Duboka ljubav
Neispričana priča o intenzivnom odnosu između jednog od najvećih britanskih pisaca i seksualnog radnika koji ga je opljačkao

Nedavno otkrivena pisma otkrivaju kako se između slavnog engleskog pjesnika W. H. Audena, autora poznate pjesme Funeral Blues, i bečkog seksualnog radnika i automehaničara Huga Kurke, koji je jednom provalio u njegov dom, razvilo duboko i trajno prijateljstvo.
Ova izuzetna zbirka pisama, koju povjesničari književnosti nazivaju “otkrićem stoljeća”, otkriva dosad nepoznatu priču o neobičnom odnosu koji je započeo kaznenim djelom, a prerastao u desetljeće bliske i nježne povezanosti, piše Guardian.
Od provale do prijateljstva
WH Auden, rođen u Yorku i jedan od ključnih pjesnika britanske književne generacije 1930-ih (uz Christophera Isherwooda, Louisa MacNeicea i Stephena Spendera), upoznao je Huga Hurku kada mu je ovaj provalio u kuću u austrijskom Kirchstettenu.
U pjesmi Glad, objavljenoj posmrtno, Auden je sam opisao početak njihova odnosa:
“Naši su se životni putovi ukrstili / u trenutku kad si ti trebao novac / a ja želio seks.”
Kurka, tada mladi automehaničar i povremeni seksualni radnik, isprva je radio sitne poslove, ali se našao u financijskim teškoćama. Kada mu je Auden posudio svoj Volkswagen Bubu prije odlaska u SAD, mladić ju je iskoristio za seriju provala – uključujući i onu u Audenovu vlastitu kuću.
Uhićen je nakon policijske potjere s ukradenim predmetima u vrijednosti od 34.000 austrijskih šilinga (oko 20.000 eura danas) te osuđen na 15 mjeseci zatvora, dok je njegova supruga Christa dobila osam.
Pjesnik koji nije svjedočio protiv lopova
Umjesto da svjedoči protiv njega, Auden je angažirao odvjetnika da brani Kurku. U to vrijeme su homoseksualni odnosi u Austriji bili kazneno djelo, pa je proces mogao izazvati ozbiljan skandal za pjesnika koji je već bio dobitnik Pulitzera (1948.) i kandidat za Nobelovu nagradu.
Austrijski list Kurier objavio je tada dvosmislen članak o „jednom od onih Amerikanaca koji su zapeli u staroj Europi i njezinom slobodnijem načinu života“, ne navodeći izravno Audenovo ime.
Ovaj događaj, umjesto da prekine njihovu vezu, postao je prekretnica. Prema riječima istraživača Helmuta Neundlingera, „činjenica da Kurka nije odavao intimne detalje policiji samo je učvrstila njihovu povezanost“.
U pjesmi Glad Auden piše:
“Obojica smo naučila lekciju / bez koje bismo još bili Strich und Freier” – što se prevodi kao “ulični radnik i klijent”.
Pisma koja su preživjela
Nakon Kurkine smrti 2012. i smrti njegove supruge godinu kasnije, njihova je prijateljica naslijedila njihovu ostavštinu i pronašla oko 100 Audenovih pisama, od kojih su neka bila upućena i Christi.
Austrijska povjesničarka kulture Sandra Mayer s Austrijske akademije znanosti nazvala ih je „jedinstvenim otkrićem koje književni povjesničar može samo sanjati“. Ona i njezin kolega Timo Frühwirth dvije su godine digitalizirali pisma prije nego što su otkriće predstavili javnosti.
Pisma, napisana u neformalnom i često gramatički netočnom njemačkom jeziku, protežu se kroz razdoblje od ranih 1960-ih do 1970-ih. U njima Auden govori toplo i iskreno – šalje novac, plaća letove za posjete, pa čak i tečajeve engleskog jezika za Kurku i njegovu suprugu.
U jednom pismu iz studenog 1964. Auden piše:
“Osjećam se pomalo usamljeno i volio bih da si ovdje.”
Više od slučajne veze
Helmut Neundlinger ističe da se dugo vjerovalo kako je njihov odnos bio isključivo seksualan ili materijalan, no nova pisma dokazuju da je riječ bila o dugotrajnom i dubokom prijateljstvu.
Njihova je veza, prema mnogima, podsjećala na onu između slikara Francisa Bacona i njegova partnera Georgea Dyera, londonskog sitnog kriminalca. No, za razliku od mita o Dyerovoj provali, kod Audena i Kurke ta se priča doista dogodila – i prerasla u istinsku povezanost koja je nadživjela skandal, zatvor i društvene predrasude.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare