlanjuju se u stranke, imaju ograničeno poštovanje prema političarima, proklinju vlade i mrze politiku.
Ali tako je bilo oduvijek. Od studentskih pokreta ’68. mladenački je prosvjedovati… Ali što je sada drukčije?
To ima povijest, svakako. Ali ako politika… Politika ima druga značenja. Ako politika znači uključivanje u javni život, onda vidimo da su mladi uključeni u prosvjede za klimu, organizacije poput Amnestyja, Greenpeacea, u izravne akcije poput Extinction Rebellion, #MeToo, Black Lives Matter… Ako politika znači uključenost u javni život, pokušaje utjecanja na strukture moći kroz javno djelovanje, okupljanje, a potpomognuto “online” angažmanom, tada imamo veliku uključenost mladih. Ali postoji i treće značenje politike. Radi se o sloganu 1960-ih, da je osobno političko, veliko feminističko načelo koje je elaborirao Michel Foucault. Ideja da postoji politika svakodnevnog života, da odgovor na pitanje tko dobiva što, kada i kako u svakodnevnom životu možete odrediti mijenjanjem načina na koji se koristi jezik, drukčijim razmišljanjem o tijelima, izboru, hrani koju jedemo, načinu na koji se odijevamo. To su političke teme u tom trećem smislu. I mislim da u ovoj sferi svjedočimo procvatu politike mladih, a ne napuštanju iste te politike. Pitanje je kako se to prenosi na javni život i izbornu politiku. To je jedno od velikih pitanja koje najviše zanima one koji se bave nezadovoljstvom mladih politikom. Uključuje li to snižavanje glasačke dobi na bar 16 godina ili manje od toga? To je jedno od pitanja. U vlastitom radu sam pokušao reći da trebamo proširiti razumijevanje politike u postojećim demokracijama. Jer kada to gledate na taj način, izlaznost mladih, kada glasanje nije obvezno, niska je, često je izuzetno niska. Ali javna angažiranost sa strane…
Visoka je.
I svakako su u politici svakodnevnog života mladi zabrinuti zbog načina na koji se muškarac obraća ženi, objašnjava joj stvari na snishodljiv, muški način, kao ja sada.
Kako će digitalna generacija razumjeti značenje države, onoga što država nudi svojim građanima? Izbori su bili dio tog modela. Kako će razumjeti ovo uz sve ove stvari koje ste spomenuli?
Svaki povijesni oblik demokracije povezan je s nekim oblikom komunikacije. Kod klasične grčke demokracije, gdje su se odrasli muškarci okupljali u javnosti, glavni je oblik komunikacije bilo govorništvo, govorenje u javnosti. Doba izborne demokracije koje je uslijedilo, gdje su izbori u središtu, bilo je doba tiskarskoga stroja, novina, knjiga, romana, pamfleta. Zanimljivo, dobu izborne demokracije zaprijetio je uspon masovnih komunikacija, radija i televizije. Ovo doba nadzorne demokracije o kojoj smo govorili, temelji se na komunikaciji preko digitalnih mreža, a taj oblik komunikacije ima neke nove karakteristike. To je prvi oblik komunikacije s integriranim tekstom, slikom i zvukom. Ove se informacije lako mogu kopirati, jeftino ih je širiti u okruženju koje ne zahtijeva gotovo nimalo vremena i prostora. I to je ključni razlog zašto, unatoč svim mračnim trendovima, kapitalizmu nadzora, prikupljanju digitalnih informacija… Unatoč svim tim trendovima, protutrend je iznimno važan za shvaćanje toga kako se mladi uključuju u politiku. Politika svakodnevnog života, politika javnog života nezamisliva je i nemoguća…
A sudjelovanje je nezamislivo bez ovoga.
Bez alata koji se temelje na mobitelu, pametnom telefonu. Bez tih alata ova vrsta politizacije svakodnevice i politizacije u javnom okruženju bila bi nemoguća. A stranke, vlade i parlamenti teško hvataju korak s ovim trendom. Svjedočimo tome da mladi pokreću ono što nazivam digitalnim pobunama. Koriste alate za izvještavanje o agresivnom ponašanju, rasizmu, ksenofobiji, mizoginiji, uništavanju prirode i tako dalje. Izvještavaju o tome, šire te informacije, a te pobune protiv velikih medija i uspostavljenih institucija vlasti katkad imaju velik učinak. To se događa u Kini jednako kao i u, recimo, Europskoj uniji.
