Mogu li kitovi pomoći odgovoriti na pitanje kako usporiti starenje?

Grenlandski kit, koji može doživjeti 200 godina, ima najduži životni vijek među sisavcima. No, kako ovi 80-tonski divovi uspijevaju preživjeti toliko dugo, dosad nije bilo u potpunosti objašnjeno.

Sada, kada su znanstvenici pronašli tragove odgovora, već pripremaju planove kako bi isti biološki mehanizam možda mogli primijeniti i kod ljudi, piše Guardian. Ako bi to uspjelo, otvorile bi se mogućnosti za poticanje zdravog starenja te zaštitu organa i tkiva tijekom operacija i transplantacija.

"Željeli smo razumjeti mehanizme iznimne dugovječnosti grenlandskog kita, najdugovječnijeg sisavca," rekla je profesorica Vera Gorbunova, biologinja sa Sveučilišta Rochester u New Yorku. "Otkrili smo da bi dio tog mehanizma mogao biti u vrlo preciznom i učinkovitom popravljanju lomova DNK," objasnila je za Guardian.

Kitovi posebno učinkoviti u popravljanju vrste oštećenja

Sva živa bića tijekom života doživljavaju oštećenja DNK. Stanice pokušavaju popraviti ta oštećenja, ali popravci nisu uvijek učinkoviti. Zbog toga se s godinama nakupljaju mutacije, što povećava rizik od raka i ubrzava starenje kroz pogoršanje funkcija stanica i tkiva.

Gorbunova i njezini suradnici otkrili su da su grenlandski kitovi posebno učinkoviti u popravljanju vrste oštećenja kod kojih se prekidaju obje niti dvostruke spirale DNK. Posljedično, njihovo tijelo nakuplja znatno manje mutacija. Prema riječima Gorbunove, znanstvenici smatraju da su takvi popravci vrlo važni za dug život.

Tajna? Hladnoća.

U nizu eksperimenata na stanicama grenlandskog kita pokazalo se da je popravak DNK pojačan djelovanjem proteina nazvanog CIRBP, koji se oslobađa pri izloženosti hladnoći. Grenlandski kitovi cijeli život provode u arktičkim vodama i proizvode i do stotinu puta više CIRBP-a nego ljudi.

"Ova strategija, koja ne uklanja oštećene stanice nego ih precizno popravlja, možda pridonosi iznimnoj dugovječnosti i niskoj pojavi raka kod grenlandskih kitova," napisali su istraživači u časopisu Nature.

Tim je potom istražio što se događa kada se razina CIRBP-a poveća u ljudskim stanicama. Povećanje razine proteina udvostručilo je broj lomova dvostruke spirale koje su stanice uspjele popraviti. Dodatni pokusi na voćnim mušicama pokazali su da veća količina CIRBP-a produljuje njihov životni vijek i povećava otpornost na mutacije uzrokovane zračenjem.

Sljedeća faza testiranja

Prema pisanju Guardiana, to upućuje na mogućnost da i kod ljudi postoji prostor za poboljšanje. "Ljudi su nekad mislili da se popravak DNK ne može unaprijediti, da je već optimalan – ali kitovi to rade bolje od nas," rekla je Gorbunova.

Koliki udio u dugovječnosti grenlandskog kita ima upravo popravak DNK još nije poznato, no istraživači sada uzgajaju miševe s višom razinom CIRBP-a kako bi provjerili koliko će dugo živjeti. Također žele testirati imaju li plivači u hladnoj vodi ili oni koji se tuširaju hladnom vodom višu razinu tog proteina i koliko dugo taj učinak traje.

"Moramo otkriti je li dovoljna kratkotrajna izloženost hladnoći, ali istražit ćemo i farmakološke načine kako postići isti učinak," dodala je, jer, kako kaže, "neki se jednostavno ne žele uranjati u ledenu vodu."