Miris pokreće mozak jednako kao i okus – čak i kada ništa ne pojedemo

Kada jedemo, događaju se dva procesa: okusni pupoljci reagiraju na hranu, a istodobno mirisi iz hrane prolaze kroz stražnji dio nosa (retronazalno njušenje). U mozgu se ta dva procesa spajaju i tvore ono što nazivamo – okus hrane, prenosi The Conversation.

Znanstvenici su proveli istraživanje s 25 sudionika; najprije su ih izložili različitim okusima i mirisima (slatki poput maline ili sirupa te slani poput juhe ili luka). Zatim su im pomoću fMRI skenera pratili aktivnost mozga, pri čemu su u nekim testovima primali samo miris ili samo okus.

Što su pokazali rezultati

Rezultati su pokazali da insula – moždana regija zadužena za okus – reagira i na mirise, i to na vrlo sličan način kao i na same okuse. Drugim riječima, miris slatkog može u mozgu stvoriti istu reakciju kao i da ste kušali nešto slatko.

Najizraženiji učinak bio je u dijelovima insule koji obrađuju signale iz tijela, što upućuje na to da mozak koristi mirise hrane kako bi procijenio hoće li ta hrana zadovoljiti naše potrebe. Ovo otkriće mijenja naše shvaćanje insule: ona nije samo centar za okus, već mjesto gdje se spajaju različiti osjetilni podaci i stvaraju puni doživljaj hrane.

Zašto je ovo važno

Znanstvenici kažu kako bi se mogla osmisliti hrana i piće koja pomoću mirisa nadoknađuje smanjenje šećera, soli ili masnoće. Također, razumijevanje veze mirisa i okusa može pomoći ljudima koji imaju oslabljen osjet mirisa, a, na koncu, miris bi mogao igrati važnu ulogu u regulaciji apetita i prehrambenog ponašanja.

Istraživanje je također pokazalo da ponovljeno izlaganje samo mirisima, bez okusa, s vremenom slabi ovu povezanost. To znači da mozak prestaje “osjećati okus” mirisa ako veza nije povremeno pojačana stvarnim kušanjem.

Znanstvenici su zaključili kako miris i okus u mozgu koriste isti mehanizam, a aroma hrane aktivira centar za okus jednako kao i sama hrana. To otvara mogućnosti za nova rješenja u prehrani, zdravlju i kontroli apetita.