No ovo što ste spomenuli ima dobre i loše učinke. Vidjeli smo što se dogodilo s COVID-om, antivakserski pokret, prosvjedi na ulicama. Mnogo je mladih, muškaraca i žena, bilo prestrašeno. Što predviđate da će proizaći iz ove dimenzije koju smo prošli? To ima i velik utjecaj na mentalno zdravlje. Kako gledate na ove pobune na ulici i koji su mogući scenariji s kojima ćemo se suočiti?
Vidjeli smo znakove ovoga tijekom pandemije, koja nije završila. Mladi koji su se pridružili antivakserskom pokretu bili su, općenito gledano, oni koji osjećaju bijes, ljutnju, koji osjećaju zavist prema onima koji imaju sve bogatstvo i prihode. Postoji jedan sloj mladih u svakoj postojećoj demokraciji koji su nositelji onoga što Francuzi nazivaju “ressentiment”, posrijedi je ljutita ogorčenost, zavist zbog neravnoteže moći, zbog toga što je sve okrenuto protiv njih. A ti nezadovoljni mladi ljudi doista se uključuju u ekološku politiku i doista podržavaju istospolne brakove.
A pridružuju se i desnici, vidjeli smo što se dogodilo u Slovačkoj s ubojstvom dvije LGBTIQ osobe.
Da, oni su islamofobi, oni koje privlače nove populističke stranke, koji su protiv establišmenta i skloni su teorijama zavjere, prilično vole i privlači ih loše ponašanje populista, onih koji izgovaraju velike laži. Oni znaju da ovi lažu, ali to ih privlači jer im pruža osjećaj pripadnosti i osjećaj da sustav treba promijeniti. Vidjet ćemo kako će se to rasplesti u narednim mjesecima i godinama.
Profesor ste, možda mnogi ne znaju, ali vaša uloga tijekom hladnog rata bila je vrlo važna. Bili ste među intelektualcima koji su doprinosili programu “Leteće sveučilište”, u državama koje su tada bile iza željezne zavjese, okupljali ste intelektualce, mlade, davali im osjećaj smisla u tim vremenima. Kad usporedite tu motivaciju i osjećaj pružanja znanja i otvaranja prozora ljudima tada i obrazovanje koje imamo sada, kad imamo lak pristup informacijama s pomoću ovoga… Ne trebaju vam knjige, ili vam možda trebaju, ali sve imate tu. Kako gledamo na znanje, obrazovanje i učinak na naše društvo te promjene s kojima smo suočeni u tom pogledu, u vezi s mladima, dakako?
Životne šanse i dobrobit mladih uvelike ovise i još će više ovisiti o tercijarnom obrazovanju, ne samo o kvalitetnom primarnom i sekundarnom nego i tercijarnom obrazovanju. To je pitanje koje utječe na budućnost sveučilišta. Sveučilišta imaju priliku u ovom periodu uzastopnih kriza postati još privlačnija mladima, uključujući one mlade koji su dio takozvanog prekarijata. Sveučilišta imaju priliku ponuditi subvencionirana mjesta kako bi ih potakla da dođu studirati. Što se dogodi kada sveučilišta dobro funkcioniraju? Pa, ona su mjesta i to je razdoblje života koji su odvojeni od biznisa i vlasti. Mjesto gdje se osoba zaljubi, čita, recimo, Simone de Beauvoir, gdje otkriva Czesława Miłosza, razgovara o budućnosti Kine, raspravlja o ekološkim pitanjima, gdje se šire horizonti, gdje se događa određena transformacija bića mladog čovjeka, gdje postaju mudriji u pogledu svijeta. Dakako, možda ih privuče mogućnost da zarađuju hrpu novca i ostvare karijere u diplomaciji… Sveučilišta su mjesta liminalnosti, gdje je njihovo biće suspendirano, ne znaju što će postati. U tome i jest ljepota iskustva na sveučilištu. Možda postanu veliki novinari, veliki istraživački novinari nasušno su potrebni u ova mračna vremena.
Htjela sam vas pitati, život je poput izmjena kišnih i sunčanih razdoblja… Što sa zapostavljenim klincima u tom smislu? Jer spomenuli ste da su nam potrebne ideje i mjesta da ponovno promislimo o sebi u ovim vremenima. Mislim da se i dalje radi o većini ljudi. Čuli smo što nam je Putin rekao, da je drugi svijet ondje… Što s mladima svijeta, siromašnog svijeta, mladima iz autokratskih dijelova svijeta i mladima sa Zapada na koje uvelike utječe ono što se događa? Oni kažu: “Pogledajte tog Putina, jaše na medvjedu. Snažan je, i ja želim biti Putin.”
