Analitičar iz Rima o neredima u Italiji: Riječ je o bučnoj manjini, Meloni ima 30 posto podrške

Pantelić smatra da je ono što vidimo na ulicama jedno, no da je ono što misli šutljiva većina nešto - sasvim drugo.

Propalestinski sentiment ukorijenjen u dijelu talijanskog društva

„U Italiji imamo tradiciju propalestinskog sentimenta, podsjetit ću na poznatu izjavu Giulia Andreottija „da sam rođen u izbjegličkom kampu u Libanonu možda bih i ja postao terorist”.

Govorimo o sentimentu koji je u jednom dijelu talijanskog društva vrlo ukorijenjen, ali tebamo biti racionalni jer jedno je ono što vidimo na trgovima, gdje ipak jedna velika manjina ljudi radi veliku buku, no kada dođemo do izbora, kao što je to bilo u regiji Marche u kojoj je do prije nekoliko godina pobjeđivala ljevica i to ona koja je cjelokupnu kampanju temeljila na podršci Palestini, poslije su uvjerljivo izgubli izbore.

Dakle, jedno je ono što vidimo na ulicama, a sasvim drugo ono što misli šutljiva većina, a to se vidi kroz podršku više od 30 posto stranci Giorgie Meloni", naglašava Panetlić.

"Štrajkaju samo oni koji imaju siguran posao"

Komentirao je i generalni štrajk u toj zemlji koji su organizirali sindikati kao potporu Gazi: „Što se općeg štrajka u organizaciji sindikata tiče – sindikati u Italiji zaista vrijede malo. Nemaju više onu snagu koju su nekad imali.

Danas sve privatne tvrtke gdje rade ljudi koji ustvari najviše doprinose talijanskom BDP-u i koji financiraju državnu administraciju rade. Štrajkaju samo oni koji imaju siguran posao, koji rade za državi ili u državnoj administraciji. "

Odjeci sastanka u Kopenhagenu?

Ima jedna izreka koja se ovdje odlično može primijeniti. „Svi ujutro tražimo više Europe, a popodne kažemo da je previše Europe”. Odnosno, s jedne strane bi htjeli da Europa rješava naše probleme, a kada ih krene rješavati onda kažemo: stanite, imamo mi neke naše nacionalne interese.

Europska komisija kako nema ingerencije kad je u pitanju obrana, nema ni kad je u pitanju vanjska politika. Zbog toga često griješimo kad govorimo o europskoj vanjskoj politici, ona suštinski ne postoji.

Oni se dogovaraju oko određenih deklaracija i priopćenja i to je ono što objavljuje ured Kaje Kallas, ali to nije vanjska politika.

Summit u Kopenhagenu je mogao biti puno uspješniji, jer na primjer kreiranje „zida od dronova”, pokazuje još uvijek neku vrstu istoka, koji više osjeća prijetnju od strane Moskve, zapada koji se nalazi u komodnijoj poziciji i juga koji bi htio da Španjolska, Italija i Grčka budu tretirane kao zemlje koje se nalaze na prvoj liniji jer trpe veliki pritisak kad su u pitanju migracije i ne žele biti u drugom planu, u odnosu na istok.