Papa Franjo radikalno je pojednostavio proceduru za poništenje braka najvećom reformom na tom polju u nekoliko stoljeća, i poručio da biskupi moraju pružiti veću pomoć razvedenima.
Procedura predstavljena u utorak u Vatikanu znatno ubrzava postupak poništenja braka i dopušta da o žalbama odlučuje mjesna crkva, a ne kao dosad Vatikan.
Papa je rekao da promjene neće potaknuti na više razvoda nego ubrzati završenje već započetog procesa. Naglasio je i da se poništenje braka ne smije naplaćivati.
Krajnji cilj reforme, rekao je Franjo, “spas je duša”. Zatražio je da se proces završi u roku od 45 dana. Dosad je poništenje razmatrao niz crkvenih sudova, a u slučaju neslaganja krajnja instanca je bio vatikanski sud.
Frano je ukinuo i automatizam žalbenog procesa koji se odvijao čak i ako ga nijedna strana nije željela. Reforma također omogućava da mjesni biskup, na mjestima gdje uobičajeni tročlani sud nije na raspolaganju, osobno završi proces ili ga delegira svećeniku s dvojicom asistenata.
VEZANE VIJESTI
Franjo je poručio da su izmjene u postupku napravljene “kako se srca vjernika koji čekaju na pojašnjenje svoga stanja ne bi predugo opterećivala crnilom sumnje”.
Nova pravila razradio je panel stručnjaka za kazneno pravo koji je na tome radio godinu dana. Cilj im je bio pojednostaviti postupak i istodobno zadržati crkvenu poziciju da je brak doživotna i sveta obaveza.
Svećenik koji je nadgledao proces, monsinjor Pio Vito Pinto rekao je na tiskovnoj konferenciji da je ovo tek treća revizija postupka poništenja braka u 2.000 godina dugoj povijesti. Posljednja veća promjena bila za vrijeme pontifikata Benedikta XIV. koji je bio Papa od 1740. do 1758. godine.
Pinto je rekao da se radi o promjenama za siromašne i one koji pate jer su im brakovi ‘slomljeni’. Rimokatolicima diljem svijeta olakšat će “sklapanje drugog braka pred Bogom” i tako im dopustiti potpuno sudjelovanje u crkvenom životu.
Dosadašnji postupak – zastario i prekompliciran
Za razliku od razvoda, kada se brak razvrgava, potpuno poništenje ovisi o crkvenom pravorijeku da brak od početka nije bio važeći jer neki preduvjeti, poput slobodne volje, psihološke zrelosti ili želje za djecom, nisu bili ispoštovani.
Ako Crkva ne prizna razvod, katolici koji civilno sklope drugi brak i dalje se smatraju vjenčanim za prvog partnera i žive u grijehu. To im onemogućava primanje sakramenata poput, primjerice, pričesti.
Mnogi parovi i svećenici žalili su se da je dosadašnji postupak bio i zastario i prekompliciran i obeshrabrivao je čak i one koji imaju valjane razloge da traže poništenje. Uz to je bio i skup.
Papa je dugo bio glasni zagovornik ublažavanja postupka poništenja, što je odraz njegova iskustva stečenog u stvarnom svijetu koji je donio u papinstvo i što mu je priskrbilo reputaciju reformatora. Nekoliko je puta rekao da poništenje braka ne smije biti izvor crkvenih prihoda.
Prošli tjedan Franjo je objavio da će u sklopu “Svete godine”, koja traje od prosinca 2015. do listopada 2016., svi svećenici, a ne samo biskupi, moći odriješiti grijeh pobačaja, što se inače smatra teškim grijehom i kažnjava se ekskomunikacijom.
Analitičari smatraju da su Franjine reforme dio strategije stvaranja uključive Crkve i dopiranja do ‘posrnulih’ katolika koji su možda napustili ‘stado’ zbog spornih pitanja razvoda, pobačaja ili homoseksualnosti.