Prestar sam da bih sažeo mlade diljem svijeta, ne mogu govoriti u njihovo ime…Ali kad se radi o klincima koji su isključeni iz društva po pitanju bogatstva, prihoda i političke moći, institucije tercijarnog obrazovanja izuzetno su važne. I kada te institucije, neke to već čine, nastoje osmisliti načine da se društveno ukorijene kako bi uključile mlade koji su inače nezadovoljni, ljutiti zbog sve manje životnih prilika, nije lako doći do tog rješenja. Obrazovanje se u povijesti demokracije uvijek, od 19. stoljeća, smatralo važnim alatom prosvjetljenja, samoostvarenja, osnaživanja. I to ostaje tako i danas. Dakako, bilo da je riječ o Kini, SAD-u ili Europskoj uniji, mladi su ušli u svijet sveučilišnog obrazovanja. Moj je život manifestacija toga, bio sam prvi koji se upisao na sveučilište u svojoj velikoj obitelji. Mladi su ušli u tercijarno obrazovanje u vrlo velikim razmjerima. Ali to nije dovršen proces. I bilo da je riječ o Nigeriji, Tajlandu, Vijetnamu ili državama članicama Europske unije, mladi ljudi, unatoč svim tim razlikama, zaslužuju iskoristiti svoje pravo na tercijarno obrazovanje, da prošire horizonte i osjete uzbuđenje bivanja s drugima koji su mudriji od njih i da nauče biti drukčiji.
I za kraj, sjedili smo ovdje u Beču, koji je bio početna točka vaših putovanja u istočni blok tijekom perioda “Letećeg sveučilišta”. Čuli smo Davida Bowieja na radiju. Nismo bili u Berlinu, ali postoje neke asocijacije. Čuli smo austrijsku superzvijezdu Falca… Kad razmišljate o glazbi svoje mladosti, možda je ovo pitanje kao bomba, u redu je ako ne razmišljate o tome…
Ivana, imate pravo bacati bombe!
Kakva bi glazba, koji pjevač ili pjesma najbolje opisali duh vremena?
Moj je sin prilično istaknut glazbenik i misli da imam starački glazbeni ukus. Ali kao mladoj osobi, glazba mi je bila sve. Bila je to zapravo prva generacija u kojoj su se mladi ljudi opisivali kao mladi, bili su organizirani, svijet im je išao na živce, bili su protiv Vijetnamskog rata, protiv patrijarhalne vladavine u obiteljskom životu i tako dalje. Bili su za pravo izbora, eksperimentiranje sa seksualnošću, drogama itd. Voljeli smo rock n’ roll, Boba Dylana, The Who… Znate, vladali su različiti ukusi, ali ta je glazba bila uporište u svijetu. Nisam nostalgičan, to je i dalje slučaj, glazba je uporište u svijetu, pruža orijentaciju, osjećaj smjera u životu. Vrlo često, više nekoć nego danas, vidjet ćemo hoće li se ovaj trend nastaviti, ispunjena je etičkim pravilima o tome kako da čovjek živi svoj život. I glazba je ostavljala trag, a i nastavlja ostavljati trag, na tijelima, osjetilima i mentalitetu mladih ljudi, usprkos svojoj komercijalizaciji. Ta komercijalizacija glazbe globalno uvijek podliježe pankerskom načelu. I rekao bih da je tu poveznica između demokracije i glazbe. Napisao sam i upravo objavio, bit će objavljena i na mnogim jezicima, “The Shortest History of Democracy”, gdje pred kraj kažem da demokracija ima pankersku kvalitetu. Što to znači? Kad se duh demokracije ukorijeni, poremeti odnose moći, dovodi u pitanje ono što se smatralo “prirodnim”. Znate, da su odnosi moći fiksni, nepromjenjivi. Demokracija to remeti, ima tu pankersku kvalitetu. E, pa glazba to također može! Rap je uspio u tome, rock ‘n’ roll je svakako uspio u tome. Techno glazba i glazba Davida Bowieja uspjela je u tome. I to će se svakako ponoviti u budućnosti. Glazba podliježe pankerskom načelu, baš kao i demokracija, rekao bih.
Profesore Keane, najljepša vam hvala. I da citiram Dylana kojeg ste spomenuli, vremena se mijenjaju i mijenjat će se.
Tako je, i ne treba vam meteorolog da znate u kojem smjeru vjetar puše, također je rekao.
Cijelu prvu epizodu emisije pogledajte OVDJE.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!